Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

Prvo pastirsko obraćanje mons. Zgrablića zadarskim svećenicima: “S radošću i poštovanjem prema svakome od vas dolazim na susret s vama”

Objavljeno

-

Imenovani zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić uputio je svoje prvo pastirsko obraćanje zadarskim svećenicima u propovijedi misnoga slavlja koje je u srijedu, 18. svibnja, u kapeli bl. Miroslava Bulešića u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. 

To je misno slavlje bilo drugi dio redovite mjesečne svećeničke rekolekcije zadarskog prezbiterija. Nadbiskup Puljić želio je da se na toj svibanjskoj rekolekciji ostvari prvi susret imenovanog nadbiskupa koadjutora i zadarskih svećenika. Mons. Zgrablić zahvalio je nadbiskupu Puljiću na pozivu da sudjeluje na rekolekciji i prigodno se obrati zadarskom prezbiteriju.  

„S radošću i poštovanjem prema svakome od vas dolazim na susret s vama. Od srca zahvaljujem našem nadbiskupu što me pozvao na ovaj susret. Svjestan svih svojih nedostataka i slabosti, spreman sam s vama i za vas provesti ostatak moga života jedino na slavu Božju, spas duše svoje i svojih vjernika, kako je za svoje župljane i za sebe izrekao svećenik, mučenik bl. Miroslav Bulešić koji je to zapisao u svom duhovnom dnevniku u 24. godini života“ poručio je mons. Zgrablić zadarskim svećenicima.

Mons. Zgrablić prisjetio se povezanosti sa Zadarskom nadbiskupijom na početku svoga svećeničkog puta.

„Pored divne katedrale sv. Stošije, u sjemeništu Zmajević proveo sam pet nezaboravnih godina moje mladosti. Najprije kao učenik 3. i 4. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije za pripremu svećenika, zatim tri godine kao mladomisnik, u službi odgojitelja, prefekta sjemeništarcima.

U zadnjoj godini moje službe odgojitelja u sjemeništu Zmajević, 1990. ispunila nas je radosna vijest kada je naš rektor, mons. Ivan Prenđa, imenovan zadarskim nadbiskupom koadjutorom. To nam tada nije bilo veliko iznenađenje“ rekao je mons. Zgrablić.

Nakon toga događaja, 32 godine kasnije, 7. travnja 2022., na dan objave imenovanja novog zadarskog nadbiskupa koadjutora, Duh Sveti zaustavio se u Istri i pronašao Milana iz Pazina.

„Bilo je to za mene, ali zasigurno i za vas, veliko iznenađenje. Prihvaćam ovaj poziv duha Božjega preko glasa Crkve, jer u savjesti nisam mogao drugačije odlučiti.

Sve vas rado primam u svoje srce. Primite i vi mene kao još jednog subrata koji je dužan učiniti sve što mu je naređeno u vinogradu Gospodnjem ove drage i časne Crkve, Zadarske nadbiskupije.

U ovom vinogradu Krist je trs, svi mi njegove loze, a Otac vinogradar. Naš vinogradar s toliko ljubavi i milosrđa ubire plodove spasenja mnogih sinova i kćeri kroz 17 stoljeća ove drevne mjesne Crkve. Čast mi je biti suradnik u Njegovom vinogradu“ poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrajući navještenu Božju riječ, mons. Zgrablić je u propovijedi promišljao o ulozi svećenika u vinogradu Gospodnjem.

„Neka nam progovori sâm Vinogadar. Da bismo bili prikladno oruđe u Vinogradorovim rukama, potrebno je da nas On trajno oblikuje i čisti. Oblikuje nas i čisti Njegova riječ i sakramenti. Bez slušanja Riječi Božje i našeg prianjanja uz Krista, bili bismo interesna skupina koja se ne razlikuje puno od humanitarnih djelatnika, udruge za zaštitu prirode i životinja, ljubitelja umjetnosti, kulture i povijesti. Ništa u tome nema lošega. No, to nije bit svećeničkog poziva i poslanja“ istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši kako „Božja riječ ima moć zagrijati naša srca i otvoriti nam oči da upoznamo uskrslog Krista. Tako postajemo sijači sjemena Evanđelja u brazdama povijesti, kako kaže papa Franjo“.

Tumačeći navještaj Ivanovog evanđelja, mons. Zgrablić je rekao da nas je Krist „sjedinio sa sobom tako intimno i duboko, kao što su sjedinjeni trs i loza. To se sjedinjenje događa po milosti sakramenata. Već u sakramentu krštenja nakalemljeni smo na Krista i obilni sok trsa već teče u našoj lozi. U Njemu moramo ostati, jer loza ne može donijeti roda sama od sebe. Bez blizine Kristove i najdublje povezanosti s Njime, naš život i svećeništvo nemaju smisla“ upozorio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu riječ u Evanđelju: ”Bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne“.

„I svećenik može postati suha grana, suha loza koja ne može donijeti roda i o koju se ljudi samo spotiču. Postajemo loza koju skupe i u oganj bace te gori u interesima protivnika Crkve.

Svakodnevno druženje s Riječju Božjom, razmatranje i osluškivanje duha Božjeg u molitvi, slavlje Boga po Službi časova, slavlje euharistije i drugih Časova, nezaobilazni je dio našeg duhovnog života, svećeničkog identiteta, našeg zajedništva, sudjelovanja i poslanja u životu Crkve. To intimno sjedinjenje s Kristom omogućuje da ištemo što god hoćemo i donosimo obilat rod“ poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetivši na Isusovu riječ „Svaku lozu koja rod donosi, Otac čisti da više roda donese“, imenovani koadjutor je rekao kako nam je potrebno neprestano čišćenje da ne bismo postali suha grana.

„To čišćenje događa se ponajprije u sakramentu pomirenja. U njemu sudjelujemo kao primatelji i kao ministri. Čišćenje životne loze događa se i u prihvaćanju žrtve, bolesti, nerazumijevanju, po odricanju, samodisciplini, poniženju, opraštanju, bezuvjetnoj Kristovoj ljubavi prema drugima i slično“ rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je rast u ljubavi najvažniji dio našeg života, podsjetio je na misao  sv. Terezije Avilske: „Ne napredovati u ljubavi jako je loš znak“.

„Trajno napredovati i rasti u ljubavi prema Bogu i čovjeku znači sve dublje sjedinjavati se s Kristom kao trs i loza. Sjedinjeni s Kristom, možemo djelovati in persona Christi, u čemu se sastoji biti svećeničkog života i poslanja“ rekao je imenovani zadarski koadjutor.                 

Razmatrajući temeljnu potrebu sjedinjenja s Kristom poput trsa i loze kako bismo donosili rod, mons. Zgrablić naveo je tri dimenzije toga sjedinjenja u poslanju Crkve. To su zajedništvo svećenika s biskupom, zajedništvo među svećenicima i zajedništvo svećenika s narodom.

Glede zajedništva s biskupom, mons. Zgrablić podsjetio je na riječi pape Franje  na svećeničkom ređenju u bazilici sv. Petra u Rimu 25. travnja 2021.: „Blizina s biskupom. Biti blizu, jer ćete u biskupu postići jedinstvo. Služitelji ste Božji, ali suradnici biskupa. Svećenik koji je skliznuo, na umu najprije treba imati zvati biskupa. I u nezgodnim trenucima, zovi biskupa da mu budeš blizu. Ma ovaj mi se biskup ne sviđa. Ali, on je tvoj otac. Ma ovaj biskup loše postupa sa mnom. Budi ponizan, idi biskupu“.  

Zajedništvo među svećenicima mora roditi plodom ljubavi. „To nije osjećajna ljubav, nego ona koja proizlazi iz izvora naše vjere, nasljedovanja Krista. Ugoda, osjećaj i romantika nisu bitni dio ljubavi. Krist je na križu proživljavao najveće muke. A upravo tu, na križu, pokazao nam je koliko nas ljubi. Ljubio je nas grešnike do posljednje kapi prolivene na križu. Život je položio za nas da ispuni bezuvjetnu Božju volju i ljubav prema nama“ istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da i mi moramo sudjelovati u Kristovoj ljubavi i tom ljubavlju ljubiti jedan drugoga. 

„Đavao zasigurno želi ohladiti našu ljubav i milosrđe jednih prema drugima. I u tome ima ponekad puno uspjeha. Da, i među nama svećenicima, Bogu posvećenim osobama“ upozorio je mons. Zgrablić, citirajući papu Franju: „Nikad nemojte ogovarati brata svećenika. Ako imate nešto protiv nekoga, muškarci ste. Nosite hlače. Idite  k njemu i recite mu u lice. ‘Ali radi se o ružnoj stvari, ne znam kako će to prihvatiti’. Idi k biskupu da ti pomogne. Ne budite brbljavci, nemojte upasti u tračeve. Budite složni u svećeničkim tijelima, svećeničkim vijećima, poslu. Budite blizu međusobno i s biskupom“.

„Različiti smo. To je naše bogatstvo. Nisu nam svi simpatični. To je prilika da se još više vježbamo u poniznosti, odričemo sebičnosti, ljubimo bez koristoljublja. To je prilika ljubiti samo radi Krista, koji svakoga jednako ljubi. Nismo savršeni. To je prilika da nosimo teret jedan drugih i tako ispunimo sav zakon Kristov. I među nama mogu nastati, kao među učenicima u Antiohiji, kako pokazuju i Djela Apostolska, velike prepirke i rasprave, čak i radi Božje stvari. No, ako nas Duh Božji vodi, ako imamo Kristove ljubavi jedni prema drugima, uvijek ćemo kao plod naše ljubavi donositi radost braći“ rekao je mons. Zgrablić.

Glede zajedništva svećenika s Božjim narodom, propovjednik je rekao da je Krist glava Crkve, a narod Božji njegovi udovi.

„Otajstvo Kristova uskrsnuća očituje se u Crkvi. Krist nije utvara. Evanđelje nije ideologija. Odraz Isusovog lica prepoznajmo u svakom čovjeku“ potaknuo je mons. Zgrablić, citirajući liječnicu koja mu je rekla: „Kad god mi dolazi neki pacijent u ordinaciju, trudim se primiti ga kao Krista“.

Svećenici su u službi pastorala, žive i djeluju s raznim zajednicama i karizmama.

„U neprestanoj smo blizini s puno ljudi. Naša blizina s Božjim narodom mora biti na način Božji, kako nam je Krist dao primjer. Krist je suosjećao sa svojim narodom, sa svakim pojedincem. Prema ljudima je postupao s puno strpljivosti, ljubavi, milosrđa i razumijevanja. Ne budimo prema ljudima osorni i nasilni. Razlikujemo poput Krista grijeh od grešnika. Neka nas resi pobožnost i revnost za Evanđelje. Budimo zahtjevni prema sebi, a milosrdni prema drugima. Nemojmo zaboraviti – nismo gospodari Božjega stada i Evanđelja, već poslužitelji Radosne vijesti i milosti otajstva spasenja. Crkva nas šalje. Ne radimo kako se nama sviđa, nego kako je odredila Crkva. Ne postupajmo po našoj komociji, nego žrtvujmo se za župnu obitelj. Slava Božja i spasenje duša neka nam bude na prvom mjestu. Nismo poduzetnici i činovnici. Sve što činimo, pa i materijalno i administrativno, mora biti usmjereno na slavu Božju te vremenito i vječno dobro čovjeka“ potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da svećenici budu pastiri po uzoru na Isusa, Dobrog pastira.

„Budimo jedno, kao trs i loza, da više roda donosimo. Ako nas pokreće Božja ljubav, ne možemo ostati tromi, ne možemo postati suha loza. Trs smo nakalemljeni. Naša loza mora donositi rod“ poručio je imenovani koadjutor.

Svećenicima je poželio Božji blagoslov u plemenitim nastojanjima i zahvalio im za sve što čine za dobro Zadarske Crkve i hrvatskog naroda. Zahvalio je Bogu koji ih je pozvao u želji da se Bog proslavi u našem životu.

„Molimo jedni za druge. Marija, Isusova i naša Majka koja je prihvatila Riječ Božju i utjelovila je u svome krilu, potpuno se sjedinivši sa svojim Sinom kao trs i loza, neka nam bude uzor, zagovornica i pomoć. Rod njenog života bio naš plod za svu vječnost“ poručio je mons. Milan Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu