Još se i danas čudim kad gledam statistike sa zadnjih lokalnih izbora.

Je li moguće da je preko 6.000 mojih sugrađana dalo glas za ovo što se događa zadnje 3 godine? 

Jedan poznanik se buni prošle godine da ne može dobiti uporabnu dozvolu jer je proračun blokiran, a ja mu kažem – a je li? A jesi li ti na dan izbora stavio sliku sa glasačkog mjesta i iznad napisao “Samo Ričard”?

Pa idi sad, pitaj ga uporabnu dozvolu, dat ću ti ja broj.

Pa mi cvile neki da im kasne plaće, pa neke sportske zajednice da ne dobivaju sredstva… Ma, iskreno… baš me briga. Htjeli ste cirkus, uvalili ste ga sami sebi. 

Eno se žale Dukićevi pročelnici da su opet na sto muka zbog neizglasanog proračuna. Uspio sam nakon pet godina izlobirati da se uklone ruševine po periferiji. Pročelnik Dujela je to jako dobro odradio, ostalo ih je svega još devet. Srušio je nedavno još tri, ali nema proračuna pa nema love da odvezu šutu i smeće.

Zar mislite da se ide u školu za političara? Za to su potrebne godine iskustva. Kažu neki Ričardovi vijećnici – nazvat ću ih samuraji, jer ih on tako zove – da nisu bili educirani za vijećnike kad su zabrljali s koncertnom sezonom i igranjem po proračunu.

Mo’š mislit.

Kad smo već kod samuraja, jedna je njegova vijećnica tvrdila je da je želimo kupiti, da je imala ponude, ali eto nakon što smo je pozvali da kaže od koga, ona nas je htjela zaštiti pa nikad nije odala počinitelja.

Mo’š mislit, opet.

Nego, pitam ja te samuraje od kojih nekima nikad nisam čuo ni glasa – a ni građani vjerojatno ne znaju tko su – hoće li biti moralni pa se javiti jedan od njih koji je lobirao na jednog člana turističkog vijeća da glasa za jednog od kandidata za direktora TZ-a?

A što se demokracije tiče, tu je Riči broj jedan. Njegovi samuraji u njegovom božanstvenom prisustvu ne smiju pisnuti. Tiranija na levelu max. Ako on napušta vijećnicu, prate ga svi. Ako je on protiv gradnje škole, odmah su svi. Ako se on idući put predomisli, pa je za gradnju škole, i samuraji su.

Treba onog bucka iz Koreje poslat u Blavora na repeticije.

No bio je Riči nama uletio za proračun, pa je kadrovirao po KK Zadru. Nije se sramio ubacit par frendova koji su se pokazali stručni za ispijanje piva.

Bio mu se nešto usprotivio Branimir Longin, podigao na njega ton, pa je Riči postavio uvjet da ga se makne u roku odmah ili ruši sve.

Pročelnik Mijolović, jedan od jačih ljudi za financije u RH (čudi me da nije ministar jer je kvaliteta nevjerojatna)… Na njega je posebno nabrijan pa taj odjel za financije mijenja proračune dan noć da se prilagode Ričiju. Mislim da je nabrijan na Mijolovića jer se kuži bolje u košarku. Zato ga prca s proračunima. To što su ulog životne sudbine i milijarda kuna manje je bitno. Bitno je da se Mijolović pati. 

A naš Branko, kakav je – bez zla u sebi, on to sve tolerira. Ima čovjek razumijevanja, neupitno je. Ja bi to stira na izbore još 2021. 

Mislim, čovjek vam je obećao žderačinu i lokačinu. Malo vas je zaje*ao. Nema ništa od toga, bakalar se jede čisto da znate. Nema ni za nas, a kamoli za vas.

Nije se Riči libio ni gurati kandidata za Centar za mlade. Oće on, voli on to.

E sad najbolje od svega. Ričard je po meni nastao iz sprdnje prema glasačima HDZ-a 90-tih. Enio, kao i svi Zaratini, obožava nas porijeklom “vlaje”. Nakon masu neuspjelih projekata – Borata, pa onog Tebre narkomana, pa nekog lika iz džungle… pogodio je na trećim izborima s Ričardom.

Ričarda su popušili baš oni s kojima se sprda. Oni su najviše izlazili da mu daju glas. Kakva ironija.

I tako ja u kampanji priđem Ričiju da se uslikamo, a on kaže da neće. Jer ja na sakou imam bedž HSP-a s prvim bijelim poljem. Grb napravljen pred 200 godina!

E, tu me razočarao.

Sve bi ti oprostio, Riči moj dobri i pošteni, ali bakalar neću nikada.