Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) NA BILOM BRIGU PROSLAVLJENO STEPINČEVO Biskup Križić: “Stepinac jest i ostat će trajno uzor i ponos Crkve i našeg naroda”

Objavljeno

4 godine prije

-

Stepinčevo je u četvrtak, 10. veljače svečano proslavljeno u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru, župi koja je prva u Hrvatskoj posvećena tom hrvatskom blaženiku. Svečano večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca predvodio je gospićko – senjski biskup Zdenko Križić.

„Stepinac je živio u iznimno teškom i krvavom vremenu. Promijenio je tri režima u kojima je bilo previše zla i u svakom od tih režima on je bio persona non grata. Smetao je svakom od tih režima jer je osuđivao zlo, nepravdu i nasilje prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru ili nacionalnu pripadnost“ rekao je mons. Križić, istaknuvši kako je Stepinca „režim prve Jugoslavije mrzio i na svaki način mu htio nauditi jer je dizao svoj glas u zaštitu hrvatskih prava i slobode. U Nezavisnoj državi Hrvatskoj je smetao jer je osuđivao nepravdu i nasilje prema drugim narodima. Čak su ga optuživali da ne podržava hrvatsku neovisnost. On je na to odgovorio: „Bog mi je svjedok da želim samo najbolje i hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Ali sve je moglo poći drugim putem da se slušalo Crkvu“.

Dva režima je uspio preživjeti, staru Jugoslaviju i Nezavisnu državu Hrvatsku, ali komunistički i ateistički režim druge Jugoslavije nije uspio preživjeti. Taj režim nije dopuštao nikakvo drugačije mišljenje od komunističkoga. Tko god se usudio na bilo koji oblik kritike, završio bi u teškim progonima“ rekao je biskup Križić, poručivši: „Stepincu nisu mogli začepiti usta“.

U tom kontekstu, podsjetio je kako je Stepinac ređen za biskupa na svetkovinu Ivana Krstitelja 1934. g. „Nema sumnje da mu je taj svetac bio uzor dosljednosti i neustrašivosti. Ivan Krstitelj nije imao straha reći u lice krvoločnom kralju Herodu njegova zla. Znao je da će zbog toga platiti glavom, ali nije zbog toga ustuknuo. I bl. Alojzije je vjerno slijedio svoga velikog zaštitnika i uzora u odvažnosti i hrabrosti“ istaknuo je gospićko – senjski biskup.

Koliko bl. Alojzije nije krivo postupao, mons. Križić je potkrijepio i činjenicom da su partizani na svojim radio postajama prenosili odlomke iz Stepinčevih govora u kojima je osuđivao zlodjela i druga nehumana postupanja ustaškog režima. „Za vrijeme rata nitko mu od partizanskih i komunističkih vođa nije ništa prebacivao, ništa protiv njega nisu govorili jer su znali da se on zauzima za sve ugrožene ljude, pa i njihove simpatizere. Komunistički režim osudio je Stepinca ne zato što je počinio ili podržavao bilo kakvo zlo – jer mu nitko ni onda ni danas nije uspio pronaći bilo kakvu mrlju u njegovom djelovanju, nego je osuđen samo zato što se usudio kritizirati zlodjela komunista i partizana, i tako je postao velika smetnja“ istaknuo je biskup Križić.

„Hajka na Stepinca počela je kad su partizani ušli u Zagreb i kada je Stepinac digao glas protiv njihovih užasnih zlodjela koje su činili gdje god su stigli. Stepinčev tužitelj Jakov Blažević dao je Studentskom listu 1970.-ih godina izjavu kako „Stepinac nikad ne bi bio osuđen da je bio malo fleksibilniji“. Problem je što on nije bio fleksibilan u smislu da bude podrška komunistima u svim njihovim nehumanim projektima. Zato je i osuđen“ naglasio je propovjednik.  

U razgovoru za New York Times, Tito  je 1950. g. na pitanje o Stepincu rekao: „Bilo je slučajeva u svijetu da su i nedužni ljudi, u interesu države, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijani“.

„Iz toga je jasno da je i sam Tito bio uvjeren da Stepinac nije kriv, ali zbog interesa države on treba biti u zatvoru. Stepinac je po svom duhovnom ustrojstvu bio protiv svakog oblika nasilja i svakog zločina. Pa i predstavnici Pravoslavne crkve i srpski povjesničari koji su bili članovi Komisije koju je prije nekoliko godina osnovao papa Franjo, a koja je trebala rasvijetliti ulogu kardinala Stepinca za vrijeme rata, nisu predočili niti jedan autentični dokument koji bi kompromitirao blaženog Alojzija“ rekao je mons. Križić.

Biskup je istaknuo kako se sve Stepinčevo djelovanje sastojalo u tome da spašava čovjeka u svakom smislu. „Njegova vjera i iskustvo Boga nisu mu mogli dopustiti ništa drugo. To je bio njegov program od njegovog svećeničkog ređenja. U svojoj propovijedi na blagdan Svih svetih 1945. Stepinac je rekao: „Moja politika je uvijek bila i bit će spašavati ljude“. Drugdje je rekao: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo““ podsjetio je propovjednik.

Plemenitost Stepinčeve duše potvrđuje i činjenica da, bez obzira na sve nepravde koje su mu učinjene, „Stepinac nikada nije mrzio ili želio zlo drugima, bez obzira na zlo koje su ti isti činili njemu. Molio je za takve da u njima proradi savjest i pobjedi čovječnost. Ljudima koji su podnosili nepravde i nasilje Stepinac je poručivao: „Kada trpiš zbog pravednosti i vjernosti Bogu, raduj se i veseli jer Isus trpi u tebi i  s tobom. Tko je s Isusom, ništa ga ne može slomiti“. I sam je imao to iskustvo. Bio je svjestan da ako bude malo fleksibilniji, može izbjeći osudu. Međutim, znao je dobro da bi se tako zamjerio Bogu, a to nije mogao prihvatiti“ poručio je biskup Križić.

Podsjetio je kako je Stepinac još kao student u Rimu na jednoj sličici napisao: „Blažen onaj koji razumije što znači ljubiti Isusa i odreći se samoga sebe zbog Isusa“.

„Stepinac je to iskustvo duboko proživljavao. To je zapravo i Isusov zahtjev za svakoga tko želi biti njegov učenik: odreći se sebe. To ne znači zanemariti sebe ili ne brinuti o sebi, nego ne stvarati od sebe centar svijeta, ne živjeti samo za sebe, ne biti egoist. Samo istinska ljubav oslobađa osobu od egoizma, od pretjerane usmjerenosti na sebe. Isus želi da njegovi učenici budu ljudi ljubavi, spremni dati svoje živote za potrebite“ rekao je predvoditelj slavlja, naglasivši da je Stepinac snagu u radu i trpljenju nalazio u molitvi i euharistiji, bio je čovjek istinske molitve.

„Već kao student i mladi svećenik, usprkos svim obavezama, stigao je svaki dan, osim časoslova, moliti i sva tri otajstva krunice. Molitva je za njega bila slušanje Boga, razgovor s njim i istinsko prijateljstvo s Bogom. Stepinac preporučuje svima i moli sve da gaje prijateljstvo s Bogom kroz molitvu, jer tu će nalaziti svjetlo i snagu na svom životnom putu. „Ako te svi ostave, Bog te nikad neće ostaviti“ stalno je govorio. Iz toga iskustva, za svoje biskupsko geslo je uzeo: In te Domine, speravi – U tebe se, Gospodine, uzdam“. To pouzdanje u Boga nikad nije izgubio, a ono ga nikad nije razočaralo“ istaknuo je propovjednik.

Stepinac je jednom župniku u Krašiću rekao: „Velika mi je utjeha kada pomislim: sve su mi uzeli, samo jedno nisu: da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu i da molim za narod“.

Kada ga je jedna novinarka, nakon izlaska iz zatvora u Lepoglavi i odlaska u kućni pritvor u Krašić pitala što će raditi u Krašiću, odgovorio je: „Molit ću i trpjeti za Crkvu“. 

„Kada je kao zatvorenik bio u Krašiću i slavio misu na dan svoje osude, bio je pun radosti i zahvalnosti Bogu što nije dopustio da podlegne u tim teškim danima. Više nije mogao djelovati kao zagrebački nadbiskup jer je bio u kućnom pritvoru, više nije mogao pomagati siromahe i patnike kako je činio dok je bio svećenik, a osobito nadbiskup. Ali mogao je molitvom nositi i prikazivati svoj narod k Bogu i molitvom nositi Boga svom narodu. Stepinac se poput biblijskog pravednika osjećao u Božjoj ruci. Imao je patnji, ali ih je živio s Bogom i u njegovoj duši patnje nisu ostavljale nikakvu gorčinu. One su mu samo davale osjećaj sličnosti s Isusom i tako su postajale izvorom blagoslova za njega, za narod i Crkvu. Tako je svom narodu pomogao najviše što je mogao. Izabrao je najbolji put, krepostan i sveti život“ poručio je biskup Križić, istaknuvši da „lik bl. Alojzija ne blijedi, naprotiv, postaje sve sjajniji i sve više nadahnjuje vjernike našeg naroda koji ga doživljava kao ikonu vjere i kao siguran putokaz u hodu naše crkve danas, u vremenima koja su drugačija, ali puna drugih oblika napasti i zamki“.

„Stepinčeva poruka i danas je itekako aktualna. Napisao je: „Ljubav prema svom narodu ne sastoji se u pustim frazama, nego prije svega u kreposnom životu“. Svi mi znamo kako je puno onih kojima su usta puna domoljublja, a onda su korupcijom i nepravdom siromašili tu svoju domovinu. Samo je pošten i zauzet život dokaz autentičnog domoljublja“ poručio je biskup Križić.

„Blaženi Alojzije jest i ostat će trajno uzor i ponos naše Crkve i našeg naroda. On je jasna poruka svima nama: čovjek vjere i ljubavi, pravednosti i istine, ostaje neslomljiv. Može biti izvrgnut ne znam kakvim patnjama, ali neće izgubiti dobrotu, vedrinu i mir duše“ rekao je mons. Križić, poželjevši da nas Stepinac zagovara pred Gospodinom, da i mi na putu naše vjere ostanemo ustrajni i postignemo puninu života koju je Isus obećao onima koji ga ljube.

Biskup Križić ohrabrio je sve da strpljivo i ustrajno podnose teškoće i križeve i sadašnjeg vremena, rekavši da je osoba koja trpi najsličnija Isusu, a Gospodin je čovjeku koji trpi osobito blizu.    

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

10 sati prije

-

3. svibnja 2026.

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

1 dan prije

-

2. svibnja 2026.

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

1 dan prije

-

2. svibnja 2026.

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu