ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) ADVENTSKA DUHOVNA OBNOVA ZA MLADE U SV. FRANE Fra Marin Karačić: “Neka se iznova rodimo, zakopamo stare grijehe i neka se rodi nešto svetije, Božje u nama”
Adventsku duhovnu obnovu u crkvi sv. Frane u Zadru u srijedu, 14. prosinca predvodio je fra Marin Karačić, župnik župe sv. Stjepana Gorica – Sovići u BiH i poznati kantautor suvremene duhovne glazbe čije su pjesme dar mnogima, a njegov treći album pjesama je u pripremi.
To je druga od četiri duhovne obnove za mlade koje u pastoralnoj godini organizira don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru. Na početku susreta koji je okupio brojne, fra Marin je održao nagovor, zatim je predvodio misno slavlje, pa euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Mnogi mladi tijekom obnove pristupali su sakramentu ispovijedi.
Pojašnjavajući što znači pripremiti svoje srce, poticaj kojega često čujemo u došašću, fra Marin je i konkretnim pitanjima u pripremi za ispovijed potaknuo prisutne na preispitivanje savjesti.

Istaknuvši kako mu se ljudi često žale da uvijek čine iste grijehe, fra Marin je poručio da „itekako ima smisla ispovijedati iste grijehe. Kad đavao hoće čovjeka udaljiti od Boga, prvo na što udara je ispovijed, kao i misa i molitva“ rekao je fra Marin, potaknuvši da izbjegavamo izgovore za odgađanje ispovijedi, među kojima može biti i kad netko kaže da mu se ne sviđa neki svećenik.
„Ako prođe više mjeseci bez ispovijedi, zamislimo da se ne istuširamo pola godine. Slično je i s našim duhovnim životom. Primijeti se kada se čovjek ne ispovijeda; bude nezadovoljan, osjete se posljedice grijeha. Grijeh uvijek vuče za sobom nešto drugo, grijeh ne ostaje sam“ upozorio je fra Marin, istaknuvši: „Đavao poznaje sve naše grijehe koji nisu ispovjeđeni. Ali, kad se ispovjedimo, ispovijed briše naše grijehe. Kolika je snaga svete ispovijedi!? Kad bismo mogli to vidjeti našim fizičkim očima, koliko bismo tome svjesno pristupali“ istaknuo je fra Marin, potaknuvši da ne dozvolimo da nam se uljulja savjest.

Fra Marin je podsjetio kako je jedan svećenik rekao da bi svakom svećeniku prije nego se zaredi preporučio da obvezno mora prisustvovati egzorcizmu, istjerivanju zloduha: „da svaki svećenik shvati veličinu svoje štole, jačinu svoga svećeničkog poziva na djelu, kada se dobro bori sa Zlim i kad Bog pobjeđuje zloduha. Da se svećenik svojim očima uvjeri kolika je jakost svetog reda“ istaknuo je fra Marin.
„Mnogi godinama ispovijedaju iste grijehe. Đavao nas uvjerava, ma što ćemo se ispovjediti kad ću sutradan opet sagriješiti. Možemo se isto tako upitati, zašto peremo suđe, ako ćemo sutra opet jesti i zaprljati posuđe?
U trenutku ispovijedi ti svojim srcem želiš i odlučuješ da uz Božju pomoć nećeš griješiti. Ne znam što će se dogoditi kasnije, ali u tom trenutku odlučujem da ne želim griješiti“ istaknuo je fra Marin, ohrabrivši: „Pobijedi u sebi glas koji te tjera od ispovijedi i da se ne susretneš se s Bogom, da se očistiš“.

Fra Marin je govorio i o potrebi ispravnog ophođenja s ljudima, jer neki nas opterete svojom pričom, karakterom, ponašanjem.
„To je posljedica grijeha kod te osobe. Kada ti netko nešto loše učini, prvi nagon koji se javlja u drugome je osveta.
Da je čovjek duhovno zdrav, ne bi činio zlo i naudio drugima. Onima koji čine zlo duh je opterećen. Za takve ljude treba moliti. Osobu povrijedi kada mu netko kaže nešto ružno. Kad se čovjek trudi dati sve od sebe, a netko mu kaže da to čini iz vlastite koristi. Osoba koja to kaže ima problema. Da je duhovno zdrav, ne bi tako govorio. Ali, nemoj zamjeriti toj osobi, moli za njega. Takav čovjek muči se s nekim stvarima, s nečim je opterećen, zato tako reagira. Inače ne bi tako govorio“ rekao je fra Marin, istaknuvši da je oslobađajuće kada čovjek moli za onoga koji loše govori o nama.
„To je hrabar čovjek, to ne može svatko. Pogotovo oprost. Oprost nije od ovoga svijeta. Oprost se treba izmoliti, njega se ne može učiniti vlastitim snagama. Ako te netko udario, to se ne zaboravlja, ali nećeš htjeti uzvratiti na zlo koje ti je učinio. Oprostio si kad možeš u miru pogledati čovjeka koji ti je nanio zlo. Svega se sjećaš, ali to više ne izaziva gnjev unutar tebe“ rekao je fra Marin.

Govoreći o ispovijedi, fra Marin je potaknuo da budemo „brutalni u nabrajanju grijeha. Nemojte šminkati svoje grijehe dok se ispovijedate. Što budete ‘brutalniji’ u navođenju svojih grijeha u ispovijedi, to ćete se bolje osjećati“ poručio je fra Marin.
U ispovijedi treba navesti što je čovjek radio, ne zato što je svećenik znatiželjan, nego zato što on osobi želi pomoći. „Svećenik je tu da vas rastereti po milosti koju mu je Bog dao. Nije svećeniku do naših grijeha da hoće nešto iz nas izvući, nego nam želi pomoći da se oslobodimo. Ali, ako se u ijednom trenutku prilikom ispovijedi osjećate nelagodno, neugodno, ako mislite da netko napada vašu intimu, slobodno se ustanite i otiđite kod drugog svećenika na ispovijed“ poručio je fra Marin.
„Koliko god ispovijed bila teška za otvoriti se, toliko treba biti oslobađajuća. Sakramenti su tu da nas oslobađaju. Bog nije tu da nas zarobi, nego oslobodi. Zato se treba ispovijedati. Ne zato što se mora“ rekao je fra Marin.

Poticaj na pristupanje sakramentu ispovijedi je poput izricanja sebe liječniku što te boli. „Budimo iskreni prema sebi i prema Bogu. Liječnik nam može dati lijek tek kad zna dijagnozu. Da bi liječnik dao lijek, treba postaviti dijagnozu. Ne znamo što ćemo liječiti ako ne osjećamo da nešto treba liječiti. Nećemo znati da se trebamo mijenjati dok ne uvidimo da je nešto naš problem. Ne možemo sebi pomoći dok ne vidimo da smo u problemu. Tek kad sebi priznaš da s nečim imaš problema, onda možeš raditi na svojim promjenama.
Neka nam Gospodin osvijetli naše grijehe, neka nam ukaže na naše nedostatke, da bismo u njegovom svjetlu mogli živjeti život Božje djece, na što pozvani. Treba stati pred Boga, ispred ogledala njegove riječi i vidjeti na čemu smo. Tek kad čovjek vidi na čemu je, kad iskreno prizna s čim se muči, gdje pada; kad čovjek prizna sebi da mu treba pomoć i zamoli Boga da zajedno pokušaju, onda se mogu događati čudesne stvari i liječenje“ rekao je fra Marin.
Propovjednik je podsjetio i na misao sv. Franje da želi biti oruđe u Božjim rukama, da se Bog služi našim talentima za dobro drugih, ili, kako je govorila sv. Majka Terezija, da budemo olovka u rukama Gospodina.

„Duhovna obnova je oštrilo za nas kao olovku. Ispovijed je itekako dobro oštrilo za tupe olovke, sakramenti, molitva, sve što nam Bog daje pomaže nam itekako na našem putu.
U našem vremenu puno je novih stvari, ali je i puno novih kušnji koje mlade napadaju i muče. Nedostaje nam ljubavi prema sebi, a s time je povezana i ljubav prema bližnjima i Bogu“ rekao je fra Marin.
Uputivši božićnu čestitku, Karačić je poželio svakome „da se iznova rodi, da zakopa svoje stare grijehe, starog čovjeka, da se rodi nešto novo, svetije, Božje u nama“.
Don Ivan Šibalić je rekao kako je, nakon poziva salezijanaca da predvode te duhovne obnove u Zadru, ovaj put želio da mladi upoznaju drugu, franjevačku duhovnost.
„Fratre poznajemo osobito po ljubavi prema siromašnima. Ne mislim samo na materijalno siromaštvo. I mi salezijanci kad kažemo s kim radimo, kažemo, evangeliziramo siromašne mlade. Ali mi ne mislimo na materijalno siromašne mlade. Moderno siromaštvo je puno više od materijalnog siromaštva, posebno u razvijenim zemljama, što se ljudi boje reći. A Hrvatska je razvijena zemlja“ rekao je don Ivan.

Brojna prisutnost mladih znači da su željni takvog sadržaja i da imaju što dobiti. „Mogu ponoviti samo riječi sv. Ivana Krstitelja: Obratite se! Tome služi duhovna obnova na putu obraćenja. Došašće je tu. Veliki, slavni dolazak Isusa Krista je blizu i za to treba biti pripravan. Zato i služe duhovne obnove, da nas potaknu da ne spavamo, da budemo budni, da se obratimo“ poručio je don Ivan.
Susret je pjesmom animirao Zbor mladih pod vodstvom Luke Kotlara koji inače pjevanjem animira i svake srijede molitvene večeri u arbanaškoj crkvi Gospe Loretske u 20,30 sati u Zadru, pod nazivom ‘Pred licem tvojim’, kada bude i euharistijsko klanjanje.
Ines Grbić

























ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA12 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




