Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / U Karinu održan molitveni susret “za franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i mučeničkom smrću sav stradali kler Crkve u Hrvata”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Molitveni susret za franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i mučeničkom smrću sav stradali kler Crkve u Hrvata, održan je na blagdan Uzvišenja Svetog Križa u subotu, 14. rujna, u Karinu.

Misno slavlje za vanjskim oltarom u dvorištu samostana kod crkve Svete Marije Bezgrešne u Karinu predvodio je don Filip Kucelin, povjerenik Povjerenstva za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije koje je organizator toga događaja. U misi su suslavili fra Andrija Bilokapić iz zadarske župe Presvetog Srca Isusova, don Tomislav Baričević, župnik Pridrage, don Ante Delić, župnik Jasenica i Vinjerca, don Jerolim Lenkić, župnik Pakoštana i fra Ivan Marija Đuzel iz samostana u Karinu.

Franjevački samostan Svete Marije Bezgrešne u Karinu pripada Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja – Split, pa su se tim molitvenim događajem sudionici osobito spomenuli 44 ubijena franjevca iz te Provincije, čije su slike lica bile na zajedničkom panou ispred ambona na misi. Među njima su šestorica kao župnici, a dvojica kao gvardijani u Karinu, djelovali u Zadarskoj nadbiskupiji.  Većini tih franjevaca koje su ubili partizani i komunisti, ove 2024. godine je 80. godišnjica od njihove mučeničke pogibije.

Fra Petar Klarić, karinski župnik i gvardijan samostana u Karinu, na početku mise je rekao: „Sjećamo se dubokih duhovnih i domoljubnih rana i molimo za 44 ubijena franjevca Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja u Drugom svjetskom ratu koje su mučili i ubili partizani, a jednog franjevca je ubila neprijateljska granata u Domovinskom ratu. Sjećamo se sve poginule braće i sestara, svećenika, redovnika i redovnica, u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Sjećamo se tih velikih rana, kao što se na Veliki petak sjećamo Isusa, njegovih rana i njegove žrtve na križu. Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, imamo pravo s poštovanjem sjetiti se žrtve partizanskog zločina, moleći Boga za nevine duše franjevaca i da se takav zločin nikad više ne ponovi. Isus je padao pod teškim križem, ali je pobijedio i uskrsnuo. I mi smo padali, ali smo pobijedili. Uvijek smo se dizali iz pepela, zahvaljujući Bogu i Gospi. Moramo se žrtvovati za Crkvu i domovinu Hrvatsku, kako su to činili i stradali za koje molimo te duhovno i nacionalno obnavljati domovinu“, poručio je gvardijan Klarić.

Govoriti istinu o događajima i mučenički ubijenim ljudima koja je bila zabranjivana za vrijeme komunističkog režima

„Puno je vremena prošlo, osamdeset godina, otkad su naši svećenici, redovnici i redovnice, 664 njih u Crkvi u Hrvata, stradali nepravedno i potpuno nevini. Nismo ih došli oplakivati, osvećivati se, jer Krist na poziva da praštamo. Nismo tu da budemo zlopamtila nego da svjedočimo istinu, da govorimo istinu koja je bila zabranjivana za vrijeme komunističkog režima i nije se smjelo govoriti o tim događajima i tim ljudima. Tu smo da pronađemo istinu i da ti ljudi dobiju mjesto u Crkvi i narodu koje im pripada.

Mjesto koje njima pripada ne smije i ne može biti zaborav! Odgovarat ćemo pred Bogom za zaboravljanje žrtve koja je nama danas omogućila nacionalnu i vjersku slobodu. Dužni smo im. Dužni smo im barem sjećanje, barem spomen. Dužni smo tim ljudima, jer njihova krv i krv naših branitelja u Domovinskom ratu omogućili su ono što danas imamo, a to je sloboda. Zahvalni za ono što imamo, utječemo se Svetom Križu da bude naše spasenje, da po njemu postignemo svoje otkupljenje i vječnost“, poručio je don Filip, rekavši da svatko ima svoj križ.

„Naša pobijena braća i sestre koji su nevini stradali imali su svoj križ. Nije pitanje hoćemo li u životu imati križ ili ne. Pitanje je hoćemo li ga nositi sami ili ćemo ga nositi s Kristom. Naša pobijena braća franjevci odabrali su nositi križ s Kristom. Izaberimo i mi to, odričući se grijeha“, potaknuo je Kucelin.

Slaviti Uzvišenje Svetoga Križa prigoda je prisjetiti se ljudi koji su svoj život dali za Krista na najizvrsniji način, naglasio je don Filip. „Od prvih vremena Crkve sve do naših dana, one koji daju svoj život za Krista nazivamo svjedocima, martyrima, mučenicima. Taj sud prepuštamo Svetoj Stolici, ali u narodu živi svijest tko su ti ljudi koji su bili toliko velikodušni, da su čak i svoj život bili spremni dati za ono u što su bili uvjereni“, naglasio je don Filip.

Križ je bio mučilo koje su Rimljani namijenili neposlušnicima i zločincima, a koje je Krist pretvorio u sredstvo spasenja, rekao je predvoditelj slavlja. „I mi to tražimo od Gospodina, da Bogu neposlušne i nevjerne, pretvori u one koji će biti njegovi svjedoci. Da od nas učini one koji će po svom životu i smrti svjedočiti za Krista i njegovo ime.  Mučenici su tijekom svih vremena davali svoj život za Krista i željeli živjeti kako ih je Krist uputio. Sve mučenike povezuje to da su bili uvjereni da je Isus Krist jedina istina, jedini put i da jedini on daje život. Živjeti bez Krista značilo bi živjeti u laži, ići stranputicom i ne imati života“, upozorio je Kucelin, rekavši da nema život svatko tko je živ; mnogi ljudi životare.

„Život ima tko na ovom svijetu radi na način da od toga ima koristi u vječnosti. Kad biramo što ćemo i kako činiti u životu, vodimo računa da od toga imamo koristi sada i u vječnosti. Ako korist imamo samo ovdje, sada, to će propasti. Ali, ako činimo ono od čega ćemo imati koristi u vječnosti, imat ćemo koristi i sada, ovdje i kasnije kada se preselimo Gospodinu“, poručio je don Filip.

Na dobrom smo putu ako smo uvjereni da je Krist jedini put, istina i život, kako su bili uvjereni mučenici. „To znači i da taj put trebamo slijediti, osobito kad je teško. Da tu istinu treba govoriti i onda kad je teško. I da takav život treba živjeti, osobito kada je teško. Ispod svetog Isusovog križa nije bilo puno onih koji su bili takvog uvjerenja u tom trenutku. Slijediti Isusa kao put, istinu i život nije za svakoga. To je za one koji su pozvani, odabrani i koji su se uputili tim putem. To je prigoda za ispit savjesti. Osjećaš li Božji poziv da tebe zove, da budeš njegov putokaz na putu u vječnost? Da budeš svjetionik ljudima koji žive u tami i koji radije vjeruju lažima. Da vičeš kao glas u pustinji, poput sv. Ivana Krstitelja, da se pripravi put Gospodinu. Dok smo na ovom svijetu, imamo šansu“, potaknuo je don Filip, rekavši da ljudi koji su dali svoj život za Isusa i njegovo ime primaju od njega zasluženu nagradu.

„Međutim, nema svatko milost biti mučenik. Sv. Franjo je smatrao da je milost biti mučenik. Možemo pomisliti da to ne izgleda kao milost. No, oni koji znaju da je Isus jedina istina i da druge nema, smatraju da se ne isplati živjeti bez te istine“, rekao je don Filip, potaknuvši vjernike da svaki dan prinose Gospodinu svoja mala mučeništva.

„Nosi križ s Isusom i tada će ti biti lakši“

„Postoje situacije u našem životu koje trebamo pretrpjeti, koje nekad treba prešutjeti, pustiti – i to nije lako. Postoje ljudi u našem životu zbog kojih nam je teško, jer su nas strašno povrijedili. Prinesi to mučeništvo Gospodinu. Bojiš se što će biti s tvojim potomcima, djecom i unucima, želiš da idu pravim putem i budu Božji ljudi – prikaži to mučeništvo Gospodinu. Nikad na svijetu nije živjelo više ljudi, a nikada čovjek nije bio više sam i osamljen. Svoju osamljenost, napuštenost, samoću, prikaži Gospodinu kao mučeništvo. Mnoge su izdali prijatelji ili bračni supružnici, kao što je Juda izdao Isusa. Teško je biti izdan i ostavljen. I kod ubijenih franjevaca, u mnogim slučajevima upravo se to dogodilo – da su bili jeftino izdani i prodani od najbližih. To prikaži Gospodinu kao svoje mučeništvo“, potaknuo je don Filip, naglasivši: „Svaki život ima svoj križ. Ali, nosi križ s Isusom i tada će ti biti lakši. Krist nam kaže: ‘Uzmite jaram moj na sebe’. Oni koji su nekad radili na zemlji, orali s volovima, znaju da kada se nešto ujarmi, znači da su to dvije životinje zajedno. Kad jedna životinja radi, to je mučenje za nju; ali kad su dvije, ide lakše. Isus nas poziva da ne nosimo sami svoj jaram, svoj križ, nego da on bude na jednoj strani, a mi na drugoj. Da nosimo tu teškoću života skupa. Tada možemo biti njegovi svjedoci. Tada ćemo biti svjetionici u mračnom svijetu, putokazi izgubljenim ljudima, u vječnost“, poručio je don Filip Kucelin.

Na kraju mise, gvardijan Petar Klarić zahvalio je zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću koji je podržao taj molitveni spomen susret za pokojne franjevce i druge stradale. Izabrano je to učiniti na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, jer su oni umrli mučeničkom smrću za Krista i Crkvu.

„U križu je spas, život i naše uskrsnuće. To su vjerovali naši ubijeni fratri, svećenici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci. Idimo njihovim putem, da je Isus Krist put, istina i život“, potaknuo je fra Petar.

Nakon hrvatske himne Lijepa naša na kraju mise, otpjevana je pjesma Zdravo Djevo, čiji je autor o. Petar Perica koji je 24. listopada 1944. također mučenički ubijen na otočiću Daklsi.

Susret je počeo okupljanjem vjernika u župnoj crkvi sv. Male Terezije u Karinu, odakle su se vjernici uputili u hod od karinske župne crkve do samostana u Karinu, dug oko dva kilometra. Fra Ivan Marija Đuzel, redovnik u karinskom samostanu, putem je predvodio molitvu krunice i zaključno litanije. Po dolasku u samostan, misi je prethodilo izlaganje koje je o ubijenim franjevcima i kleru u Drugom svjetskom ratu i poraću održao fra Ivan Nimac, redovnik u samostanu u Karinu. Vjernici iz Karina i Kruševa priredili su okrepu za sudionike nakon mise.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu