Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) ŠIBENIK / 38. hodočašće vjernika Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Tradicionalno, 38. hodočašće vjernika Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u Šibenik održano je u nedjelju, 12. studenog. Koncelebrirano misno slavlje u katedrali sv. Jakova u Šibeniku predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a propovijedao je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirali su umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije te zadarski svećenici koji su predvodili hodočasnike iz svojih župa.

U šibenskoj katedrali gdje se nalazi prvi podignuti oltar u čast sv. Nikole Tavelića, biskup Rogić zahvalio je vjernicima Zadarske nadbiskupije što čuvaju lijepu tradiciju hodočašćenja u Šibenik na slavu  Boga i čast sv. Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca iz hrvatskog naroda koji je ponos svoga rodnog grada Šibenika. „Zahvaljujem vam što čuvate ovu lijepu tradiciju koja povezuje naše biskupije i koja svjedoči da sv. Nikolu Tavelića nismo zaboravili, da nam njegov svetački lik i danas govori, potiče, svjedoči i ostaje naš zagovornik“, rekao je mons. Rogić. Nikola Tavelić s još trojicom svoje subraće, Deodatom, Petrom i Stjepanom, mučenički je umro u Jeruzalemu 1391. godine. Proglašeni su svetima 1970. godine.

Prije više od 600 godina, „u strani svijet druge vjere, u Jeruzalem, mjesto Kristove muke i uskrsnuća, Nikola je krenuo s drugovima na sveta mjesta Isusove domovine nošen revnošću za širenje vjere. Možemo li mi danas uopće pojmiti koji je to morao biti žar, odlučnost, snaga volje i uvjerenja, navijestiti Krista onima koji ga ne poznaju? Usprkos opasnosti putovanja, usprkos nerazumijevanju, drugoj kulturi i vjeri, ali vođeni odlučnim naumom navijestiti Krista – ne silom i mačem, nego riječju navještaja i životnim svjedočenjem. Taj žar za širenjem vjere u Krista okitili su palmom mučeništva. Dali su život za Krista i zato ih i danas slavimo“, poručio je biskup Rogić. Propovjednik je istaknuo da su Tavelić i drugovi bili „prije svega, nošeni žarom naviještanja Krista i željom pod svaku cijenu postići spasenje svoje duše. Za to su bili spremni svladati sve protivštine života, sve moguće prepreke, napasti, ovozemnost, protivljenja Kristu, sve što bi ih od Krista moglo udaljiti. Sv. Nikola Tavelić bio je spreman za svoju vjeru umrijeti, ne nasilno prisiljavajući druge da vjeruju što i on, nego svjedočeći, naviještajući. Želio je da po njemu Krista upoznaju i za to je bio spreman umrijeti“. Unatoč takvom evanđeoskom uvjerenju, „nikada neće prestati pitanja koliko je to bilo razborito? Da li je to bio prozelitizam, nametljivo, nasrtljivo, fanatično nametanje vjere onima koji vjeruju drugačije? Netko to može i tako shvatiti, ako današnjim kategorijama prosuđuje vrijeme prije šest i pol stoljeća“, upozorio je mons. Rogić. Tragom Božje riječi iz Knjige Mudrosti, biskup je rekao da postoje „dvije stvarnosti, dvije obale: jedna prividna, kratkotrajna, mučna, ispunjena kušnjama i druga prava, vječna, na prvi mah nedohvatljiva, jer je s druge strane naše sadašnje realnosti“.

Na drugu stranu obale gdje su mir i velika dobra, prešli su oni koji su spoznali istinu i bili vjerni, znajući da je, kako kaže Psalmist, pomoć njihova u Imenu Gospodnjem! „Prijelaz ostvaren po mučeništvu, darovanom životu za Krista, može biti razumljiv i prihvaćen samo zato što Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! To je najveći dokaz Božje ljubavi za nas. Ljubim onoliko koliko sam se spreman za drugoga darovati, žrtvovati, sebe odreći, svoje vrijeme pokloniti, za drugoga živjeti i umirati. Na to poziva i to pokazuje žrtva Sina Božjega. Zbog toga nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove. Božja ljubav s križa sve pobjeđuje. Zato i iz groba ustaje jer su pobijeđeni grijeh, mržnja, indiferentnost, laž, oholost, zavist, srditost, odustajanje, lijenost, sebičnost, poručio je biskup Rogić.

U navještenom evanđelju je Isusov poticaj, hoće li tko ići za njim, mora se odreći sebe i ne može imati sebe u prvom planu. „U prvom planu može biti samo Krist, Bog, život vječni, spasenje duše. To podrazumijeva danomice nositi svoj križ, izgubiti život da bi ga zauvijek dobio! Suprotno tome, zatajiti, odreći se toga, željeti sve dobiti sada, a izgubiti vječnu stvarnost, ništa ne koristi. To je sv. Nikola Tavelić razumio, prihvatio i živio radikalno, do kraja. Nikada toga nećemo do kraja biti svjesni. U tome shvaćanju rasti nam je cijeloga života. Sveti mučenici Tavelić i subraća, čiji životi svjedoče vjeru, to nam pomažu razumjeti“, poručio je biskup Rogić. Njihova želja za naviještanjem Kristovog evanđelja i spremnost umrijeti za to „i nama danas ostaju kamen spoticanja, izazov i pitanje: što je njima davalo tu snagu? Prije svega, duboka želja postati svet, doći Bogu zauvijek. Potom, želja onima koji Krista ne poznaju navijestiti istinu evanđelja i Božju ljubav za čovjeka. Nisu ljubili svoga života sve do smrti. Nošeni snagom vjere, pomoć i oslonac imali su u Imenu Gospodnjem. Živjeli su za raspetog i uskrslog Gospodina“, poručio je mons. Rogić. Potaknuo je da usmjerimo pogled prema sebi i našem vremenu, „što nama kao vjernicima nedostaje“.

„Nismo svi pozvani na mučeništvo, ali svi smo pozvani na svetost. Molimo se, živimo sakramentalno, trudimo se biti dobri prema drugima. Čuvamo tradiciju, pokušavamo se čuvati grijeha. Je li to sve? Ispunjava li to Kristov poziv ‘Pođi za mnom’“, upitao je propovjednik, potaknuvši vjernike da razmotre „što bi nam sv. Nikola Tavelić rekao danas da se prošeta svojim Šibenikom i Zadrom, nakon 632 godine“. „Svojim svjedočenjem vjere i mučeništvom govori: Probudite u sebi želju postati svet, doseći Nebo, doći Bogu zauvijek. Hranite je svakodnevnom molitvom, žrtvom, opredjeljenjem koje odbija protivne stavove. Ne odustanite svjedočiti i naviještati živoga Krista svojim životom. Budite odraz ljubavi Božje za čovjeka u dobrom djelu i nesebičnom darivanju. Ne ljubite svoga života na zemlji da bi mu pretpostavili vječni, jer onda sve možete izgubiti“, rekao je biskup Rogić, zamolivši zagovor sv. Nikole Tavelića za hrabrost u naviještanju Krista, da vjerodostojnije živimo vjeru te drugima budemo znak koji upućuje na Boga, spremni svjedočiti i po cijenu žrtve“. Mons. Rogić podsjetio je da je šibenski biskup Antun Josip Fosco 1880. pokrenuo  postupak da Sveta Stolica dopusti čašćenje Nikole Tavelića kao blaženika, što je i učinila dekretom 1889. za Šibensku biskupiju, a 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju. „Duhovni vođa hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup koadjutor, kasniji kardinal Alojzije Stepinac, u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu 25. srpnja 1937. svečano je posvetio oltar u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taveliću. Na  blaženikov blagdan 14. studenog 1939., papa Pio XII. primio je u audijenciju članove hrvatskog hodočašća koje su vodili naši biskupi s nadbiskupom Stepincem na čelu. Zahvaljujući radu franjevca dr. Ante Crnice, mons. Krešimira Zorića i zalaganju šibenskog biskupa Josipa Arnerića, došlo je do slavlja Tavelićeve kanonizacije; neviđenog po broju hodočasnika i radosti susreta naših hodočasnika u Damazovom dvorištu s papom Pavlom VI. Tim je susretom Papa bio duboko ganut te je izjavio da to dvorište nikad nije vidio tako ispunjeno. Zahvalio je za radost koju su mu svojom prisutnošću priredili hrvatski hodočasnici. Slavlje se i nakon kanonizacije ponovilo u Tavelićevom rodnom Šibeniku 1970. godine“, podsjetio je biskup Rogić, poželjevši da i hodočašće Zadarske nadbiskupije bude „odjek tih događaja, nastavak čašćenja sv. Nikole Tavelića i čuvanje svetih tradicija koje nam pomažu živjeti vjeru u našem vremenu“.

Prije mise u katedrali, hodočasnici su se okupili u Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u molitvi za zagovor sv. Nikole i mogućnost za ispovijed. Tu je dobrodošlicu hodočasnicima izrazio fra Josip Ivanović, rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića.

Ines Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu