Connect with us

Hrvatska

Đikić objasnio tko će ubuduće primati cjepivo i koje su dobre strane omikrona

Objavljeno

-

Naš istaknuti znanstvenik Ivan Đikić gostovao je u Dnevniku. Komentirao situaciju s omikronom.

“Ako je stvarno pad broja hospitaliziranih, to je dobra stvar. Broj testiranja je, međutim, još uvijek upitan jer ne znamo točno koliko se testira, ne znamo je li uopće postotak testiranih relevantan i moramo biti oprezni. Covid varijanta omikron je i dalje opasna, ali nam na dugi rok nudi određeni pozitivni optimizam da će se kolektivni imunitet razvijati brže i da ćemo iz ove pandemije uz dodatno cijepljenje moći prijeći u endemski oblik ove bolesti”, rekao je na početku i dodatno se osvrnuo na udio pozitivnih među testiranima:

“To je praktično nemjerljivo, ako imate više od 50% pozitivnih, gotovo da i ne treba testirati. No ono što je građanima važno je, ne samo da zaštite svoje obitelji, nego i za radna mjesta, pogotovo bolnice i socijalne ustanove i upravo zbog toga je važno da se osigura dodatno testiranje za one kojima je neophodno i važno je da to testiranje bude točno, precizno i na vrijeme napravljeno. Mislim da je tu bilo dosta probema u sustavu, pogotovo sada kada to moraju raditi i liječnici opće prakse, mislim da je to dodatno nepotrebno zbunjivanje liječnika i ljudi, a trebali smo napraviti puno više točnih, relevantnih centara koji mogu testirati one kojima je to potrebno”.

“Omikron je postao master širenja ovog virusa”

Objasnio i koje su omikronove dobre strane:

“Omikron ima dvije komponente koje su važne za znati. To je da širi puno brže i da je evolucijski postao kao master širenja ovog virusa i to nas podsjeća na prehladu, koja je zbog blažih simptoma postala tolerantna bolest koju svake godine prođemo bez problema. Druga komponenta je da je omikron postao prijemčljiv tkivno na gornji dio respiratornog trakta pa ne uzrokuje toliko teške bolesti pluća.

No kod osoba koje su starije i u rizičnim skupinama, kod njih i omikron još uvijek uzrokuje smrotnost, pogotov u ovako velikom broju širenja, taj virus je i dalje opasan. Tijekom proljeća moramo i dalje biti oprezni, a nakon toga ćemo moći optimističnije gledati na ljeto i tada ćemo građanima moći ponuditi i nove vrste cjepiva koje će možda biti specifično za omikron, ili ona koja će ciljano djelovati na različite vrste i varijante koronavirusa, a možda budu razvijena i ona koja će se davati preko sprejeva, dišnih puteva i na taj način ćemo do kraja godine ovu pandemiju podvesti pod kontrolu i prevesti je u endemske oblike”.

“Moramo imati kalendar cijepljenja”

Rekao je i kako je važno ne cijepiti ljude prečesto s previše doza.

“Vidjelo se da je svaka od doza imala zanačajan zaštitni utjecaj, a ne negativni utjecaj na stvaranje zbunjujućeg ili nekontroliranog imunološkog odogovora na cjepivo. I u tom smislu zanstvene preporuke bile su opravdane. Ubuduće moramo imati kalendar cijepljenja i grupacije koje će biti cijepljene na temelju zanstvenih podataka”, veli i dodaje:

“Vjerujem da će nova cjepiva biti ponuđena onima koji će biti najugroženiji i vjerujem da će to biti zemlje s manjom procijepljenošću i da će to biti starije osobe i osobe koje su zdravstveno ugrožene. Na temelju tih podataka moći ćemo pokazati veću solidarnost tako da dijeljenjem tih cjepiva na one kojima su najophodnija pomažemo i zemljama koje su već procijepile svoju populaciju. Kada pogledate podatke, zemlja u kojoj je puno pocijepljenih, vrlo mali broj završava u bolnici, ljudi preboljevaju tu bolest blago i upravo radi cijepljenih i mladih koji imaju omikron on se širi jako brzo, a da ni ne znamo jer testiranja nisu na vrijeme. Imate začarani krug, no on će se produljiti još na mjesec dva”, govori.

Što je s onima koji misle da je dobro sada se zaraziti omikronom?

“Već dugo pokušavam prenijeti poruku javnosti da je u ovom trenutku, to  jako ozbiljna bolest koja utječe na zdravstveni sustav. U Hrvatskoj je i dalje neopravdano velik broj umrlih. I zato Vlada i Stožer trebaju donositi pravilne načine komunikacije s građanima da shvate da to nije jedna od blagih prehlada sada, da to nije bolest koju možemo ignorirati nego moramo i dalje biti agilni i aktivni i na vrijeme reagirati. Zasad je to ozbiljna i vrlo opasna bolest”.

“Građani moraju preuzeti svoj dio odgovornosti”

Zašto je u Hrvatskoj toliko umrlih na broj stanovnika?

“Teško ćete vratiti 13.000 umrlih u Hrvatskoj, to je vrlo visoki broj na broj stanovnika. Što je uzrok tome, vjerojatno svi znamo. Mislim da je ta cijela saga, koja traje oko stožera, načina donošenja odluka, vrlo dugo čekanje na donošenje potrebnih odluka, dovelo do toga da se manje brine oko umrlih, a više oko politike. Sve to nije dobro i Hrvatska nema puno razloga biti zadovoljna ni sretna da smo među 10 najgorih zemalja po broju umrlih na broj stanovnika”.

Naposljetku je rekao kako je sada najvažnije dati podršku zdravstvenom osoblju u bolnicama koje je premoreno i preopterećeno.

“Trebalo bi se pravim PR-om prenositi svim građanima da je odgovornost Vlade, Stožera i građana da se nose maske i smanjuju kontakti i se kada smo pozitivni uklonimo iz društva. Građani također moraju preuzeti svoj dio odgovornosti da bismo smanjili broj umrlih”, zaključuje.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Hrvatska

Britanski list izdvojio 11 mjesta koja se moraju posjetiti u Hrvatskoj

Objavljeno

-

By

Foto: NP Krka

Britanski The Times izdvojio je 11 lokacija u Hrvatskoj koje jamče nezaboravan i autentičan odmor bez gužvi.

To su, prema članku novinarke Lucije Grace, uvala Samograd na Korčuli, izvor rijeke Omble nedaleko od Dubrovnika, restoran Stari fijaker u Zagrebu te vinarija Kozlović u Istri. Istaknute su ljepote slapova NP Krka te otoka Šipana i Mljeta, a kao doživljaj preporučena je i vožnja trajektom iz Orebića na Korčulu, obilazak zagrebačke katedrale i Zmajevih brazdi u Motovunu te vile Čingrije u Dubrovniku. Autorica u članku napominje da se radi o lokacijama i doživljajima popularnim među lokalnim stanovništvom, prenosi Večernji list.

Vidljivosti hrvatske turističke ponude na britanskom tržištu, odakle je u Hrvatsku tijekom pretpandemijske 2019. godine stiglo gotovo 900.000 gostiju, pridonijela je i nedavna objava u Sunday Timesu koji je našu zemlju uvrstio na popis najkvalitetnijih i najpovoljnijih destinacija koje pružaju kvalitetne uvjete i niske troškove života.

Uvrštenjem na ovaj popis naša se zemlja našla uz bok Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Turskoj, a kao najveća prednost Hrvatske, uz niske troškove života, istaknuta je ljepota i očuvanost prirode u sklopu koje se može voditi ugodan, aktivan i dinamičan život.

Turistička Hrvatska, inače, dosta dobro kotira u Britaniji. Ove godine, do petka, našu je zemlju posjetilo oko 85.000 britanskih gostiju, koji su ostvarili 350.000 noćenja. Lani ih u tom razdoblju gotovo da i nije bilo kod nas, pa je ovogodišnji rast veći od 2000 posto. U odnosu, pak, na prvih pet mjeseci 2019., ostvareno je oko 80 posto rezultata te godine.

Zasad su Britanci u skupini top pet hrvatskih turista, zauzimaju četvrtu poziciju, a petka ih je kod nas na odmoru bilo 11.000, što ih također čini četvrtima po brojnosti. U nastavku ove turističke godine, ne bude li nekih nepredviđenih negativnih okolnosti, mogu se očekivati i bolji rezultati nego tijekom prvih pet mjeseci.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Za milijun eura možete dobiti ovaj otočić na Jadranu, ali…

Objavljeno

-

By

Naziv: Mali Kosmač. Cijena: milijun eura. U ovu otočnu mrvicu nadomak Sevida, stranci se zaljube na prvi pogled pa su spremni platiti – koliko treba.

– Ljudi iz kraljevskih obitelji, iz šou biznisa, ljudi koje bismo željeli dobiti kao turiste. Glumci, pjevači, međutim, svi su odustali kad su čuli da je zabranjena gradnja, kaže agentica za nekretnine Jasminka Biliškov

Gradnja na privatnome dijelu otočića, u makiji, zabranjena je prostornim planom. Obalni dio, a uglavnom su to hridi – pomorsko je dobro. 

– Ovo je malo specifično jer je zaista mali, mali, mali otok pa vjerujem da je pobudilo interes javnosti, kao netko će kupiti otok. Oni mogu samo pričati o toj čestici koja je upisana, kao privatna u tom dijelu kao takva. Pomorsko dobro se ne prodaje, kaže pročelnica Upravnog odbora za turizam Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić

Prvi susjed Zdravko Caktaš, kaže, prodavao ne bi ništa. Strancima pogotovo.

– Bilo bi ružno da se ljudi ne mogu doći kupati jer ljeti dolaze tu s barkama, baš na taj Mali Kosmač i ljudi se kupaju, ribari se okolo, a da sad netko tu brani pristup, ne bi bilo dobro, smatra Zdravko Caktaš sa Sevida. 

Privatne otoke u Hrvatskoj vlasnici mogu prodati tek kada kupnju odbiju država, županija i općina, što se većinom i dogodi jer cijene budu paprene.

– Zakon o vlasništvu teško da možemo tu mijenjati. Sad je pitanje da li bi država trebala otkupiti neke manje otoke. Ali definitivno sam protiv gradnje na tako malim otocima, ističe gradonačelnik Trogira Ante Bilić. 

Jasminka Biliškov pak predlaže da ih se da u koncesiju te da se promjenama zakona i prostornih planova – manja gradnja ipak omogući. 

– Naravno, ta gradnja mora biti strogo kontrolirana, na primjer, moj prijedlog je da se na jednom otočiću može napraviti jedna kuća, izgrađena u mediteranskom stilu, kamena, ističe agentica za nekretnine Jasminka Biliškov. 

Trenutačno prodaje desetak otoka. Svjesna je, kaže, da će uz ovakve uvjete teško uspjeti, ali mogući kupci – stalno zovu. 

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Njemački medij: Zašto su Hrvati iznenađeni što im nedostaju konobari, kuhari…

Objavljeno

-

By

Uoči nove turističke sezone u Hrvatskoj opet svjedočimo novim žalopojkama oko nedostatka radne snage u sektoru ugostiteljstva.

Procjenjuje se da će tako i ovog ljeta manjkati približno 35 tisuća konobara, kuhara, sobara, recepcionera i drugih profila turističke branše. No krajnje je napadna činjenica to da pritužbe ugostiteljskih poslodavaca nekako uvijek prati svojevrsna iznenađenost. Svi su na određeni način zatečeni, premda navlas istu situaciju zasigurno možemo očekivati i dogodine.

O čemu je točno riječ? Naravno, enigme nema: hrvatski državljani u naponu radnog vijeka masovno odlaze u zapadnije države EU-a, jer su im plaće u RH premalene. Nema više radne snage u Slavoniji, koja se u ljetnim mjesecima doslovce slijevala na Jadran, ali nema je ni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. Iscrpljen je kadrovski bazen u neposrednom susjedstvu, pa se sve više poseže za popunom iz Azije, kao i ranije u sektoru građevinarstva: Nepal, Filipini, Indija, itd, piše Deutsche Welle.

Uvijek isto čuđenje

Nisu pomogli ni pregovori za dopune Kolektivnog ugovora na granskoj razini. Plaće su malo porasle, očito nedovoljno, ali poslodavci tvrde da za veće nemaju mogućnosti. Također, nisu u poziciji dizati cijene koje je inflacija ionako povisila, pa se često mogu čuti zamjerke državi koja se bi se navodno mogla odreći dijela svojih prihoda. No to je ionako već opće mjesto poslodavačkih kritika. „Ipak ne bih rekao da je u tome tajna uspjeha“, rekao je o tome za DW Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu.

„Država bi mogla učiniti nešto drugo”, kaže on, „ali ne bez suradnje s poslodavcima i sindikatima – najprije izraditi strategiju za kompletno gospodarstvo. Pritom odgovoriti na pitanje koliko trebamo radnika iz koje struke. Inače, godinama sam uzalud upozoravao na taj problem u turizmu. No pristup nam je stihijski, a čuđenje svaki put isto, mada je i problem isti. Čudni smo ustvari mi koji se tako čudimo.“

Krešić stoga tumači da rješenje leži u dugoročnoj pripremi obrazovnog sustava, nakon definiranja sektorskih potreba. Uz to treba dodatno regulirati tržište rada, da radnici dobiju primjerenu naknadu za svoj rad, umjesto situacije u kojoj mnogi radije prihvaćaju dohodak na ruke, iliti „na crno“, jer tako dobiju više.

Uostalom, ako je riječ o svega tri ili četiri mjeseca rada godišnje, ne može ni biti riječi o stabilnom zaposlenju i strateškom rješenju za ma čiju egzistenciju. Onda bi logično bilo da radnici odlaze u Irsku i za jednaku plaću, ali na stalno zaposlenje, a kamoli za duplo veću.

Planska proizvodnja kadra

„Suočili smo se među ostalim s izvjesnim nedostacima angažmana radne snage iz Azije u hrvatskom turizmu. Pokazuje se da nisu dobro rješenje za naše ugostitelje, ali sad već nemamo mnogo izbora, barem ne za ovu i sljedeću sezonu. Pritom nemam ništa protiv tih ljudi s drugog kontinenta, da budem jasan. Oni mogu biti marljiviji ili pošteniji radnici od nas samih, nema tu pravila, dakle, ne govorim o tome. Problem je uslužna industrija u kojoj hrvatski radnik ovdje uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva“, drži Krešić.

Na sličan način niti hrvatska recepcionerka ili konobarica ne bi na Filipinima bila uspješnija radnica od domicilne snage. Ravnatelj IZT-a pojašnjava da turizam jednostavno podrazumijeva kontakt, lokalno iskustvo, razumijevanje konteksta, kulturološku uklopljenost. „Zato nam je neophodna planska proizvodnja kadra“, zaključuje on, „uz adekvatne uvjete kako bismo zadržali radnike, jasno, jer ćemo ih u protivnom uzalud školovati.“

Budućnost se ne gradi na uvozu

Teško će se dugoročno zadržati i radnike iz susjednih zemalja čiji odlazak danas mori tamošnje poslodavce u drugim sektorima. Posljednjih tjedana tako su odjekivale i desperatne konstatacije iz BiH. Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti i mladih Kantona Središnja Bosna, naglasio je da toj državi treba temeljita prilagodba obrazovnog sustava kako ne bi ostala bez radno aktivnog stanovništva.

Vladimir Blagojević, glasnogovornik Privredne komore Republike Srpske, izjavio je da nema grane kojoj u ovom trenu ne nedostaje radna snaga.

Privukla ju je, naime, gravitacijska sila hrvatskog turističkog tržišta rada. Tako iz Trebinja, grada s oko 30 tisuća stanovnika, ljeti i po dvije tisuće ljudi odlazi na rad u tridesetak kilometara udaljeni Dubrovnik, dok trebinjski poslodavci u raznim sektorima ostaju bez zaposlenih.

Taj se susjedov problem nije vidio iz Hrvatske, sve dok hrvatsko tržište nije zastenjalo uslijed iste nevolje. „Budućnost se ipak ne gradi na uvozu radne snage, a bez domaćih radnika nema ni održivog razvoja“, smatra Goran Rihelj, urednik i komentator turističkog portala HrTurizam.hr.

„Godinama se upozoravalo na problem malih plaća u turizmu”, dodao je on za DW, „kao i jako lošim radnim uvjetima. No vladala je mantra – ako nećeš ti, ima tko hoće na burzi. Sada se to vratilo kao bumerang. Otvorile su se granice, i balon je pukao, a sad se svi čude. To odavno više nije izazov, nego strateški problem kojem nismo strateški pristupili. No kako stalni sezonac može planirati i graditi svoju budućnost, obitelj, kupiti stan, automobil? Kako netko može raditi sedam dana u tjednu, bez dana slobodnog, a pričamo o turizmu gdje je usluga imperativ?”

A onda još i infrastruktura

Rihelj naglašava da su turističke kompanije svakako pod raznim pritiscima, ali se ne može glavnina tereta svaljivati na zaposlenike: „Oni su baza u direktnom kontaktu s gostima, kostur cijele priče. A da ne pričamo o kvaliteti. Strašno je pala zbog kadra koji nije educiran i nema iskustvo. Pitam se kako opravdati cijenu smještaja s lošom uslugom i izvedbom.”

Ovaj turističko-medijski analitičar citirao je zatim kolegicu Marinelu Dropulić Ružić, a na tragu jednog marketinškog slogana: „Država ‘puna života’ treba brinuti da ima djelatnike ‘pune života’.“ No dometnuo je i da se, pored radno-tržišne problematike koja u RH ide pod ruku s općedemografskom, hrvatski turizam suočava s krizom neodržavane i nerazvijene infrastrukture, komunalne i prometne, itd.

“S pravom se zato postavlja pitanje: Treba li nam daljnji razvoj kada cijela infrastruktura ne može podnijeti niti sadašnji broj turista”, postavio je pitanje Goran Rihelj. Jasno je bar to da za Hrvatsku neće biti ni razvoja ni održanja statusa quo bez rješavanja položaja radnika u turizmu.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu