ZADAR / ŽUPANIJA
TEREZA KESOVIJA U ČETVRTAK NA FORUMU “Volim Ivčića i Maršana, ali moj ljubimac je divni i ‘šašavi’ zadarski grdelin Mladen Grdović”
Iako ne voli da je se zove divom, pa ni glazbenom, Tereza Kesovija najveća je hrvatska glazbena diva ikad. Snimila je preko trideset LP ploča i više od sedamdeset singlica, a dobila je bezbroj pobjedničkih nagrada na svim mogućim festivalima, kao počasnih i nagrada za životno djelo. Osim u Jugoslaviji i Hrvatskoj, veliku karijeru ostvarila je u Francuskoj gdje je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske. Dubrovačka pjevačica napunila je 83 godine, ali još se ne da. Nedavno je na Hvaru, kaže, održala krasan koncert, a takav će biti i u Zadru 19. kolovoza na Forumu (21 sati). Gospođi Kesoviji u najavi koncerta postavili smo deset pitanja na koja je spremno odgovorila.
1. Pamtite li posljednji koncert u Zadru odnosno po čemu ga pamtite?
– Moj posljednji koncert bio je 2018. godine u dvorani HNK Zadar. Publika je bila sjajna, ali se sjećam da nisam bila u najboljoj formi. Zbog toga sam bila baš nesretna, jer sam željela sam najbolje. Razlog je bila jedna malaise– malaksalost.
2. Kakav je osjećaj ponovno pjevati pred publikom nakon pauze? Pretpostavljam da Vama, čak i nakon duge karijere, pjevanje dođe poput disanja.
– Ooo, izuzetno se radujem novom koncertu i sigurna sam da će to biti na razini onog divnog hvarskog, ako ne i bolji.
3. Dugo ste na estradi kao glazbena diva; možete li odrediti neki početak te priče – prvi nastup, možda prvi album ili nešto treće?
– Nemojte me, molim vas, nazivati divom, jer danas imamo previše „diva“ na tržištu. Ja sam samo normalna osoba koja silno voli to što radi. Kada nešto tako snažno osjećaš i voliš tijekom svih ovih godina, to je znak kako je to tvoj život i tvoja ljubav. Prvi nastup? Opatija. Prvo, godine šezdesete kao mlada flautistica s akademije u festivalskom orkestru, no već sljedeće godine pjevala sam pjesmu moga Dubrovčanina Marija Nardellija Plavi nokturno. Dobila sam treću nagradu, a za Oči Alfonsa Vučere u alternaciji s Gabi Novak – prvu nagradu zahvaljujući upravo njezinoj sjajnoj interpretaciji. Upravo zahvaljujući tom nastupu, uslijedio je ugovor s Jugotonom. Dalje se više-manje sve zna.
4. Na što pomislite na spomen Zadra – svoje nastupe, prijatelje, kolege, opjevane i neopjevane ulice grada?
– Zadar najsnažnije pamtim iz vremena rata i strašnih stradanja grada Zadra i njegovog zaleđa. Pjevala sam između općih opasnosti i tu upoznala mlade branitelje, posebno svoga velikog prijatelja i ratnog druga, prof. dr. sc. Duška Karduma, dr. med. Naravno, s ljubavlju se sjećam pokojnog Tomislava Ivčića čije će se pjesme još dugo pjevati, potom Đanija Maršana i njegovih divnih pjesama. Moj ljubimac je ipak „šašavi“ i divni zadarski grdelin, Mladen Grdović. Himna svakog druženja u mom đardinu je ona njegova Evo mene moji judi, doša san van na bevandu.
5. Da možete odabrati samo jednu pjesmu koja bi Vas najbolje predstavila kao umjetnicu i osobu – koja bi to bila?
– Spominjem svoju La chanson de Lara ili Larinu pjesmu iz filma Dr. Živago, i to ne samo zbog činjenice što je svojim uspjehom otvorila vrata moje prve, od četiri, Olympije, već i zbog toga što sam imala posebnu čast da prva u svijetu tu pjesmu snimim za diskografsku kuću Pathe Marconi-Columbia. To je pjesma mojih početaka pariške i internacionalne karijere. Kasnije je, uz mnoge druge s francuske Antologije, bila razlogom mojih odličja. Predsjednik Jacques Chirac me 1999. odlikovao Chevalier de l’ordre des Arts et des Lettres), a 10. lipnja ove godine predsjednik Emmanuel Macron me je odlikovao zlatnom medaljom, odnosno L’Officier de l’Art et des Lettres – Časnicom kulture. Moj ponos je ogroman i to je za shvatiti. U mojoj zemlji pamtit će me po izuzetno velikom broju hit pjesama, kao što su na primjer Nono ili Moja posljednja i prva ljubavi. I brojne, brojne druge.
6. Na kojem jeziku Vam je bilo najteže pjevati i izraziti osjećaje? Pretpostavljam kako je na materinjem najlakše.
– Nije baš tako. Pjevala sa na mnogim jezicima, a ono što je važno jest poznavati jezik i nadasve osjećati riječi koje su često važnije od same melodije. Naravno da je moj materinji jezik na prvom mjestu, ali s potpunim razumijevanjem pjevam na francuskom. talijanskom ili na ruskom jeziku, iako mi nije teško pjevati i na drugim jezicima, kada za to imam priliku.
7. Poznato je da ste upoznali mnoge slavne osobe; tko je na Vas ostavio najsnažniji dojam – Chaplin, Burton, Ustinov…
– Ta tri velika umjetnika upoznala sam prilikom svoja tri ili čak četiri nastupa na Grand Gala za UNICEF u Palais des Nations u Ženevi. Naglašavam da ono što ih međusobno povezuje jest jednostavnost, jer samo mediokriteti dižu nos u nebesa. Bilo je to divno druženje, i to ne samo s njima. Bilo je tu još velikih umjetnika, kao što je dirigent Mstislav-Slava Rostropović i mnogi drugi, da ih ne nabrajam.
8. Isto pitanje, ali izvan svijeta poznatih. Tko Vam je bila najimpresivnija osoba u svakodnevnom životu – netko iz obitelji, prijatelj ili poznanik.
– Velik je broj prijatelja koji me fasciniraju svojim znanjem ili kulturom ponašanja. Svakako, to je moj divni prijatelj akademik Luko Paljetak iz Grada, moj pokojni prijatelj i kolega po flauti Arsen Dedić, ali i moj vlastiti sin Alan koji doista zna impresionirati svojim znanjem povijesti ili zemljopisa. Brojni su oni koji me oduševljavaju, ali kada bi ih sve nabrajala ovaj bi intervju u tom slučaju trebao biti objavljen na najmanje tri stranice. Kada se dugo živi, mnogo se i pamti, zar ne?
9. Gdje se skrivate kada turisti navale u grad? Ljeti su nam mjesta uz more poput osinjaka?
– Po vrućini, žegi kao ovog ljeta, najpametnije je otići u planine ili jednostavno, ostati u svom domu, đardinu uz potočić i svom komforu. U svom Gradu bila sam već četiri puta, ali razlog nije bio odmor. Nadam se da će mi se i to dogoditi negdje u rujnu.
10. Za kraj, kada se osvrnete, je li to bio samo showbizz ili postoji dublja poruka? – Ne prihvaćam takozvani showbizz, za mene postoje scene open air ljeti, koncertne dvorane zimi. Dakle, samo koncerti. Gaže ili čvrge su mi nepoznate. Ili imam koncert, ili se skupe prijatelji i bacimo pismu.
Besplatan koncert počinje u 21 sat, a ulaz je otvoren od 20:30 sati. Koncert će se održati sukladno propisanim mjerama bez obveze predočenja EU COVID digitalne potvrde. Na koncertu su predviđena isključivo sjedeća mjesta uz obvezu pridržavanja mjera propisanih posebnim preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih stožera.
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije





Živorad
18. kolovoza 2021. at 11:16
Drugarisa mlogo dobro peva i obavezno ču da dodjem na konserat!
Milorad
19. kolovoza 2021. at 12:47
Oćeli da bidne musika uživo ili karaoke?