Vatrogasci svakodnevno djeluju pri gašenju požara, ali i u raznim intervencijama spašavanja ljudi kod nesreća i prirodnih katastrofa. Ipak, vatrogasce kako samo ime kaže najviše i dalje povezujemo s gašenjem požara, bilo na objektima ili na otvorenom prostoru. Interes javnosti za vatrogastvo posebno dolazi do izražaja kod velikih šumskih požara koji se u ljetnim mjesecima javljaju na priobalju. Svi znamo da tada vatrogasci gase požare u teškim uvjetima, u suradnji sa zračnim snagama. U ovom tekstu ćemo približiti građanima sam proces gašenja šumskog požara.

Šumski požari spadaju u požare otvorenog prostora. Sve njih definira stalna prisutnost kisika iz zraka, koji uz gorivu tvar i izvor paljenja čini osnovu za gorenje, to jest trokut gorenja. Ovi požari su najčešći ljeti zbog visokih temperatura, no zavisno o vremenskim uvjetima, bilježimo ih u svim godišnjim dobima. Ponekad sušna kasna zima i proljeće vatrogascima izazivaju više problema nego ljetna sezona, zbog poljoprivrednih radova i nekontroliranog spaljivanja biljnog otpada.

Kod požara na priobalju veliki problema predstavlja i vrsta raslinja, mediteranske biljke koje proizvode prirodnu smolu, kao i gustoća vegetacije. No, ne gori samo raslinje. Tu je i razni otpad, a nerijetko se požar može proširiti na objekte i automobile.

Ako takvo raslinje iskombinirate s teškim terenom, a sve stavite u blizinu obiteljskih kuća i turističkih objekata, situacija na požarima se dodatno komplicira.

– Nakon povoljne prošlogodišnje sezone, u ovoj protupožarnoj sezoni bilježimo puno više požara i opožarene površine. Povoljni vremenski uvjeti, velika količina kiše u proljeće  koja je dovela do bujanja biljnog pokrova, pa potom jaka vrućina koja je isušila biljke, stvorili su veliku količinu suhog raslinja, tj. zapaljive tvari. Požari nošeni vjetrom kod tolike suhe trave i drugog raslinja brzo se šire. Uz takvo brzo širenje požara, imali smo specifičnu situaciju kada su 30. i 31. srpnja 2024. godine  u kratkom vremenskom razdoblju izbili požari kod Kaštel Sućurca, Smokovića, Skradina, Tučepa, Vrane i Vrsina. Svi ovi požari su iziskivali velike vatrogasne snage za gašenje – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković i istaknuo da su zalaganjem vatrogasaca i zračnih snaga, uz pomoć svih službi i lokalne zajednice požari stavljeni pod kontrolu i ugašeni.  

Obuka vatrogasaca za šumske požare

Osnovna znanja o gašenju šumskih požara dobrovoljni vatrogasci i vatrogaskinje stječu na osnovnom vatrogasnom osposobljavanju za vatrogasca, dok ih profesionalni vatrogasci i vatrogaskinje stječu pohađanjem vatrogasne škole. Znanja su vezana uz stručne predmete – osnove gorenja i gašenja, vatrogasne sprave i opremu i vatrogasna taktiku. Vatrogasci se također  osposobljavaju za prijevoz i rad helikopterom na vatrogasnim intervencijama kao i za navođenje zrakoplova.

– Teorijski dio osposobljavanja za prijevoz i rad helikopterom pokriva problematiku požara otvorenog prostora i njihova gašenja kao i zračnih snaga koje djeluju na ovim požarima. U praktičnom dijelu radimo s opremom za gašenje požara otvorenog prostora, posebno s leđnim i plutajućim pumpama te uvježbavamo ulazak i izlazak iz helikoptera, kao  rad s teretom koji prevozi helikopter – rekao nam je pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje i dugogodišnji instruktor Joško Grančić te istaknuo da je u ovoj godini navedeno osposobljavanje prošlo 390 vatrogasaca.

Znanje se obnavlja uvježbavanjem, bilo na vježbama unutar postrojbi ili na vježbama organiziranima od lokalne do državne razine. Od velikog značaja su vježbe koje se organiziraju prije protupožarne sezone, kao što je međuresorna vježba SIGURNOST, koja obavezno ima segment gašenja velikog požara otvorenog prostora.

Čak i pregledi opreme tijekom smjene vatrogascima služe za obnovu znanja, a raspored opreme u vozilima se uči napamet, što uvelike olakšava snalaženje na požarima.

Vatrogasci na priobalju

Kako su šumski požari najčešći na priobalju, donosimo brojčani prikaz stanja vatrogastva na ovom području prije početka sezone 2024. U 7 priobalnih županija djeluje 37 javnih vatrogasnih postrojbi s 1.585 profesionalnih vatrogasaca, 279 dobrovoljna vatrogasna društva s 4.254 dobrovoljna vatrogasca. U ovoj sezoni odobreno je zapošljavanje do 1131 sezonskih vatrogasca te 27 dodatnih profesionalnih domicilnih vatrogasaca. Organizirane su stalne dislokacije vatrogasaca i opreme s kontinenta na priobalje na ukupno 20 lokacija. Pripremljene su i izvanredne dislokacije iz kontinenta, koje su u pokrenute zbog požara na području Skradina, Tučepa i Vrsina.

Direktno u sastavu Hrvatske vatrogasne zajednice djeluje Intervencijska vatrogasna postrojba s odjeljenjima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Ove postrojbe su uz opremljenost i osposobljenost za gašenje šumskih požara, u kratkom roku spremne  djelovati na području cijele Hrvatske i u slučaju potresa, poplava i drugih nesreća.
U ovoj protupožarnoj sezoni, iz zraka vatrogascima pomaže do 5 zrakoplova CL-415, 6 zrakoplova Air Tractor (1 AT 802 A, 1 AT 802 F, vodu pune na aerodromima; 3 AT 802 A Fire Boss; 1 AT 802 F Fire Boss, opremljeni plovcima, vodu pune na vodenoj površini), 1 helikopter i zrakoplov za potrebe izviđanja, svi iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Po potrebi se koristi i  bespilotni sustav Orbiter 3 za izviđanje. Hrvatska ratna mornarica protupožarne napore pomaže s 2 broda i 2 gumene brodice.   Za djelovanje na požarima je također spremno do 200 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Od dojave do izlaska na intervenciju

Za vatrogasce bilo koja intervencija počinje zaprimanjem informacije o požaru ili nekom drugom izvanrednom događaju. Dojava obično dolazi telefonskim pozivom na broj vatrogasaca 193 ili direktnim pozivom na broj lokalne vatrogasne postrojbe. Također dežurni vatrogasci mogu primijetiti požar preko sustava kamera raspoređenih na priobalju. Dojave šalju i vatrogasne patrole, šumari, ali i posade protupožarnih zrakoplova raspoređenih na izviđanje.

Po zaprimanju dojave o požaru, nadležni vatrogasni oprerativni centar obavještava najbližu profesionalnu vatrogasnu postrojbu ili dobrovoljno vatrogasno društvo.  Zavisno o uvjetima na terenu, dobu dana i lokaciji može se omah uputiti nekoliko vatrogasnih postrojbi na teren.

Javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva koja imaju stalna dežurstva, na teren odmah izlaze s jednim ili više vozila i potrebnom posadom. Tu do izraza dolazi veća brojnost dobrovoljnih vatrogasnih društava, koji po potrebi nakon dojave okupljaju dodatne vatrogasce i šalju ih na teren. Dodatnim dobrovoljnim vatrogascima treba određeno vrijeme da dođu do svojih vatrogasnih domova i izađu na teren, a pritom ostavljaju svoju obitelj ili posao kako bi pomogli drugima. 

Ako lokalne snage ne mogu samostalno ugasiti požar, šalju se dodatne snage s područja županije. Prema potrebi, šalje se zahtjev za angažmanom zračnih snaga. U slučaju velikih požara, glavni vatrogasni zapovjednik podiže snage iz susjednih županija ili izvanredne dislokacije s kontinenta. 

Vatrogasna oprema i vozila

Zavisno o opremljenosti vatrogasne postrojbe, po dojavi vatrogasci izlaze na teren s potrebnim vozilima. Obično su to specijalizirana vozila za gašenje šumskih požara. Posadu ovih vozila čine najčešće 3 vatrogasca, a vozila su opremljena vatrogasnim centrifugalnim pumpama, cijevima, naprtnjačama i ostalom opremom, vatrogasnom pumpom i spremnikom vode zavisno o modelu vozila od 2500 do 4000 litara. Mala vozila za gašenje šumskih požara su zapravo manja terenska vozila s oko 500 litara vode i visokotlačnim modulima – visokotlačna pumpa i vitla s cijevima, a obično se koriste za gašenje trave i niskog raslinja. 

Na teren po potrebi izlaze i navalna vozila, s posadom koju čini vozač i  5 vatrogasaca.  Ova vozila su prvenstveno namjenjena za gašenje požara objekata, a imaju i opremu za spašavanje iz prometnih nesreća.

Vatrogasne autocisterne služe za gašenje požara te prijevoz velike količine vode i nadopunu vozila. Ukoliko postoji potreba, požari se gase i bacačima vode s ovih vozila.

– Za gašenje ovakvih požara potrebna je velika količina vode. Zato su u JVP Grada Splita i u DVD-u Makarska stacionirana 2 šlepera sa cisternama kapaciteta 32.000 litara vode – rekao nam je zapovjednik VZŽ Splitsko-dalmatinske Ivan Kovačević.

Nezaobilazna su kombi vozila za prijevoz vatrogasaca, ali i zapovjedna terenska vozila, koja služe i za prijevoz logistike, opreme i dodatnih vatrogasnih snaga.  

U vozilima se nalaze vatrogasne tlačne cijevi, smotane u kolutove, dužine od 15 metara (15 ili 20 metara u slučaju D cijevi). Na požarima se obično koriste C cijevi (promjer 52 mm) i češće D cijevi (promjer 25 mm). C cijevi daju dulji domet mlaza i veću količinu vode, čime se i brže troši zaliha vode u spremniku vozila. Prednost D cijevi je manja masa, ali imaju i manji domet mlaza. Cijevi se međusobno spajaju spojnicama i prijelaznicama (veći na manji promjer). Također vozila su opremljena  drugim armaturama – mlaznice, razdjelnice, sabirnice i ostalom opremom (hidrantski nastavci, ključevi za cijevi…).

Kako šumski požari često izbijaju na teškim terenima, a vozila ne mogu uvijek doći do samog ruba požara, vodu je u cijevima potrebno transportirati na velike udaljenosti. No, tlak u cijevima pada svakih 100 metara dužine i svako 10 metara visinske razlike, stoga su šumska vozila opremljena i tzv. leđnim pumpama (pumpa manjih dimenzija koja je postavljena na posebni nosač za prenošenje na leđima vatrogasca), koje se postavljaju na određena mjesta u cijevnoj pruzi, kako bi voda stigla na velike udaljenosti.

Nezaobilazna oprema za svakog vatrogasca je naprtnjača – posebna vrsta vatrogasnog aparata koji se sastoji od spremnika za vodu do 25 litara i ručno pokretane jednostavne klipne pumpe, idealno sredstvo za gašenje požara trave i niskog raslinja.

Od ručnog alata vatrogasci korite sjekire, kosire i mačete za uklanjanje raslinja te  krampove i lopate kod sanacije rubova. Nezaobilazan alat su i motorne pile, koje se koriste za izradu prosjeka ili kod sanacije požarišta, kada je potrebno ukloniti grane ili stabla.

Vatrogasci su opremljeni čizmama, odijelima za šumske požare (dvodijelna ili kombinezoni), kacigama (koje na sebi mogu imati svjetiljke), potkapama i rukavicama. Najlakši, ali ne i potpuno siguran način zaštite dišnih organa su marame namočene u vodu, koje donekle olakšavaju disanje u zadimljenoj atmosferi.

Uz svu navedenu opremu, vatrogasci u vozilima nose ruksake ili torbe sa rezervnom odjećom, donjim rubljem, higijenskim potrepštinama, vodom i hranom (obično konzerve). 

Kako izgleda gašenje požara?

Cilj vatrogasaca je što prije zaustaviti širenje požara, pogotovo prema naseljima. Ako se vatra širi prema objektima, vatrogasci nastoje spasiti objekte i ljude u njima. U Hrvatskoj vatrogasci požare raslinja primarno gase vodom s vozila ili nekog drugog izvora. Dolaskom na mjesto intervencije, vatrogasci spajaju cijevi na pumpu koja se nalazi na vozilu i počinju s gašenjem. Kako su količine vode na vozilu ograničene, odmah se traže hidranti na koje se spaja vatrogasno vozilo za nadpunu vodom, ili se traže dodatne autocisterne. Na jedno vozilo se može spojiti nekoliko cijevnih pruga, a po potrebi se u jednu prugu mogu spojiti deseci C ili D cijevi.

U gašenju se mogu koristiti prirodne i umjetne prepreke poput suhozida ili ceste. Na cestama se može organizirati obrana određenog područja, gdje se vozila postave na određenoj udaljenosti jedna od drugog i postave se cijevne pruge kako bi vatrogasci zaustavili širenje na pogodnom mjestu.

Također, po potrebi motornim pilama ili ručnim alatom vatrogasci uklanjaju raslinje kako bi uklonili gorivu tvar i olakšali gašenje. Manji požari trave se mogu gasiti i metlanicama – kombinacija duge drvene drške i uskih traka lima postavljenih u lepezu, kojima se udara po požaru kako bi se vatra zagušila. Isti efekt se postiže i otkinutom lisnatom granom.

Ako vatrogasci ne mogu vozilima doći do požara, tada prelazi udaljenost pješke i gase požar opemljeni naprtnjačama. Vatrogasci nadopunjuju vodu u naprtnjače iz cijevne pruge, ili iz “kruški” – spremnika vode koje na udaljena područja doprema helikopter, ali po potrebi iz bazena i bunara.  

Odmor i spavanje

Sve ove aktivnosti iscrpljuju vatrogasce pa im je potreban odmor, bilo smanjivanje tempa tijekom izravnog gašenja požara, ili duža stanka kad se smiri situacija. Odmor se koristi kako bi se tijelo ohladilo te za uzimanje u prvom redu vode, a po potrebi i hrane. Vatrogasci u vozilima nose pitku vodu te konzerviranu hranu.

Ako se radi i požarima dužeg trajanja, mora se osigurati hrana i piće za vatrogasce, a raspodjelu organiziraju vatrogasci uz pomoć lokalne zajednica ili Crvenog križa. Obično se radi o sendvičima, konzervama, vodi i drugim osvježavajućim pićima.

No, posebna nagrada za ljude na terenu je topli obrok, koji daje potrebnu energiju., a takvi obroci se pripremaju ukoliko se radi o dugotrajnim dežurstvima na požarima. Logistika se doprema snagama na terenu obično kombi vozilima vatrogasaca. Vatrogascima je posebno drago kada im građani u znak zahvale donesu osvježenje ili ujutro skuhaju kavu. 

Nakon iscrpljujučeg gašenja, svakom vatrogascu je potreban san. Ako ostaju na čuvanju požarišta, vatrogasci spavaju u vozilima ili uz vozila na vrećama za spavanje. Kod dužih akcija gašenja požara s velikim brojem sudionika gašenja, lokalna zajednica organizira smještaj za vatrogasce, najčešće u školskim sportskim dvoranama.

Opasnosti za vatrogasce

Visoke temperature, težak teren, vatra, opasnosti od strujnog udara, eksplozije odbačenih posuda pod tlakom, odbačena minsko eksplozivna sredstva – sve su to opasnosti koje vrebaju na požarima otvorenog prostora. Najčešće ozljede su nagnječenja, uganuća, opekline, ozljede očiju (zbog iritacije dimom i prašinom ili mehaničke ozljede). Uvijek je prisutna i opasnost od dehidracije i toplinskog udara.  Nemojmo zaboraviti zmije, insekte, ali i preplašene životinje koje mogu ozlijediti vatrogasce.

Oštećenje opreme i vozila

Naravno, dolazi i do oštećenja opreme, najčešće vatrogasnih cijevi. Za vrijeme aktivnog gašenja, vatrogasci mogu povući cijev preko žara. Također, ako je u pitanju jaki vjetar koji mijenja naglo smijer vatre, moguće je da i cijela cijevna pruga izgori. Žar koji pada nošen vjetrom može oštetiti zaštitnu opremu na vatrogascu, čak i ručne radio stanice.

Vozači vatrogasnih vozila moraju s teškim vozilima velikih gabarita ulaziti na uske putove, često u uvjetima smanjene vidljivosti zbog dima ili po noći,  pa može doći i do prevrtanja vozila. Oštećenja retrovizora, blatobrana, branika na vozilima spadaju pod redovne događaje. U ekstremnim situacijama, vatra može zahvatiti i vatrogasno vozilo. 

Nije gotovo dok nije gotovo

Proces od lokalizacije do potpunog gašenja požara može trajati danima. Lokalizacija podrazumjeva zaustavljanje širenja požara. Nakon zaustavljanja širenja požara, snage se postupno smanjuju, a na terenu ostaju lokalni vatrogasci. Zadatak je natapanje rubova, ali i ulazak duboko unutar požarišta kako bi se ugasila sva žarišta. Čak i nakon nekoliko dana neugašeni žar može aktivirati požarište.

I nakon proglašenja požara ugašenim, za vatrogasce posao nije gotov. Opremu treba pokupiti, oprati, zamijeniti uništene cijevi i pripremiti vozila za nove intervencije.

Ovo je samo mali prikaz onoga što naši vatrogasci rade na šumskim požarima. Osnovne radnje na požarima su iste, ali ipak intervencije se razlikuju jedna od druge zbog niza elemenata. No kako to izgleda iz prve ruke, najbolje je da saznate sami. Uključite se u rad svog dobrovoljnog vatrogasnog društva, osposobite se za vatrogasca i pomognite u borbi protiv požara i svih drugih nesreća.

Vedran Runjić, Hrvatska vatrogasna zajednica