Connect with us

magazin

INTERVJU ZA LAUDATO TV / Gibonni: “O sebi ne mislim, propitujem se”

Objavljeno

-

Laudato TV, ‘Vidljivi tragovi’, petak, 24. ožujka u 19.10 sati

Povodom 35 godina karijere i rasprodane dvije Arene Zlatan Stipišić Gibonni dao je intervju za emisiju ‘Vidljivi tragovi’ koji donosimo u nastavku.

Osjećam zahvalnost što su ljudi uopće došli. I ovo je jedno mlado zanimanje. Ti akteri koji su ‘udrili’ temelje ovom zanimanju, oni su više-manje još živi. Ne svi, ali neki jesu. Ništa se ne zna ni do kad traješ, ni kad se ide na bolovanje, ni da li imaš pravo na njega i kad ideš u penziju. Tu stojiš i traješ do kad te netko hoće. U trenutku kad sam se ja formirao kao osoba, mi  nismo to znali. Moj prvi album kada je izašao, bilo je to davno, moj najstariji kolega je bio Željko Bebek i imao je 39 godina. Mi smo mislili on je legenda, tko će doživjeti 39, možda dođemo do 30-e, pa ćemo se onda poslije zaposliti. Nitko to nije znao da će to ovoliko trajati. Niti pravila postoje. To je još uvijek toliko novo da svatko piše svoja pravila. A ja u svemu tome kako nisam očekivao da će to toliko potrajati, ne zato što sam sumnjao u sebe, nego su svi moji uzori bili mlađi nego ja danas. Ja tu nemam što drugo osjećati nego zahvalnost. I samo čekam dan kada ću se probuditi i onda me neće više trebati. Mene neće razumjeti pekar, kruh se peče otkad je svijeta i vijeka. Ali me mogu razumjeti oni koji su bili vlasnici videoteka. Videokazeta se pojavila 1989. i trajala do ’96. I oni nisu znali do kada će. Neki su mislili da će zauvijek.

O počecima svoje karijere. A moje zanimanje je mlado i postoji po mom mišljenju od 1974. Prije su povoji bili, imali smo pjevača, ali to se uglavnom naslanjalo na šlager glazbu koja je bila tu da se ljudi osjećaju ugodno dok se udaju. Kad se pojavila neka autorska pjesma bila je to 1971.-72., pa ’74.,’76. kad se dobilo na važnosti. Uzor mi je bio otac kao osoba, čovjek i radne navike. Imao sam jednog velikog prijatelja, jedan od najizvođenijih svih vremena s ovih prostora. Rekao mi je: Gibo, nemoj nikad reći da si puno radio, pričaj ljudima da si imao sreće. Ne vole ljudi čuti da je uspjeh rezultat rada. To je skroz suprotno od odgoja mog oca koji je smatrao da je talent od Boga, ali što ćeš s njim napraviti, to je na tebi. Znam puno ljudi koji su bili iznimno talentirani, ali su ostali u svojim sobama. E sad zašto je to? Bude tu i splet okolnosti, možda nemaš neku podršku od najbližih, što je jako važno. U našem zanimanju imaš nekih ljudi što ih je Bog obilato nagradio glasnicama, savršeno pjevaju. I to je sve. A onda imaju ove druge koji misle za njega, dovoze-odvoze, kupe, tješe, dadiljaju. Tu ne vidim neki rad nego neku blagonaklonost prema nekim grlima. Imaš ljude koji su baš radili, radnike. Oliver je bio radnik, iako za sebe to nije volio reći. Imali smo to zajedničko. Ja sam dresiran od Nijemaca, iako sam Mediteranac, a on je Velalučanin, Splićanin, Mediteranac, isto dresiran od Nijemaca jer je godinama svirao tamo. Kako se uvijek zna da muzičari kasne, onda nama organizator kaže da je proba u 4h, a treba početi oko 5h. Onda Oliver i ja dođemo u 3.45h. Red, rad. Oni te nauče. Ja sam odavde otišao ’88. i tamo sam svirao s njima. Onda uđeš u taj svijet i vidiš da i to daje rezultate. A ne samo naša domišljatost, dovitljivost, duh. Rad i red ima smisla.

Na pitanje koja ga pjesma nabolje opisuje, odgovara da to ne zna reći. Mislim za sebe da sam možda osoba, jednostavan u smislu za komunikaciju, platim parking palcem kao i svi ljudi. Ne volim o sebi razmišljati i pričati. Jedan taj svijet u meni iz kojega pišem, nije to jedan osjećaj, puno je stvari: osjećaš tugu, čežnju, razočarenje, budeš očaran. To je lepeza osjećaja. Ne mogu moje pjesme biti u jednom raspoloženju, kad moj život nije u jednom raspoloženju.

O kršćanskim elementima u pjesmama. Ja o sebi ne mislim, ali sebe propitujem. Kada pričamo o kršćanstvu, ja mislim da bi to stvarno trebalo biti temelj. Ako se čovjek ne propituje, znači da misli za sebe da je savršen. Često ljudi  kažu ‘ja bih napravio sve isto’. Ja stvarno taj osjećaj nemam, da bih ja sve napravio isto. Napravim na godišnjoj bazi tko zna koliko budalaština koje ne bih isto i krivih rečenica. I nekad što sam prešutio, pregrizao jezik, a bolje bi bilo da nisam, nego da sam iskrcao što mi je na srcu, jer su neki ljudi zaslužili, nisu ni svi krasni. Ali ne bih sve isto. Mislim da se čovjek mora preispitivati. To je jedan od najosnovnijih temelja našeg vjerovanja.

Vjeroučitelji njegove pjesme koriste za motivaciju prvopričesnicima, p. Rađa je iz kome  reagirao na stihove njegove pjesme. Što o tome misli? Iskreno, kao da o nekom drugom pričamo. To je toliko lipo da se ja ne mogu s time nositi. Ja sam čuo, ljudi su mi nekad znali reći koliko im je nešto moje značilo. Znam da ima ljudi koji vole moje pjesme, ali kad mi kažu da ih je nešto spasilo ili im pomoglo da donesu neku  životnu odluku. Ja jednostavno ne mogu toliku važnost preuzeti na sebe. Ne vidim sebe toliko bitnim. Možda se ne želim tako vidjeti. Imao sam i loših reakcija. Upoznao sam jednoga čovjeka pored Zadra, bio je pomorac, imao je fantastičnu plaću na stranoj nekoj kompaniji. Na radiju je slušao večer za pomorce i čuo je jednu moju pjesmu. Uhvatila ga je tolika nostalgija da se odlučio čovjek iskrcati. I sad je bez posla. Praktički sam mu upropastio život. Ja ne znam s tim informacijama, praktički imam osjećaj kao da mi neki oklop treba. Je li moguće da te u nekom trenutku na takvu odluku to toliko može potaknuti? Možda se jadan spasio, možda bi ga negdje u nekoj luci negdje; to ja sam sebe tješim, ne njega.

Na novom albumu pjesmu ‘Kiša’ ostvario je u suradnji sa zborom Župe sv. Petra u Zambiji. Često se u svom stvaralaštvu okreće tradicionalnoj glazbi. Ja sam od oca naučio da tradicionalno i konzervativno nije isto. Tradicija je poštovanje onoga što su ljudi generacijama prije tebe uspjeli stvoriti i preživjelo je zub vremena. Ljudi su kod nas toliko plitki. Imaš konzervativno-tradicionalno, to nije ista riječ. Kao što nije isto normalno i uobičajeno. Kod nas je uobičajeno krasti po firmama ili ti poslodavac nije dao plaću šest mjeseci, ali to nije normalno. Ljudi nekad ne znaju što govore. Prvi sam ja za jedan gorki sud. Čovjek bi stvarno sebe trebao propitivati prije nego što krene s tim ocjenama. Svatko tko je u svom poslu dobar, a znam puno zanatlija, je duhovan. Od njega ja znam napisati pjesmu. Vjerujem u ljude koji s ljubavlju prođu taj svoj dan.

Zlatan Stipišić u svojoj obitelji ima dva svećenika s bakine strane. Oba su bila jako inspirativni. Nisam odrastao uz svoje djedove, jedan je umro prije rođenja, drugog nisam, nažalost, upoznao, iako mislim o njemu sve najbolje. Tako se dogodilo. Ta neka muška figura starog dobrog čovjeka koji te bezuvjetno voli. Vole te i roditelji bezuvjetno, ali oni su te dužni ispravljati. Oni koji su generacija ispred njih nisu ništa dužni, oni te samo razmaze. On (svećenik) mi je bio ta figura i svome sinu sam dao ime po njemu. Jedan čovjek, meni je, njegov život i neke njegove odluke, nadahnuće. Bio je na Golom otoku, ne po ratničkoj nego po klero liniji. Tamo svašta prođeš, znaju ljudi iz opće kulture kako izgleda pendrek po leđima ili po glavi . On je odlučio tijekom svoga robijanja, Najokrutnijem, pokušao naći i preobratiti ljubav i pronaći u njemu Milost. Tako je on ispunio vrijeme.

Kakav je Gibonni poslodavac? Kapitalizam nije samo društveno uređenje, nego režim, zato što traži od čovjeka da nemaš nekad s ljudima, s kojima se susrećeš u poslu, milost. Nažalost, milost će ljudi protumačiti kao slabost. Tako da se tu čovjek lomi.  Ja sam poslodavac, imam ljude koji za mene rade, koji su meni odani, ja njima. Imam situacije kada imam 95 zaštitara, to je kao vojska kada radiš koncert. To je paradoks: isfiltrirati najbolje ljude, u struci, a nekada takav čovjek nije najbolji čovjek iznutra. Da li pružiti ruku najboljem čovjeku ili najboljem suradniku? Kroz filter vremena treba naći ljude koji su izvanredni stručnjaci i kvalitetni ljudi to je najveći blagoslov. Kad slušam ove ljude koji pričaju o ekonomiji, ja se ništa ne slažem. Kad ti netko kaže malo poduzeće. to je tajna toga, da znaš dušu svakog čovjeka, probleme da mu je žena na porodu, pustiti čovjeka doma, treba prebaciti dijete i pomaziti; i prihvatiti da toga čovjeka neće biti na radnom mjestu toliko vremena. U malome, naći tu humanost, da možeš i dobro raditi i ostati dobri ljudi. Tko misli da je lako, neka samo proba. 

Gibonni o svojoj supruzi i obitelji s troje djece. Sanja je rock ‘n’ roll, žena prava. Imao sam sreću. Imaš emisije ‘Ljubav je na selu’ pa se upoznaju na silu. Od 4. osnovne ja nju držim na oku, i ona mene. Skoro kao na selu. Iako u gradu, ulaz do ulaza. Imao sam život bez nje, ona bez mene. Kad smo se našli. Već smo sve znali. Da ste me ovo pitali 2003. g prije pojave društvenih mreža, bio bih jako iskren. Sada sam vrlo odmjeren, jer sam zgrožen koliko ljudi ne razumiju i komentiraju. Meni ljudi kažu ‘što te briga’. Iskreno se ne mogu nositi s time. Svaka emocija koju emitiraš se ne rasprši nego nađe slično. Oduševljen sam količinom ljubavi i zgrožen količinom mržnje. Nikad nisam govorio o svom privatnom životu, a pojavom društvenih mreža još ću manje. Komentari koje znam pročitati, to je demonski. Rekli su mi ne čitaj, ali ne mogu. Oduvijek smo znali da ih ima, ali ne toliko. Meni kad doma sve štima, a okolo ne štima ništa, opet sam nekako svoj i u tom cijelom kaosu nađem glavu i rep. Kad mi nešto doma ne štima, a da cijeli svijet je prefektan, ja sam cijeli izluđen čim izađem iz zgrade, nisam svoj. Za moju ravnotežu meni je to jako važno. Sloboda mišljenja nam je dala da ljudi iznose mišljenja i znaju misliti. Ja kad se borim za slobodu mišljenja trebam promisliti i prije nego kad nešto kažem. Meni je baka Zlata govorila: O’ Bože, da su mi tvoje godine i moja pamet!’.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

magazin

OVE SUBOTE: Koncert Tambure kroz generacije u atriju palače Cedulin 

Objavljeno

-

By

Hrvatski folklor, a posebno tamburaška glazba, obilježje je po kojem se Hrvatska bratska zajednica (Croatian Fraternal Union) prepoznaje i uvažava. U tom su smislu folklorni, tamburaški festivali stožerna okupljanja ove najveće organizacije hrvatskih iseljenika.

Nastup Hrvatske Bratske Zajednice održat će se u Zadru, 22. lipnja 2024. s početkom u 20:30 sati u atriju palače Cedulin uz slobodan ulaz.

U Zadru će nastupiti četiri grupe s ukupno 83 izvođača.

Predstavljanjem četiri ansambla u petnaestominutnim nastupima pred publikom pokazat će svoj rad i način na koji čuvaju hrvatsku baštinu. Iz Sjedinjenih američkih država donose na pozornicu u Zadru snažnu emociju zbog dolaska u svoju domovinu, prije nego što nastave svoje turneje autobusima po Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

magazin

VIDEO / Finalistica The Voicea Ana Širić uz mentora Damira Urbana objavila svoju prvu pjesmu, emotivnu – “Kažu svi da izmišljam”

Objavljeno

-

By

Foto: Milica Czerny Urban

Nakon što je svojim sjajnim izvedbama, koje na YouTubeu broje ukupno više od pola milijuna pregleda, oduševila gledatelje showa The Voice, sada je zajedno sa svojim uzorom i mentorom Damirom Urbanom objavila po mnogočemu poseban prvi singl.

Tijekom natjecanja u showu, Ana Širić i Urban postali su prijatelji, a prije finala je mnogima omiljeni mentor zamolio gledatelje da mladu glazbenicu podrže i nakon što televizijsko natjecanje završi. Nije trebalo proći puno vremena da publika dočeka priliku za to budući da već sada mogu vratiti malo ljubavi i emocije Ani koja ih je oduševljavala svojim vokalom iz emisije u emisiju. Mnogi bi se mogli povezati s emotivniim prvijencem.

“Moja prva pjesma dolazi uz čuda koja me prate u posljednje vrijeme s osobom koju sada mogu zvati svojim prijateljem. Od nas, za Vas, iskreno iz srca i glasa.  Suradnja se dogodila nakon The Voicea kada je Damir odlučio pokloniti mi svoj tekst i svoju pjesmu i pritom pjevati sa mnom i pomoći mi da se sva priča oko nje ostvari. Nikša Bratoš je pjesmu obogatio svojom gitarom i produkcijski uhvatio srž pjesme. Nadam se da će Vam se pjesma svidjeti i da će pronaći mjesto u vašim playlistama”, najavila je Ana.

Autor glazbe i teksta pjesme “Kažu svi da izmišljam” je Damir Urban, jedan od najsvestranijih i najkreativnijih glazbenika na domaćoj sceni, dok je autor aranžmana legendarni Nikša Bratoš. Za pjesmu je snimljen je i videospot u režiji Milice Czerny Urban koji će svoju objavu još malo pričekati, taman toliko da publika stigne naučiti stihove zaista posebne pjesme. 

“Što sam više, tijekom The Voicea, upoznavao Anu, bio sam sve sigurniji da joj želim napraviti pjesmu i tako ju podržati u početku njezine, siguran sam, uspješne, glazbene karijere. ‘Kažu svi da izmišljam’ sam napravio baš za nju, nastojeći poštovati njezin senzibilitet i osobnost, a moje pojavljivanje u pjesmi je samo način da joj kažem da sam uz nju i da joj držim leđa. Veselim se što će pjesma, a uskoro i spot, ugledati svjetlo dana i nadam se, sretno doputovati do srca Aninih slušatelja. Ona je to svojom čudesnom izvedbom, sigurno zaslužila!”, objasnio je Damir Urban kako je došlo do suradnje. 

Nije iznenađenje što se ova suradnja ostvarila budući da se Urban voli okružiti pozitivnim mladim ljudima koji vjeruju da, kako je sam rekao, glazbom mogu mijenjati svijet. Ana je zasigurno jedna od njih, a na publici sada ostaje da to prepozna i u pjesmi.

 
Nastavi čitati

magazin

FOTOGALERIJA / Glazbeni studio Libreto oduševio u prepunoj Providurovoj palači. Novi su izazovi već na pomolu… 

Objavljeno

-

By

Fotogalerija: Danijela Pedišić

Glazbeni studio Libreto iz Zadra je, nakon jos jedne vrlo uzbudljive, dinamične i jako bogate i uspješne školske godine, odlučio za sve svoje najbliže – uži i širi krug obitelji i prijatelja, kao i za svu ostalu publiku koja njihov rad prati već godinama unazad, prirediti veliki koncert za pamćenje, dugo sjećanje i prepričavanje dojmova danima nakon održavanja. 

Na koncertu su nastupili svi Libreto polaznici (s iznimkom pojedinaca koji iz opravdanih razloga ovoga puta nisu bili u prilici iznijeti svoje točke), uz brojne i drage im goste, te su u preko čak dva sata sviranja, pjevanja i plesa, bez ikakvih govora i pauza, uspjeli do zadnjih izvođačkih sekundi ostati visokokoncentrirani i fokusirani na svoje zadatke, a publika ih je do kraja sa scene ispratila gromoglasnim aplauzom/ima.

Na sceni su se smjenjivali uvijek sjajni, odlično uvježbani i preslatki Libretići te nesto stariji Libreto TEENSI, također zbor, koji su publiku uveselili biranim izvedbama autorskih pjesama (Begović/Habuš/Ćuto), kao i pomno odabranih covera, te su s pozornice stalno odašiljali sjajnu energiju, veselje i veliku uživljenost u izvedbe, kao prave male glazbene zvijezde koje obožavaju svoj posao.

Zatim su tu bili i pjevači solisti, među kojima se vec sada mogu razabrati neke buduće pjevačke zvijezde koje će se zasigurno u budućnosti i profesionalno baviti tim poslom. 

Svatko se od njih redom predstavio pjesmom (ili s više njih) koja najbolje i najistinskije opisuje njegov/njezin stil, omiljeni žanr, kao i pjevačku osobnost te cjelokupni glazbeno – scenski habitus, a isto se tako vidjelo da ništa nije bilo prepušteno slučaju – od glazbene pratnje, back vokala, plesača na sceni, scenske garderobe i scenskoga pokreta, odnosno svaki je pjevač nastojao na pozornicu donijeti svoju u potpunosti osmišljenu glazbeno – scensku priču. 

Grupu odličnih i vrlo perspektivnih solista činili su Mary Radić, Katarina Mikulec, Nina Vujević, Vanessa Djemajlji, Antea Grgin, Eva Faričić, Vita Zorica, Matea Mandić (uz pratnju Petra Barunčića), Daria Kurkina, Sara Lisica (uz Hanu Grubić i Laru Furdi, kao inače redovne članice solo ekipe), uz sjajne kolege Marina Modrića, Anteu Jakešević i Lovru Buču, također (bivše i sadašnje) LIBRETO učenike, koji su ovoga puta nastupili kao gosti.

Kao gosti su se pojavili i plesom oduševili članovi i članice SPK Bellus (predsjednica i trenerica Ines Dragović Pedić) u formi solo i trio, i to Maja Petrović, David Kevrić i Mia Predovan, a lijepo su, nadahnuto, zanimljivo i sigurno u svoje znanje zasvirali i učenici klasični gitaristi Osnovne glazbene škole Biograd pri Osnovnoj školi Biograd na Moru: Borna Došen, Roza Mrkić, Šime Baričić, Viktor Peharda, Antica Poljak, kao i Lovre Bojmić na bisernici te Oliver Jović na braču (nast. Ivana Begović).

Bila je to večer prepuna lijepih glazbenih brojeva, sjajnih talenata koji su dali sve od sebe kako bi imali najbolje moguće izvedbe, večer prepuna sviranja, plesa i odlične, pozitivne energije, a mentori (svih) točaka, Ivana Begovic i Dinko Habuš, uz Marina Ćutu kao stalnoga suradnika, sudjelovali su u baš svakom, pa i najmanjem segmentu koncerta, te se vidjelo u kojoj su mjeri i na svaki način “saživljeni” sa svojom malom – velikom Libreto obitelji prateci ih na instrumentu (gitarama), plešući s njima, dirigirajući, pjevajući im prateće vokale ili bilo što drugo i po potrebi – popravljajući im haljine minutu pred izlazak na scenu… 

Upravo se u tom velikom međusobnom poštovanju i predanom radu, iskrenoj privrženosti, ljubavi i neizmjernoj brizi i podršci krije tajna uspjeha na raznim natjecanjima, festivalima, smotrama, radio i tv showovima brojnih Libreto učenika unazad samo nekoliko mjeseci, a oni vec sada ne miruju – najavljuju nam skorašnji nastup s Libretićima, Libreto TEENSIMA i jednom solisticom na jednom velikom festivalu na međudržavnoj razini, a za sto su nedavno saznali da su prošli kvalifikacije, zatim izdavanje novih covera, autorskih pjesama i natjecanja te još puno, puno toga.

Libreto jest pravi primjer toga kako profesionalnost, ali i skromnost te jednostavnost u nastupu i pristupu svojim učenicima i publici itekako idu “ruku pod ruku” te da upravo ta kombinacija (pristupa i vodstva) daje najbolje moguće rezultate.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu