ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ LUKORANA / Nadbiskup Zgrablić predvodio proslavu sv. Lovre
Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je proslavu blagdana sv. Lovre u istoimenoj župi u Lukoranu na otoku Ugljanu u subotu, 10. kolovoza.

Slavlje je počelo procesijom od crkve sv. Lovre (11. st.) na lukoranskom groblju do nove župne crkve sv. Lovre. Tijekom procesije, mons. Zgrablić nosio je relikviju sv. Lovre. U misi su koncelebrirali lukoranski župnik don Marko Dokoza i ugljanski dekan don Filip Kucelin.
Bog nam pomaže na životnom hodu i prosvjetljuje put života na kojem nas prati i primjer svetaca, mučenika, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da se već 17 stoljeća od smrti sv. Lovre, brojni nadahnjuju primjerom njegovog života. Božja riječ kaže da je naš život vrijeme sijanja, a na kraju završava žetvom. „Naš život ne završava ništavilom, beznađem i smrću. U grobu nije kraj našeg života, nego samo naše zemaljske egzistencije. Osim zemaljske, postoji i nebeska, vječna stvarnost koja je duboko utkana u nama, nepropadljiva je i nosimo je u našoj duši. Ako smo zrno koje umire u ovom svijetu, donosimo obilat rod. Materijalno nam treba služiti da još više obogaćujemo duh. Sv. Lovro nam pomaže u tome“, rekao je nadbiskup.

Sv. Lovro je ostvario plod svoga života, a rodom kojeg je donio i mi se možemo duhovno hraniti, rekao je mons. Zgrablić. „Sv. Lovro je utjelovio evanđelje, Krista, Božju riječ i nama je primjer da se nadahnjujemo njegovim duhom, da bismo se obogatili i donijeli obilat rod našeg života“, potaknuo je nadbiskup. Sv. Lovro je kao mladić bio izabran za đakona koji su posluživali braći. Ta riječ dolazi od grčke riječi diakonia, a znači služenje. Đakon Lovro bio je uz biskupa Siksta koji je sv. Lovru, kad je Siksto bio izabran za papu, poveo u Rim. Papa mu je povjerio brigu za siromašne. Siksto je bio proganjan, da se odrekne svoje službe, no Papa je radije podnio mučeništvo nego se odrekao Krista i vjere. I sv. Lovro je mučenički umro 258. g., ali prethodno je sva dobra koja je imao podijelio siromasima. Kad su ga pitali gdje je bogatstvo koje Crkva ima, pokazao je na siromahe i rekao: „To je pravo bogatstvo koje mi imamo“, rekao je mons. Zgrablić.
„Sv. Lovro pokazuje koji je stil života pred Bogom velik. Naš život je velik koliko smo spremni živjeti dobro, koliko istinski ljubimo – tada sebe istinski ostvarujemo. Kao osobe, ostvarujemo se kad ljubimo, kad činimo dobro jedni drugima, onako kako Bog čini nama. Bogu smo najviše slični kada činimo dobro i kada ljubimo. Jer Bog je ljubav“, naglasio je mons. Zgrablić, upozorivši da dobro i ljubiti ne može nitko umjesto nas, umjesto pojedinca. To treba činiti svatko osobno.

U duhu navještenog Evanđelja, nadbiskup je rekao da je život čovjeka poput pšeničnog zrna. „Ako čuvamo sjeme, ono neće donijeti roda. Sjeme se mora baciti u zemlju, mora umrijeti da bi iz njega izrastao novi život, rod. Naš život nije da zadovoljimo samo naše naravne potrebe, nego trebamo se i žrtvovati. Svakodnevno umiranje su velika djela u životu koja nas čine Bogu bližima i time uprisutnjujemo Boga. Puno puta trebamo se odreći svoga egoizma, komocije, ali kroz to umiranje ostvarujemo se kao istinska djeca Božja“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je sv. Lovro to učinio u mučeništvu.

„Sv. Lovro nam je poticaj, primjer, kao svjetionik, zvijezda koja pokazuje odraz Božjeg svjetla, kamo ćemo ići, pokazuje nam vječne vrijednosti. Nije se odrekao Krista, nego je ostao vjeran Bogu. Kada ostvarujemo sebe u Božjoj ljubavi, osjećamo se ispunjeni i sretni, blagoslovljeni, Bogu blizu. Ako smo blizu Bogu, naš život je ispunjen mirom, radošću, zadovoljstvom, Bog time rađa. Bog rađa najvišim svojstvima naše duše i potreba našeg života. Bog ispunja našu dušu samim sobom i čini nas sretnim“, poručio je nadbiskup, poželjevši da nam sv. Lovro bude primjer i poticaj da budemo dobro sjeme koje raste i donosi plodove, da bismo uživali vječno zajedništvo s Bogom.

Na kraju mise, župnik Dokoza zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću na dolasku. Bio je to ujedno prvi službeni pohod nadbiskupa Zgrablića Lukoranu i susret s vjernicima. Lukoranske župljane obradovao je dolazak mons. Zgrablića, jer su rekli da u zadnjih sto godina, koliko znaju sadašnje generacije Lukoranaca, nikad zadarski nadbiskup nije predvodio misno slavlje na blagdan sv. Lovre u Lukoranu. Župnik Dokoza zahvalio je župljanima na pripremi za blagdan. Istaknuo je da je sakristanka slomila ruku tri dana prije blagdana, no nije htjela odustati od kićenja i uređenja crkve, a i župni zbor se od deset članova povećavao na 20 i vježbao pjevanje, kako bi uveličao slavlje s nadbiskupom. To su primjeri umiranja sebi u svakodnevici za dobro župne zajednice, rekao je župnik Dokoza, poručivši da je i to nasljedovanje duha sv. Lovre, njihovog zaštitnika.
Ines Grbić
























Foto: Župa Lukoran
ZADAR / ŽUPANIJA
UZ KORIZMU 2026. / Poruka pape Lava XIV.: “Slušati i postiti. Korizma kao vrijeme obraćenja”
U nastavku donosimo poruku pape Lava XIV. za korizmu 2026., a pod naslovom “Slušati i postiti. Korizma kao vrijeme obraćenja”:
“Korizma je vrijeme u kojem nas Crkva s majčinskom brižnošću poziva ponovno staviti Božje otajstvo u središte svojega života, kako bi naša vjera bila oživljena i kako nam duh ne bi lutao usred svakodnevnih briga i rastresenosti.
Svaki put obraćenja započinje time da dopustimo da Božja riječ dopre do nas i prigrlimo je poučljiva duha. Postoji, dakle, veza između dara Božje riječi, gostoljubivog prostora koji joj dajemo i duboke promjene koju ona donosi. Zato korizmeni hod postaje povlaštena prilika da prignemo uho Gospodinovu glasu i obnovimo svoju odluku da slijedimo Krista, prolazeći s njim put koji vodi do Jeruzalema, gdje se dovršuje otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Slušati
Ove godine želim, u prvom redu, skrenuti pozornost na važnost davanja prostora Riječi kroz slušanje, zato što je spremnost na slušanje prvi znak kojim se očituje želja za uspostavljanjem odnosa s drugim.
Sâm Bog, objavljujući se Mojsiju u gorućem grmu, pokazuje da je slušanje prepoznatljiva značajka njegova bića: „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu“ (Izl 3, 7). Slušanje vapaja potlačenog početak je povijesti oslobođenja, u koju Gospodin uključuje i Mojsija, šaljući ga da utre put spasenja njegovoj djeci bačenoj u ropstvo.
On je Bog koji nas želi uključiti i koji danas dopire također do nas mislima od kojih mu srce uzdrhti. Zato nas slušanje Riječi u liturgiji uči istinitijem slušanju stvarnosti: Sveto pismo nam omogućuje prepoznati – usred mnoštva glasova koji se razliježu u našem osobnom i društvenom životu – glas koji se izdiže iz patnje i nepravde, kako ne bi ostao bez odgovora. Ući u taj unutarnji stav prijemčivosti znači dopustiti Bogu da nas danas pouči slušati kao što On sluša, do te mjere da možemo prepoznati da „teške prilike u kojima grcaju siromasi predstavljaju vapaj koji je u povijesti ljudskog roda stalni izazov i traži odgovor od nas samih u našemu životu, od naših društava, od naših političkih i ekonomskih sustava i – ne manje važno – od Crkve.“ [1]

Postiti
Ako je korizma vrijeme slušanja, post predstavlja konkretnu praksu koja nas priprema za primanje Božje riječi. Uzdržavanje od hrane, naime, je vrlo drevna i nezamjenjiva isposnička praksa na putu obraćenja. Upravo zato što uključuje tijelo, omogućuje nam jasnije prepoznati što je to za čim „gladujemo“ i što držimo bitnim za naš opstanak. Pomaže nam, dakle, prepoznati i dovesti u red naše „apetite“, održavati našu glad i žeđ za pravednošću budnom, izbavljajući je iz ralja rezignacije i usmjeravajući je tako da postane molitva i odgovornost za bližnjega.
Sveti Augustin, s duhovnom tankoćutnošću, daje nazrijeti napetost između sadašnjeg časa i budućeg ispunjenja koja se provlači kroz to čuvanje srca. On primjećuje da „u ovozemaljskom životu ljudima je palo u dio da gladuju i žeđaju za pravednošću, ali utažiti ih to pripada drugom životu. Anđeli se nasićuju tim kruhom, tom hranom. Ljudi pak gladuju za njom, svi smo privučeni njoj kao nešto što silno priželjkujemo. Upravo to priželjkivanje proširuje dušu i čini je većom.“ [2] Post, shvaćen na taj način, omogućuje nam ne samo dovesti u red tu želju, pročišćavajući je i čineći je slobodnijom, već i proširiti je tako da smjera k Bogu i bude usmjerena na činjenje dobra.
No, da bi zadržao svoj istinski evanđeoski značaj i izbjegao napast da uzoholi srce, post valja uvijek živjeti u vjeri i poniznosti. To traži od nas da ostanemo ukorijenjeni u zajedništvu s Gospodinom, jer „tko se ne zna hraniti Božjom riječju, ne posti kako treba“. [3] Kao vidljivi znak našeg unutarnjeg napora i zalaganja da se, uz pomoć milosti, odvratimo od zla i grijeha, post mora uključivati također druge oblike odricanja koji nas vode usvajanju skromnijeg načina života, jer „samo askeza čini kršćanski život snažnim i autentičnim“. [4]
Zato vas želim pozvati na veoma konkretan i često podcijenjen oblik suzdržavanja, a to je suzdržavanje od riječi koje bole i povrjeđuju naše bližnje. Započnimo s razoružavanjem svoga jezika: odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, toga da loše govorimo o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti, te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo naučiti odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost: u obitelji, među prijateljima, na radnome mjestu, na društvenim mrežama, u političkim raspravama, u sredstvima komunikacije i u kršćanskim zajednicama. Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira.

Zajedno
Na posljetku, korizma ističe dimenziju slušanja Božje riječi i posta u životu zajednice. I sama Biblija na više načina podcrtava taj vid. Tako se, primjerice, u knjizi Nehemijinoj opisuje kako se narod okupio da sluša javno čitanje knjige Zakona i pripravljao se postom za ispovijedanje vjere i klanjanje, kako bi obnovio savez s Bogom (usp. Neh 9, 1-3).
Slično tome, naše župe, obitelji, crkvene skupine i redovničke zajednice pozvane su u korizmi poduzeti zajednički hod, u kojem će slušanje Božje riječi i vapaja siromahâ i Zemlje postati oblik zajedničkog života, a post temelj istinske pokore. U tom svjetlu, obraćenje se ne odnosi samo na savjest pojedinca, već i na stil odnosâ, kvalitetu dijaloga i sposobnost da se uhvatimo u koštac sa izazovima koje stvarnost stavlja pred nas i da prepoznamo što uistinu vodi naše želje, bilo u našim crkvenim zajednicama, bilo u svijetu u cjelini, žednom pravde i pomirenja.
Predragi, molimo za milost korizme koja će naše uho učiniti pozornijim prema Bogu i najmanjima među nama. Molimo za snagu posta koji se proteže i na jezik, kako bi bilo manje riječi koje bole, a više prostora pripalo glasovima drugoga. Nastojmo oko toga da naše zajednice budu mjesta gdje će vapaj onih koji pate biti dobrodošao, a slušanje rađati putove oslobođenja, kako bismo spremnije i revnije pridonosili izgradnji civilizacije ljubavi.
Od srca blagoslivljam vas i vaš korizmeni hod.
Iz Vatikana, 5. veljače 2026., spomen sv. Agate, djevice i mučenice.
PAPA LAV XIV.”
_________________
[1] Apost. pob. Dilexi te (4. listopada 2025.), 9.
[2] Sv. Augustin, De utilitate ieiunii tractatus unus, 1, 1.
[3] Benedikt XVI., Kateheza (9. ožujka 2011.).
[4] Sv. Pavao VI., Kateheza (8. veljače 1978.).
ZADAR / ŽUPANIJA
OBAVIJEST: U utorak bez vode šest ulica u Zadru!
Zbog izvođenja građevinskih radova tvrtke Cestogradnja d.o.o., dana 17.02.2026. (utorak) u vremenu od 09:00 h pa do popodnevnih sati opskrba vodom će biti privremeno obustavljena u gradu Zadru u slijedećim ulicama:
• Otokara Keršovanija
• Šime Starčevića
• Nikole Tesle, od kućnog broja 54 pa do kućnog broja 77
• Ivana Kukuljevića Sakcinskog
• Petra Hektorovića
• Paklenička
ZADAR / ŽUPANIJA
Hyatt Regency Zadar organizira Dan karijera
Zadar, 16. veljače – Hyatt Regency Zadar i ove godine organizira Dan karijera koji će se održati u hotelu u srijedu, 18. veljače, od 10 do 16 sati. Događaj je usmjeren na sezonsko zapošljavanje u operativnim odjelima – recepcija, odjel hrane i pića (F&B) te u hotelskom spa centru.
Dan karijera je izvrsna platforma za povezivanje s lokalnom zajednicom i potencijalnim kandidatima te sjajna prilika za predstavljanje organizacijske kulture, vrijednosti i standarda poslovanja Hyatt brenda. Događaj je koncipiran kao informativno i strukturirano okupljanje koje zainteresiranima omogućuje bolje razumijevanje radnog okruženja, timske dinamike i profesionalnih standarda koji oblikuju svakodnevno poslovanje hotela.
Tijekom događanja posjetitelji će moći dobiti sve relevantne informacije o otvorenim pozicijama, uvjetima rada i očekivanim kompetencijama, kao i o mogućnostima daljnjeg profesionalnog razvoja.
Fokus ovogodišnjeg izdanja Dana karijera je jačanje operativnih timova uoči nadolazeće sezone, uz mogućnost dugoročne suradnje za kandidate koji prepoznaju vrijednosti izvrsnosti, timskog rada i profesionalnog razvoja koje Hyatt sustavno njeguje.
Hotel, otvoren u proljeće prošle godine, u vrlo kratkom vremenu postao je jedno od najpoželjnijih mjesta u Zadru koje privlači brojne goste iz Hrvatske, regije i svijeta, ali i lokalne posjetitelje koji su ga brzo zavoljeli. Smješten u obnovljenoj povijesnoj zgradi bivše tvornice Maraska, Hyatt Regency Zadar spaja suvremeni luksuz s bogatom baštinom uz pogled na Jadran te poziva sve zainteresirane da im se pridruže 18. veljače i otkriju mogućnosti zapošljavanja i profesionalnog angažmana u prvom i još uvijek jedinom Hyatt hotelu u Hrvatskoj.
-
magazin3 dana prijeFOTOGALERIJA / Otvorena prva franšizna poslovnica Sugared & Co. u Zadru
-
magazin1 dan prijeMEGA FOTOGALERIJA / Karneval u Zadru 2026.
-
magazin4 dana prijeLOŠE VRIJEME / Promjene u subotnjem programu Karnevala. Evo detalja…
-
Hrvatska3 dana prijeU ŠEST MJESECI / Poskupjela standardna košarica i premašila 730 eura: Evo u kojoj je županiji iznos najveći…






