Connect with us

Hrvatska

Pravobraniteljica: Primili smo 30 žalbi stranih radnika, država ih treba više štititi

Objavljeno

-

foto: Pixabay

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u intervjuu za Hinu rekla je kako su ove godine primili 30-ak pritužbi stranih radnika zbog kršenja prava te da država treba više poraditi na njihovoj zaštiti, ubrzati donošenje novog Zakona o strancima i omogućiti učenje jezika.

U Hrvatskoj su radnici iz trećih zemalja trenutno oko 8 posto radne snage. Prema podacima MUP-a, u rujnu je bilo gotovo 130 tisuća aktivnih radnih dozvola. No, vrlo često čujemo priče o poteškoćama na koje nailaze. Koje su, po vašoj procjeni, najveći problemi stranih radnika u Hrvatskoj?

Problemi stranih radnika su različita kršenja radnih prava, a ponekad i neadekvatni uvjeti smještaja u kojima neki od njih žive u Hrvatskoj. Pri tom mnogi strani radnici iz udaljenijih zemalja ne znaju hrvatski jezik i ne znaju dovoljno o svojim pravima u Hrvatskoj i kako ih zaštiti, a dio ih se boji prijaviti probleme. Dio ih proizlazi iz nedostatka integracijske politike, osobito mogućnosti učenja hrvatskog jezika, a ponekad se suočavaju i sa rasizmom.

Primijetili smo da broj pritužbi stranih radnika našoj instituciji raste. Lani smo ih imali desetak, a ove godine smo dobili tridesetak novih pritužbi.  One su se odnosile na rad bez radne dozvole, prekovremeni rad dulji od dopuštenog, neisplatu plaće ili neplaćeni prekovremeni rad, uskratu tjednog odmora, nedostavljanje obračuna isplaćene plaće, a neki ukazuju i na loše uvjete rada.

No, mislim da su problemi stranih radnika puno rašireniji nego što to govori broj pritužbi. Kod njih, prema informacijama koje dolaze do nas, postoji zamjetan strah od prijavljivanja – strah ih je govoriti, otkrivati svoj identitet. To je povezano i s činjenicom da je njihova radna dozvola trenutno vezana za konkretnog poslodavca kod kojeg rade, pa je za pretpostaviti da se boje ukazati na povrede prava kako ne bi dobili otkaz, ostali bez radne dozvole i bili primorani vratiti se u svoju zemlju. O novcima koje zarade i šalju kući često ovise njihove obitelji, a neki su se zadužili da bi došli.

Kažete da je problem stranih radnika i taj da oni ne poznaju svoja prava, a taj se problem vjerojatno veže i na činjenicu da veliki broj ne govori hrvatski jezik. Kako to riješiti? 

Da bi se radnici mogli zaštiti, trebaju znati svoja prava, ali i kome, kada i kako se obratiti u slučaju da su im prava prekršena te što očekivati nakon što prijave povredu. Sankcioniranje onih koji zlorabe strane radnike, dugoročno bi dovelo do većeg broja poslodavaca koji poštuju propise. Radnike je bitno informirati o njihovim pravima, i to na jezicima koje razumiju, što je i jedna od naših preporuka u Izvješću. Mi smo bili proaktivni i na našim internetskim stranicama objavili opće informacije o najčešćim povredama radničkih prava, s uputama kako se zaštititi i kome se obratiti na čak deset stranih jezika. 

Radi li država dovoljno kako bi zaštitila strane radnike i njihova prava? 

Mislim da država treba raditi brže i više. Važno je što prije dovršiti najavljivane izmjene Zakona o strancima i pozdravljam ono što je najavljeno u medijima – produljuje radne dozvole s jedne na tri godine te da ona više neće biti vezana za jednog poslodavca već će radnik moći promijeniti poslodavca u istom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad, što će vjerujem pridonijeti i prijavljivanju povreda prava.

Potrebno je dodatno regulirati i uvjete smještaja, jer je vidljivo da su nekada oni zaista neadekvatni. No, smatram i da je hitno potrebno šire osigurati učenje hrvatskog jezika, jer su među populacijom radnika iz trećih zemalja najugroženiji oni koji ne razumiju hrvatski. Mnogi stranci koji dolaze raditi u Hrvatsku, osim hrvatskog, ne govore ni engleski jezik.

Poznavanje jezika je pitanje zaštite na radu, ali i života općenito te je u interesu svih – njih samih, poslodavaca, kao i građana koji dolaze u kontakt sa stranim radnicima kao mušterije te u svakodnevnim životnim kontaktima. Učenje jezika treba biti prioritet i dio sveobuhvatne integracijske politike, koje trenutno nema. Čujemo najave da će se ona donijeti, i to je dobro, ali potrebna je čim prije. 

Kada ste govorili o problemima stranih radnika, posebno ste istaknuli problem rasizma. Postoje li podaci koliko je rasističkih napada ili ispada bilo prema stranim radnicima?

Postoje statistike o zločinima iz mržnje kao kaznenim djelima motiviranim mržnjom, o govoru mržnje koji predstavlja kazneno djelo, ali i za prekršaje koji mogu biti utemeljeni na rasnom ili etničkom podrijetlu. Međutim, ne otkrivaju je li meta bio strani radnik, a rasistički incidenti prema njima postoje, što je vidljivo i iz medija, iako ne znamo koliko je neprijavljenih napada. Kada incident izađe u javnost, bitno je da osim pravne osude i sankcioniranja počinitelja postoji i javna osuda, da se šalje poruka o neprihvatljivosti rasizma, prema stranim radnicima, ali i svima drugima koji su mete rasizma.

Mediji tu imaju značajnu ulogu, izvještavajući o napadima na strane radnike ova je tema došla u fokus javnosti, kao i potreba suočavanja s tim problemom i poduzimanja svega što je potrebno da se to što manje događa, a nakon što se dogodi, da se počinitelje prijavi i sankcionira.

Državni inspektorat, koji je zadužen za nadzor i sankcioniranje kršenja prava iz radnih odnosa, izvještava o slučajevima kršenja Zakona o strancima, ali ne vodi posebne statistike koje bi mogle otkriti jesu li, i po pitanju drugih kršenja prava, strani radnici posebno ranjiva skupina. 

Bilo bi dobro prikupljati specifične statističke podatke, da se vidi postoje li neke češće, ponavljajuće povrede te općenito veća zloupotreba stranih radnika u radnim odnosima. Trebalo bi razmisliti kako unaprijediti statistike kako bi se dobili jasniji podaci. Jer, ako vidite da su to ponavljajuće povrede, onda država može i adekvatno djelovati. Bez jasnih podataka nema uvida što se točno događa i teže je suzbijati problematične pojave.

Sustav uvoza stranih radnika u Hrvatsku uglavnom je utemeljen da ti radnici, posebice oni iz dalekih zemalja, do posla i radne dozvole dolaze preko agencija za zapošljavanje. Kako gledate na takav sustav prepun posrednika, i je li on dodatan rizik za nepoštivanje prava jednom kad dođu u Hrvatsku.  

Rad agencija za posredovanje pri zapošljavanju i agencija za privremeno zapošljavanje reguliran je europskim, ali i nacionalnim zakonodavstvom. Iako one mogu pomoći u pronalasku radnika sukladno potrebama tržišta rada i time pomoći i poslodavcima i stranim radnicima, ne postupaju sve agencije u skladu s pravnim okvirom.

Primjerice, prema Zakonu o tržištu rada ne smiju uzimati naknadu od tražitelja zaposlenja, što se ponekad ipak događa. Strani radnici iz dalekih zemalja ponekad se zadužuju i plaćaju velike iznose da dođu raditi u Hrvatsku, prije dolaska im se obećaju uvjeti rada koji se onda ne ostvare, a na koje uvjete ipak pristaju jer im boravak ovisi o poslodavcu, a nerijetko je egzistencija njihovih obitelji ovisna o novcu koji šalju kući. 

Postoje različiti problemi vezano za postupanje prema agencijama. Primjerice, imali smo predmet u slučaju agencije koja je radnike iz Azije oglašavala uz poruku da će “poslodavac dobiti dobar talent po manjoj cijeni”. Državni inspektorat nije mogao postupati jer nije našao nikoga na adresi na kojoj je ta agencija prijavljena, a vlasnik je bio prijavljen na adresi u drugoj državi.

Takvo postupanje moguće je prevenirati adekvatnom regulacijom rada agencija te učinkovitom metodikom provođenja nadzora nad agencijama.

Smatrate li da strani radnici iz dalekih zemalja imaju realne mogućnosti za integraciju u hrvatsko društvo? Što bismo, kao država, trebali napraviti da se te mogućnosti osnaže?

Mislim da su najavljene izmjene Zakona o strancima put i za veću integraciju u društvo. Kao rezultat boravka od tri godine, možemo očekivati veću integraciju, pa i da će biti više spajanja obitelji. Integracija nije to da imamo nekakvo paralelno društvo, strane radnike s kojima građani nemaju kontakta, s kojima izmijene rečenicu ili dvije, kada postoji značajna socijalna distanca.

Krajnje je vrijeme za usvojiti integracijsku i imigracijsku politiku. Potrebno je osvijestiti da su strani radnici ovdje, dapače, da će ih prema projekcijama biti i više, da su potrebni i da je stoga država dužna osigurati da rade u dostojnim uvjetima, kao i da se uspješno integriraju.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Stručnjaci savjetuju “pričekajte”, a berba u punom jeku: Ulje se ne isplati prodavati ispod ove cijene

Objavljeno

-

By

Ministarstvo poljoprivrede prije nekoliko dana objavilo je službenu preporuku da se pričeka s berbom maslina jer one još uvijek dozrijevaju. Međutim velik broj maslinara već je završio ili krenuo s berbom. Među njima je i agronom Damir Buntić, tajnik Udruge dalmatinskih uljara i predsjednik Odbora za maslinarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

U svojoj preporuci Ministarstvo ističe da je stanje u maslinarskim područjima obilježeno zasad velikim količinama vlage.

“Maslina se oporavlja i sada nas očekuje period stvaranja mase, ponajprije naglim upijanjem vode. Sve masline koje su patile zbog suše brzo će upijati vodu, tako da će samo naizgled situacija biti zadovoljavajuća. Ono što je upitno kod takvih maslina je stvaranje kvalitetne suhe tvari iz koje proizlazi i stvaranje kvalitetnog ulja. Optimalan termin berbe za većinu sorata neće biti tako brz pa se nakon kiša preporučuje tretiranje protiv štetnika kako bi se maslini ostavilo dovoljno vremena za postepeno dozrijevanje”, navode iz Ministarstva, a prenosi tportal.

Njihovu preporuku nije poslušao Buntić, s kojim smo telefonski kontaktirali u utorak, taman u jeku berbe. Njegov maslinik u zaleđu Vodica ima 316 stabala.

“Kad će krenuti berba, to ovisi o sortnom sastavu maslinika, njegovoj mikrolokaciji i zrelosti ploda. Osobno, draže mi je imati jedan posto manji randman (postotak ulja u prerađenom plodu), ali da ranije završim s berbom, dok je lijepo vrijeme. Kasnije riskirate da vam plod sruši vjetar ili da ga napadne maslinova muha”, izjavio je Buntić, već nekoliko godina tajnik Udruge dalmatinskih uljara te čelni čovjek Odbora za maslinarstvo HPK-a.

Koliko će ulja biti?

vu godinu za maslinare Buntić ocjenjuje dobrom. Čak bi, što se tiče količine ploda, mogla biti i iznad prosjeka, barem u Dalmaciji.

Kad je riječ o količini ulja, to ćemo tek vidjeti. Obično je količina ploda obrnuto proporcionalna randmanima, odnosno oni su manji kad je količina ploda veća’, objasnio je Buntić.

Suša i visoke temperature obilježile su ljeto. Neke sorte na tlu koje slabo drži vodu odbacile su kompletan plod.

“Pri vrhu mog maslinika, gdje je tlo plitko, u istoj visini imam istarsku bjelicu i oblicu. Istarska bjelica je odbacila sav plod. Na oblici do nje sve je ostalo na granama, a masline su veličine šljive. Jednostavno se neke sorte pokazuju otpornijima na suše i ekstremne temperature”, rekao je Buntić.

Žali se da su porasli svi popratni troškovi. Uljare naplaćuju preradu maslina od 0,25 do 0,30 eurocenti po kilogramu.

“Prošle godine sam upola manje platio marendu ekipi berača. To vam sve govori”, ističe Buntić.

Cijena ulja

Kolike cijene maslinovog ulja mogu očekivati potrošači? Prema riječima tajnika Udruge dalmatinskih uljara, ulja će biti dosta, ali zasad je teško procijeniti kako će se kretati cijena.

“Za kvalitetno maslinovo ulje cijena mora biti 20 eura po litri. Sve ispod toga nema smisla. Maslinari s nižim cijenama nemaju nikakve računice. Prije 20 godina kupio sam zemlju i mehanizaciju i zasadio masline. Prvih šest-sedam godina nisam imao uroda. Od preostalih 13 godina sigurno tri-četiri godine nije bilo uroda. Investicija u maslinik sad se već broji u stotinama tisuća eura. I sad vi meni recite kolika bi trebala biti cijena maslinova ulja i moja zarada da pokrijem investiciju? A s druge strane imate majstora koji je uložio u zidarsku fanglu i nekoliko bušilica i dnevno zarađuje 200 eura. To su neke apsurdne stvari. Platiti majstora 200 eura danas je normalno, a problem je dati 20 eura za vrhunsko maslinovo ulje. U toj litri ulja uvjerljivo su viši troškovi, angažman i znanje nego kod majstora”, smatra Buntić.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Sindikat prijeti štrajkom: “Neće biti RTG-a, magneta, operacija, zračenja, mamografije, saniteta…”

Objavljeno

-

By

Pixabay

Sindikat Zajedno u srijedu je najavio štrajk zdravstvenih djelatnika ako ne dođe do sastanka i dogovora s Vladom i Ministarstvom zdravstva oko, kažu, sramotno niskih koeficijenta djelatnika u zdravstvu, a pogotovo radioloških tehnologa, laboranata i medicinskih sestara.

“Više od pola godine tražimo razgovore u resornom Ministarstvu, no odgovore nismo dobili te smo bili prisiljeni na najavu štrajka. Neodgovaranjem na naše pozive, odgovorni ljudi u Ministarstvu zdravstva pokazali su nam koliko cijene nas i naše pacijente”, rekla je na konferenciji za medije dopredsjednica Sindikata Zajedno Sanda Alić.

Najavu štrajka Vladi i Ministarstvu urudžbirali su jučer, slijedi postupak mirenja, a ako do dogovora ne dođe štrajk će se provoditi u većini zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. Neće se provoditi redovna dijagnostička obrada, što će produžiti dugačke liste čekanja, rečeno je.

“Nakon priznatog propusta u trećem mjesecu na sastanku s Ministarstvom vezano za našu struku, poslali smo još dva dopisa na koje se Ministarstvo oglušilo. Nezadovoljstvo smo već iskazali, tu je nedostatak radnika, manje plaće i veći opseg posla, a inzistirali smo i na zakonu za našu radiološko-tehnološku djelatnost”, istaknula je zamjenica voditeljice odjela radioloških tehnologa u Sindikatu Andrijana Lukačević.

Iz sindikata poručuju da su medicinsko-laboratorijski djelatnici spremni na štrajk jer ih je Vlada novim koeficijentima “bacila u ponor”.

Voditelj odjela saniteta u Sindikatu Zajedno Vladimir Markuš istaknuo je kako Sindikat okuplja 90 posto saniteta Hrvatske, od kojih će svi podržati štrajk ako do njega dođe.

Upozorio je kako su novom uredbom o koeficijentima iz veljače pali u treći platni razred te su ispod njih samo pomoćno radno osoblje i nekvalificirana radna snaga.

“Kod donošenja koeficijenata nije se vodilo računa o posebnim uvjetima rada koji su jasno definirali odgovornost i težinu radnih mjesta. Očito je Ministarstvo pogriješilo i tu pogrešku trebaju ispraviti”, poručio je. Podsjetio je i da je sam premijer rekao kako nakon donošenja novih koeficijenata treba ispraviti pogreške ako je do njih došlo.

Sindikat najavljuje da će štrajkati većina radioloških tehnologa i laboranata, s kojima će se solidarnosti i medicinske sestre te vozači saniteta.

To znači, kažu, da se neće obavljati RTG, magnet, mamografije, denzitometrije, laboratorijske i radiološke pretrage, zračenje onkoloških bolesnika, operativni zahvati kao i sanitetski prijevoz pacijenata.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

“STRAVA U HRVATSKOJ” / Prijatelji životinja prijavili farmu tzv. kokoši nesilica na Pagu zbog kršenja zakonskih propisa

Objavljeno

-

By

Izvor: Nova TV

Prizori brojnih kokoši natrpanih u kaveze izazvali su burne reakcije gledatelja nedavnog televizijskog priloga o farmi „kokoši nesilica” s Paga, koja je zavarala potrošače prodajući njemačka jaja kao hrvatska, pišu Prijatelji životinja.

“No zavaravajuće za javnost je i prikazivanje veselih kokoši kako slobodne trče po zelenim livadama.

Javili su nam se šokirani građani ne vjerujući da je dopušteno držati kokoši tako da se cijeli svoj život ne mogu niti okrenuti, stisnute u male kaveze iz kojih nikada neće izaći i osjetiti travu pod nogama, udišući smrad izmeta i gušeći se u isparavanjima amonijaka i drugih štetnih plinova. Stoga smo prijavili veterinarskoj inspekciji farmu ‘Šimun’, koja drži oko 2400 kokoši u kaveznom uzgoju, zbog kršenja Zakona o zaštiti životinja i vezanih pravilnika.  

U prijavi su zatražili da inspekcija provjeri drži li farma kokoši u klasičnim kavezima, koji su zabranjeni u Hrvatskoj od ulaska u Europsku uniju, te osigurava li uvjete držanja propisane Pravilnikom o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica i Pravilnikom o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje. „Riječ je o pravilnicima starima gotovo 15 godina, koji propisuju doista minimalne uvjete držanja, pa je bilo kakva dobrobit životinja apsurdna. Boravak u kavezima, do trenutka slanja u klaonicu, za kokoši je nalik paklu. Njihova patnja je strašna jer cijele svoje kratke živote služe kao strojevi za proizvodnju jaja, bez mogućnosti kretanja, čeprkanja, osjećaja sunca na licu. Ne trče po travi kao u reklamama, čak ni u ekološkom uzgoju, već jedu riblje brašno, otpatke i smjese”, pojašnjavaju iz Udruge.

Naglašavaju da je razlika između klasičnih i tzv. obogaćenih kaveza minimalna, a patnja kokoši gotovo jednaka. Kokoši, uz stalnu fizičku muku, trpe i psihičko zlostavljanje namjernim mitarenjem i regulacijom svjetlosti kako bi nesle više jaja. Tek rođene neželjene muške piliće u Hrvatskoj žive melju, a u nekim drugim državama ubijaju gušenjem jer nisu korisni u industriji jaja. Pilićima se strojno režu kljunovi kako se ne bi međusobno kljucali, pri čemu mnogi umiru od bolnih ozljeda. Od zagušljivih plinova otežano dišu i pate od upala očiju i pluća. Zbog ekstremnog stresa i fizičke iscrpljenosti, njihova tijela postaju lomljiva, a mnoge su izluđene u uskim kavezima u kojima ne mogu niti raširiti krila. Često im daju antibiotike i druge lijekove kako bi izdržale strašne uvjete do slanja u klaonicu, gdje ih postavljaju naglavačke, uranjaju u vodenu kupku s električnom strujom i potom im režu vratove.

Prijatelji životinja navode da u Hrvatskoj ne postoji inspekcija za zaštitu životinja, a premalo je veterinarskih inspektora koji bi kontrolirali uvjete držanja na svim farmama. Propisi su ionako zastarjeli i traže samo minimum koji se može zadovoljiti a da kokoši i dalje žive u strašnim uvjetima kao na farmi na Pagu. Kavezni uzgoj kokoši u tzv. obogaćenim kavezima dopušten je unatoč tome što je protivan odredbi Pravilnika o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje: „Ni jedna životinja se ne smije držati u svrhu proizvodnje, ako se ne može razumno očekivati, na temelju njezinog genotipa ili fenotipa, da se može držati bez štetnog učinka po njezino zdravlje ili dobrobit.”

Nažalost, dok ne vide prizore kao na farmi „Šimun” s Paga, vrlo malo ljudi razmišlja o strahotama koje se odvijaju u uzgoju radi jaja, gdje kokoši često gaze po mrtvim i istrunulim životinjama, živeći u pretrpanim prostorima, što dodatno pogoršava njihovo psihičko i fizičko stanje Stoga iz udruge Prijatelji životinja ističu da kupci imaju moć donijeti promjene: „Jaja nisu nužna namirnica; sva jela mogu se pripremiti bez njih. Odbijanjem kupnje jaja potrošači mogu značajno pomoći kokošima, svojem zdravlju i zaštiti okoliša.”

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu