ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) NA BILOM BRIGU PROSLAVLJENO STEPINČEVO Biskup Križić: “Stepinac jest i ostat će trajno uzor i ponos Crkve i našeg naroda”

Objavljeno

2 godine prije

12. veljače 2022.

Z NET

Stepinčevo je u četvrtak, 10. veljače svečano proslavljeno u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru, župi koja je prva u Hrvatskoj posvećena tom hrvatskom blaženiku. Svečano večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca predvodio je gospićko – senjski biskup Zdenko Križić.

„Stepinac je živio u iznimno teškom i krvavom vremenu. Promijenio je tri režima u kojima je bilo previše zla i u svakom od tih režima on je bio persona non grata. Smetao je svakom od tih režima jer je osuđivao zlo, nepravdu i nasilje prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru ili nacionalnu pripadnost“ rekao je mons. Križić, istaknuvši kako je Stepinca „režim prve Jugoslavije mrzio i na svaki način mu htio nauditi jer je dizao svoj glas u zaštitu hrvatskih prava i slobode. U Nezavisnoj državi Hrvatskoj je smetao jer je osuđivao nepravdu i nasilje prema drugim narodima. Čak su ga optuživali da ne podržava hrvatsku neovisnost. On je na to odgovorio: „Bog mi je svjedok da želim samo najbolje i hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Ali sve je moglo poći drugim putem da se slušalo Crkvu“.

Dva režima je uspio preživjeti, staru Jugoslaviju i Nezavisnu državu Hrvatsku, ali komunistički i ateistički režim druge Jugoslavije nije uspio preživjeti. Taj režim nije dopuštao nikakvo drugačije mišljenje od komunističkoga. Tko god se usudio na bilo koji oblik kritike, završio bi u teškim progonima“ rekao je biskup Križić, poručivši: „Stepincu nisu mogli začepiti usta“.

U tom kontekstu, podsjetio je kako je Stepinac ređen za biskupa na svetkovinu Ivana Krstitelja 1934. g. „Nema sumnje da mu je taj svetac bio uzor dosljednosti i neustrašivosti. Ivan Krstitelj nije imao straha reći u lice krvoločnom kralju Herodu njegova zla. Znao je da će zbog toga platiti glavom, ali nije zbog toga ustuknuo. I bl. Alojzije je vjerno slijedio svoga velikog zaštitnika i uzora u odvažnosti i hrabrosti“ istaknuo je gospićko – senjski biskup.

Koliko bl. Alojzije nije krivo postupao, mons. Križić je potkrijepio i činjenicom da su partizani na svojim radio postajama prenosili odlomke iz Stepinčevih govora u kojima je osuđivao zlodjela i druga nehumana postupanja ustaškog režima. „Za vrijeme rata nitko mu od partizanskih i komunističkih vođa nije ništa prebacivao, ništa protiv njega nisu govorili jer su znali da se on zauzima za sve ugrožene ljude, pa i njihove simpatizere. Komunistički režim osudio je Stepinca ne zato što je počinio ili podržavao bilo kakvo zlo – jer mu nitko ni onda ni danas nije uspio pronaći bilo kakvu mrlju u njegovom djelovanju, nego je osuđen samo zato što se usudio kritizirati zlodjela komunista i partizana, i tako je postao velika smetnja“ istaknuo je biskup Križić.

„Hajka na Stepinca počela je kad su partizani ušli u Zagreb i kada je Stepinac digao glas protiv njihovih užasnih zlodjela koje su činili gdje god su stigli. Stepinčev tužitelj Jakov Blažević dao je Studentskom listu 1970.-ih godina izjavu kako „Stepinac nikad ne bi bio osuđen da je bio malo fleksibilniji“. Problem je što on nije bio fleksibilan u smislu da bude podrška komunistima u svim njihovim nehumanim projektima. Zato je i osuđen“ naglasio je propovjednik.

U razgovoru za New York Times, Tito je 1950. g. na pitanje o Stepincu rekao: „Bilo je slučajeva u svijetu da su i nedužni ljudi, u interesu države, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijani“.

„Iz toga je jasno da je i sam Tito bio uvjeren da Stepinac nije kriv, ali zbog interesa države on treba biti u zatvoru. Stepinac je po svom duhovnom ustrojstvu bio protiv svakog oblika nasilja i svakog zločina. Pa i predstavnici Pravoslavne crkve i srpski povjesničari koji su bili članovi Komisije koju je prije nekoliko godina osnovao papa Franjo, a koja je trebala rasvijetliti ulogu kardinala Stepinca za vrijeme rata, nisu predočili niti jedan autentični dokument koji bi kompromitirao blaženog Alojzija“ rekao je mons. Križić.

Biskup je istaknuo kako se sve Stepinčevo djelovanje sastojalo u tome da spašava čovjeka u svakom smislu. „Njegova vjera i iskustvo Boga nisu mu mogli dopustiti ništa drugo. To je bio njegov program od njegovog svećeničkog ređenja. U svojoj propovijedi na blagdan Svih svetih 1945. Stepinac je rekao: „Moja politika je uvijek bila i bit će spašavati ljude“. Drugdje je rekao: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo““ podsjetio je propovjednik.

Plemenitost Stepinčeve duše potvrđuje i činjenica da, bez obzira na sve nepravde koje su mu učinjene, „Stepinac nikada nije mrzio ili želio zlo drugima, bez obzira na zlo koje su ti isti činili njemu. Molio je za takve da u njima proradi savjest i pobjedi čovječnost. Ljudima koji su podnosili nepravde i nasilje Stepinac je poručivao: „Kada trpiš zbog pravednosti i vjernosti Bogu, raduj se i veseli jer Isus trpi u tebi i s tobom. Tko je s Isusom, ništa ga ne može slomiti“. I sam je imao to iskustvo. Bio je svjestan da ako bude malo fleksibilniji, može izbjeći osudu. Međutim, znao je dobro da bi se tako zamjerio Bogu, a to nije mogao prihvatiti“ poručio je biskup Križić.

Podsjetio je kako je Stepinac još kao student u Rimu na jednoj sličici napisao: „Blažen onaj koji razumije što znači ljubiti Isusa i odreći se samoga sebe zbog Isusa“.

„Stepinac je to iskustvo duboko proživljavao. To je zapravo i Isusov zahtjev za svakoga tko želi biti njegov učenik: odreći se sebe. To ne znači zanemariti sebe ili ne brinuti o sebi, nego ne stvarati od sebe centar svijeta, ne živjeti samo za sebe, ne biti egoist. Samo istinska ljubav oslobađa osobu od egoizma, od pretjerane usmjerenosti na sebe. Isus želi da njegovi učenici budu ljudi ljubavi, spremni dati svoje živote za potrebite“ rekao je predvoditelj slavlja, naglasivši da je Stepinac snagu u radu i trpljenju nalazio u molitvi i euharistiji, bio je čovjek istinske molitve.

„Već kao student i mladi svećenik, usprkos svim obavezama, stigao je svaki dan, osim časoslova, moliti i sva tri otajstva krunice. Molitva je za njega bila slušanje Boga, razgovor s njim i istinsko prijateljstvo s Bogom. Stepinac preporučuje svima i moli sve da gaje prijateljstvo s Bogom kroz molitvu, jer tu će nalaziti svjetlo i snagu na svom životnom putu. „Ako te svi ostave, Bog te nikad neće ostaviti“ stalno je govorio. Iz toga iskustva, za svoje biskupsko geslo je uzeo: In te Domine, speravi – U tebe se, Gospodine, uzdam“. To pouzdanje u Boga nikad nije izgubio, a ono ga nikad nije razočaralo“ istaknuo je propovjednik.

Stepinac je jednom župniku u Krašiću rekao: „Velika mi je utjeha kada pomislim: sve su mi uzeli, samo jedno nisu: da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu i da molim za narod“.

Kada ga je jedna novinarka, nakon izlaska iz zatvora u Lepoglavi i odlaska u kućni pritvor u Krašić pitala što će raditi u Krašiću, odgovorio je: „Molit ću i trpjeti za Crkvu“.

„Kada je kao zatvorenik bio u Krašiću i slavio misu na dan svoje osude, bio je pun radosti i zahvalnosti Bogu što nije dopustio da podlegne u tim teškim danima. Više nije mogao djelovati kao zagrebački nadbiskup jer je bio u kućnom pritvoru, više nije mogao pomagati siromahe i patnike kako je činio dok je bio svećenik, a osobito nadbiskup. Ali mogao je molitvom nositi i prikazivati svoj narod k Bogu i molitvom nositi Boga svom narodu. Stepinac se poput biblijskog pravednika osjećao u Božjoj ruci. Imao je patnji, ali ih je živio s Bogom i u njegovoj duši patnje nisu ostavljale nikakvu gorčinu. One su mu samo davale osjećaj sličnosti s Isusom i tako su postajale izvorom blagoslova za njega, za narod i Crkvu. Tako je svom narodu pomogao najviše što je mogao. Izabrao je najbolji put, krepostan i sveti život“ poručio je biskup Križić, istaknuvši da „lik bl. Alojzija ne blijedi, naprotiv, postaje sve sjajniji i sve više nadahnjuje vjernike našeg naroda koji ga doživljava kao ikonu vjere i kao siguran putokaz u hodu naše crkve danas, u vremenima koja su drugačija, ali puna drugih oblika napasti i zamki“.

„Stepinčeva poruka i danas je itekako aktualna. Napisao je: „Ljubav prema svom narodu ne sastoji se u pustim frazama, nego prije svega u kreposnom životu“. Svi mi znamo kako je puno onih kojima su usta puna domoljublja, a onda su korupcijom i nepravdom siromašili tu svoju domovinu. Samo je pošten i zauzet život dokaz autentičnog domoljublja“ poručio je biskup Križić.

„Blaženi Alojzije jest i ostat će trajno uzor i ponos naše Crkve i našeg naroda. On je jasna poruka svima nama: čovjek vjere i ljubavi, pravednosti i istine, ostaje neslomljiv. Može biti izvrgnut ne znam kakvim patnjama, ali neće izgubiti dobrotu, vedrinu i mir duše“ rekao je mons. Križić, poželjevši da nas Stepinac zagovara pred Gospodinom, da i mi na putu naše vjere ostanemo ustrajni i postignemo puninu života koju je Isus obećao onima koji ga ljube.

Biskup Križić ohrabrio je sve da strpljivo i ustrajno podnose teškoće i križeve i sadašnjeg vremena, rekavši da je osoba koja trpi najsličnija Isusu, a Gospodin je čovjeku koji trpi osobito blizu.

Ines Grbić

Povezane teme :alojzije stepinac Featured zadarska Nadbiskupija

Up Next

FOTOGALERIJA Subotnja špica

Ne propustite

LOŠE VRIJEME Za vikend donekle sunčano, a od ponedjeljka grmljavinski pljuskovi i južina

Nastavi čitati

Kliknite za komentar

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Fra Stanko Škunca proslavio 60 godina svećeništva u crkvi sv. Frane – Dijamantni svećenički jubilej

Objavljeno

10 sati prije

18. travnja 2024.

Z NET

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Fra Stanko Škunca, OFM, član Franjevačke provincije sv. Jeronima i redovničke zajednice u samostanu sv. Frane u Zadru, proslavio je 60 godina svoga svećeništva u nedjelju, 14. travnja, u crkvi sv. Frane u Zadru.

Uz svoj dijamantni svećenički jubilej pod geslom ‘O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje’ (Ps 31,20), fra Stanko (87) je u crkvi sv. Frane predvodio misno slavlje, a propovijedao je fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Suslavili su fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane i fra Andrija Bilokapić iz zadarske župe Presvetog Srca Isusova.

Tumačeći navješteno evanđelje o susretu učenika i uskrslog Isusa, fra Tomislav je istaknuo značenje rečenice „Isus stane u sredinu“. „Rečenica ‘Isus stane u sredinu’ je jako bitna i apostol Ivan je nije slučajno napisao, da Isus stane baš u sredinu. Na koji način Isus dolazi u sredinu našeg života? Kako je došao u sredinu nečijeg srca? Nije došao na silu. Nekad mi ljudi želimo doći u neku sredinu, stati u centar nečega, ali na način koji nije Božji, često je ljudski. Onda koristimo neke sile, smicalice. Imamo neke svoje načine. Kako je Isus stao u sredinu? U sredinu nečijeg srca ne možeš doći prevarom, na silu, da to kupiš. Isus dolazi u našu sredinu tako da dopušta da se njega makne iz sredine. On je bio maknut iz naše sredine. Uzeo je na sebe sav naš teret, suosjećanje, patnju“, rekao je fra Tomislav.

Propovjednik je istaknuo kako osoba zna da je netko voli radi nje same po tome koliko je drugi spreman suosjećati s njom, koliko je spreman ući u nečiju bol i tu ostati, i kad ne dobiva nagradu za to. „Mi često zamijenimo ljubav za ono što primamo. I lijepo je kad nešto primiš. Ali, istinska ljubav dokazuje se onda kad znaš ostati. Apostol Ivan lijepo uzima tu riječ ‘ostati, čuvati’. To je za njega riječ ljubavi. Danas ima puno bjegova. Ljudi bježe. Teško je doći do istinskog mira. Mir o kojem Isus govori nije posljedica bježanja, samo da je čovjek u miru, kad kaže: ‘Pusti me na miru’. Isus govori o miru koji dolazi preko toga da imaš hrabrosti ući u nemir. Mi svakodnevno to živimo“, rekao je fra Tomislav, razmatrajući kako ostati u miru, kad je vanjski nemir. Važnost toga da Isus bude u centru, u sredini, ilustrirao je na primjeru osovine na dva kotača. „Ako je bez osovine, kotač je jako opasan. Tako i čovjek, ako nije na osovini, ako nema centar oko kojeg se vrti i koji mu daje smjer, postaje razoran, opasan. Taj centar, ta osovina je Gospodin“, istaknuo je fra Tomislav. I jubilarcu fra Stanku „Bog je došao u centar da bi on taj centar nosio drugima, da bi druge uvodio u taj centar. Da bi to mogao činiti, najprije ti sam moraš postati svjedok. Isus je rekao, ‘Bit ćete mi svjedoci’. Svjedok ne može biti netko tko nije doživio nešto ‘iz prve ruke’. Svjedok ima iskustvo da je Bog u njegovom centru, da je on njegov centar i da iz tog centra ide drugima“, poručio je fra Tomislav.

Podsjetio je na molitvu u drugom Kanonu: ‘Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si nas pozvao, da stojimo pred tobom i tebi služimo’. „To je za svećenika jako bitno. Prvo, da znaš stati, da Gospodin dođe u tvoj centar, da bi ti onda znao posluživati kako je on posluživao. Svećenik prije svega treba biti svjedok. Pavao VI. je rekao da danas ljudi više ne slušaju teorije. Slušaju teorije samo ako to netko svjedoči svojim životom. Ljudi današnjeg vremena neće više toliko slušati učitelje, nego će slušati učitelje, ako su svjedoci. Svećenik kao svjedok trebao bi biti svjedok služenja. Isus je postao svjedok služenja pokazavši i da nam je oprao noge. Oprati noge, sagnuti se. Poslužiti čovjeka. To je prekrasno kod Isusa, kako on hvata naš ritam. Ljubav uvijek ima ritam onoga koji je sporiji. Ljubav trči kad treba nešto reći, dati, kad se daje, kad se razdaje. Kad nekoga voliš, vidi se i po tome znaš li usporiti, stati, znaš li osluhnuti“, poručio je fra Tomislav.

Iz vlastitog iskustva, rekao je kako ljudi kažu svećeniku da ne očekuju od njega neke velike odgovore ili rješenja, nego da svećenici „znaju biti ljudi koji će se sagnuti, koji će biti tu, koji će znati slušati, suosjećati. Biti čovjek koji će znati poslužiti. Svećenik bi trebao biti čovjek u čijoj blizini će se ljudi odmoriti. Kako je lijepo kad nakon susreta s nekom osobom odeš odmoran. Mi svećenici bismo trebali biti ljudi koji će znati dati taj Božji odmor, Božji mir, Božju toplinu“, poručio je fra Tomislav, rekavši da, nažalost, postoji iskustvo i kad čovjek ode od neke osobe još umorniji, još mu je teže. „Čovjeka odmori istina. Kad si u društvu ljudi koji nisu patvoreni, licemjeri, to osobu odmori. Umori te laž. Kad si u društvu ljudi koji lažu, koji muljaju, to čovjeka umori“, upozorio je propovjednik.

Nadalje je tumačio Isusovu riječ ‘Čuvajte zapovijedi’. „Čuvaš kad je nešto tvoje, kad nešto voliš. Kad nešto prihvaćaš kao svoje, onda ti je stalo do toga. Čuvaš svoju djecu, svoju obitelj, župu. Čuvanje je povezao sa čistoćom svećenika. Čuvanje znači da ne odrađujem nešto na silu. Nešto samo odrađivati. Čuvati zapovijedi ne znači samo vršiti, izvršiti. Kad nešto čuvaš, tada daš sebe, staviš srce. To znači da bi svećenik trebao biti strastven, koji daje sebe, daje taj žar“, poručio je fra Tomislav, istaknuvši da čistoća nije samo moralna kategorija, da se ne prekrši neko pravilo. „To je premalo. Nije čist svećenik koji odradi sve što mu je rečeno. Čist svećenik stavi sebe, izgara za ljude. Može on biti moralno sasvim čist, a da nije čist. I u braku, suprug je moralno čist ako nije prevario ženu. Ali, ako on nije sa srcem u obitelji, ako se ne daje za djecu, žrtvu, ako nema srca, on nije čist. Ako svećenik samo odradi misu, ispovijed, susret s ljudima – svećenik nije čist“, upozorio je fra Tomislav.

Šanko je razmatrao i riječ „Isusa su prepoznali u lomljenju kruha“. „O Bogu više zna onaj koji se lomi, koji se daje; ako živiš ljubav, ako se daješ za nekoga, ako se razlamaš za nekoga. O Bogu zna najviše onaj koji voli. Duhovnost nije teorija, duhovnost je susret. Koliko lijepi i duboki susret imaš, toliko si duhovan. Koliko lijepo i duboko možeš ući i razgovarati s drugima, osjetiti druge ljude, po tome ćeš biti pamćen. Uspješan je onaj koji je imao u svom životu nešto što je vrijednije od njega, za što se dao. Dati se, razdati se“, potaknuo je provincijal Šanko.

Pojasnio je i korake Božjeg izabranja pojedinca. „Najprije, Bog te uzme. Fra Stanka je Bog uzeo, ali ne samo za njega. Kad te Bog uzme, odabere, to nikad nije samo za tebe. Benedikt XVI. kaže: ‘Kad Bog odabire, on odabire da uključi druge, ne da isključi’. Bog ne izabire da isključi one slabije. Bog izabire da uključi sve. Pa te blagoslovi. Biti svjedok Božje ljubljenosti. To nije narcisoidnost, nego biti svjedok da sam ljubljen, voljen. Da me Bog izabrao. Kako ću druge uvoditi u ljubav, ako ja sâm nisam u toj ljubavi?

Mi svećenici trebamo duhovno rađati ljude, uvoditi ih u Božju blizinu. Onda te razlomi. To je jako bitan glagol za svećenike, da si razlomljen. Da se dopustiš lomiti. Ne moraš ništa izmišljati, samo dopusti da dani dođu kako jesu. Da dođu situacije, ljudi, problemi. Lomit će te. Ali i tu treba ostati, nepomičan. I onda postaneš plodan za druge. Onda drugome nećeš govoriti neke jeftine odgovore, nego ćeš govoriti nešto što je prošlo kroz tvoj život i što preko tebe Gospodin može dati drugima“, poručio je fra Tomislav.

Provincijal Šanko je poželio da fra Stanko i dalje bude svjedok služenja, mira, Božje utjehe, Božje blizine i Božje topline.

Na kraju mise, gvardijan Nosić istaknuo je fra Stankovo dobro tjelesno zdravlje, i u visokoj dobi. Radi božićne jaslice u crkvi sv. Frane i u devetom desetljeću života još uvijek vozi automobil, bicikl, ide brati šparoge. I dalje istražuje, još uvijek je aktivan u pastoralu, osobito Neokatekumenskog puta. Fra Stipe je pročitao čestitku fra Stankovog rođaka, fra Bernardina Škunce. Fra Bernardin je rekao da je fra Stanko revni svećenik. Podsjetio je na fra Stankovu mladu misu koju je slavio u crkvi sv. Katarine u rodnoj Novalji 12. travnja 1964. i na fra Stankovog rođaka fra Silvestra koji je bio veliki svjedok vjere u teškim vremenima.

Fra Bernardin i fra Stanko su bili školski kolege koji su zajedno u jesen 1949. došli u razrušeni Zadar i započeli gimnazijsko obrazovanje. Fra Stanko je zaređen za svećenika 30. ožujka 1964. u crkvi sv. Frane u Zadru po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića, koji je bio prvi nadbiskup nakon što je Zadar vraćen u hrvatsku domovinu maticu. Fra Stanko je trideset godina bio proveo u Zadru i pratio razvoj grada od njegove razrušenosti u Drugom svjetskom ratu. Kad je došao u samostan sv. Frane u Zadru, dio samostana je bio pod ruševinama.

Fra Stanko je rođen 17. prosinca 1937. u Novalji, od roditelja Jure i Rože, kao drugorođeni u obitelji s četvero djece. Na kraju mise, fra Stanko je zahvalio Bogu za dobre kršćanske roditelje, za redovničko i svećeničko zvanje, za dobre profesore i odgojitelje, poput Sluge Božjeg fra Ive Perana. Zahvalio je Bogu što ga je kroz tolike godine čuvao od velikih nevolja i za sve darove u životu.

Na proslavu dijamantnog jubileja fra Stanku je došla čestitati i njegova rodbina iz Novalje i mnogi vjernici iz Zadra, u zahvalnosti za njegovo svećeničko djelovanje.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

OBAVIJEST: Slivnica u petak bez vode!

Objavljeno

17 sati prije

18. travnja 2024.

Z NET

Zbog izvođenja građevinskih radova tvrtke Vodoinstalacija d.o.o., dana 19.04.2024. godine (petak) u vremenu od 08:00^hdo 13:00^h bez vode biti će potrošači u mjestu Slivnica.

Tijekom radova do ponovne uspostave vodoopskrbe, cisterna s vodom za ljudsku potrošnju biti će smještena u Ulici Slivnica II, kod kuć.br. 82B.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Međunarodna noć geografije obilježena na Sveučilištu u Zadru

Objavljeno

17 sati prije

18. travnja 2024.

Z NET

Članovi Hrvatskog geografskog Društva – Zadar u suradnji s nastavnicima osnovnih i srednjih škola u Zadarskoj županiji, nastavnicima na Odjelu za geografiju i Odjelu za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru i članovima EGEA-e Zadar zajednički su obilježili Međunarodnu noć geografije koja se održala 12. travnja 2024. godine.

Noć geografije ove godine obilježena je s 238 aktivnosti u 36 država svijeta. Uz koordinaciju Hrvatskog geografskog društva – Zadar u Hrvatskoj je ove godine provedeno 38 aktivnosti, od čega 10 u Zadru. Noć geografije organizira EUGEO (European Geographical Organisation) u suradnji s geografskim društvima država Europe.

Pod vodstvom Josipe Zanki, prof. geografije, organizirano je orijentacijsko kretanje i potraga za određenim detaljima u zadarskim perivojima (Perivoj Gospe od Zdravlja i Perivoj kraljice Jelene), dok su prof. geografije Katarina Mandić i Luca Bašić poučile polaznike kako se orijentirati u prostoru i kretati po azimutu otkrivajući etape urbanog razvoja grada Zadra pomoću reprezentativnih točaka na poluotoku.

S ciljem upoznavanja UNESCO-ove baštine u gradu Zadru učenici su pod noćnim svjetlima grada fotografirali detalje na gradskim zidinama uočavajući povijesna obilježja i detalje reljefnih oblika kamena. Nakon dokumentiranja fotografske građe učenici su s mentoricom Zrinkom Klarin, prof. geografije, organizirali izložbu te pripremili zanimljiva pitanja i igre za sudionike Noći geografije. Anita Mustać, prof. biol. organizirala je radionicu na temu svjetlosnog onečišćenja. Sudionici su promatrali utjecaj javne rasvjete na svjetlosno onečišćenje neba. Prof. geografije Manuela Margetić Longin i Željko Pijaca učenike nižih razreda osnovne škole upoznali su s kontinentima svijeta i svjetskim oceanima slaganjem puzzle te igrom memory. Izv. prof. dr. sc. Marica Mamut, prof. geografije Dinko Marin i Ivana Maruna organizirali su radionicu izrade hipsometrijskih modela zadarskih otoka. Lidija Ivon, prof. geografije s astrofotografima Natalijom Kosović i Ivicom Rogićem održali su zanimljivo predavanje na temu izrade astrofotografije.

Prof. geografije Renata Cvetkoski i prof. matematike Anita Šimac organizirale su EkoAR: radionicu održivosti kroz proširenu stvarnost. Radionica povezuje proširenu stvarnost, STEM i geografiju kombinirajući tehnološke inovacije, koncepte zvučnog i svjetlosnog onečišćenja te njihov utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje. Tijekom radionice polaznici su usvojili osnovne koncepte proširene stvarnosti kroz virtualna putovanja, interaktivne geografske karte i geografske simulacije.

Doc. dr. sc. Ivan Marić, Lovre Panđa, mag. geogr., izv. prof. dr. sc. Ante Šiljeg, izv. prof. dr. sc. Silvija Šiljeg i doc. dr. sc. Fran Domazetović demonstrirali su različite geoprostorne tehnologije koje omogućuju geografima obavljanje kompleksnih istraživačkih zadataka, s posebnim naglaskom na istraživanje područja koja su do sada bila teško dostupna, poput zabačenih dijelova našeg planeta, ili čak dijelova obližnjih planeta Sunčevog sustava. Geografija se zasniva na interdisciplinarnom pristupu rješavanju kompleksnih problema i izazova, koristeći se pritom različitim geoprostornim tehnologijama iz sfere GIS-a i daljinskih istraživanja. Dostupnost velikih količina podataka, uz sofisticirane analitičke alate omogućava geografima detaljnije proučavanje i razumijevanje našeg planeta.

U organizaciji izv. prof. dr. sc. Jadranke Brkić-Vejmelka i izv. prof. dr. sc. Ane Pejdo na Odjelu za geografiju postavljena je izložba plakata kao retrospektiva pojedinih aktivnosti Društva tijekom 35 godina djelovanja.

Noć geografije bila je ujedno prilika za obilježavanje 35 godina Hrvatskog geografskog društva – Zadar i 30 godina Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.