ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) NA PLOVANIJI PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. JOSIPA Puljić: “Nedostatak oca u korijenu je nasilja, zloupotrebe droga, maloljetničkih trudnoća, akademskog neuspjeha, bježanja od kuće…”
Na svetkovinu sv. Josipa u petak 19. ožujka u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru, koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Nadbiskup Puljić čestitao je blagdan sv. Josipa osobito očevima. „Čestitam očevima jer to je i vaš dan. Josipovo je poznato kao Dan očeva. Očinstvo je poziv, žrtva i vještina“ poručio je mons. Puljić te je u kontekstu „toga velikog sveca, zaštitnika Crkve, domovine, obitelji i očeva“ govorio o ulozi oca u obitelji, o važnosti koju sv. Josip pruža, o važnosti očinstva u Crkvi i društvu.
Poželjevši „da osjetimo koju veličinu nam je Bog darovao preko sv. Josipa“, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo u svom Pismu ‘Očevim srcem’ o sv. Josipu, kaže da je taj Božji ugodnik „voljeni otac, nježan i pun ljubavi, prihvaća stvarnost kreativno i hrabro, poslušan otac“.

Evanđelje opisuje kako sv. Josip na glas anđela, sluša. „Ne shvaća i teško mu je to prihvatiti, ali kaže, to je volja Božja i prihvaća. Prihvaća uzeti za ženu Mariju, majku Isusovu. Josipova izvanredna osobnost toliko je bliska našem ljudskog iskustvu, pa ne čudi da nam je Josip drag“ istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je govorio o važnosti oca i temeljem stručnog članka španjolske profesorice prava Marije Calvo, naslovljenog „Djeca trebaju očeve da ne postanu problem društva“.
„Pred poraznim podacima kako raste broj obitelji u kojima nema oca, profesorica prava Marija Calvo sa Sveučilišta Karla III. u Madridu, tvrdi kako „izostankom oca djeca bivaju znatno oštećena, a to ima negativne posljedice po čitavo društvo“. Navodi da su u Americi 90% mladih koji su završili u zatvoru, odrasli bez oca. Prof. Calvo zaključuje da je „nedostatak oca u korijenu većine društvenih problema: nasilja, zloupotrebe droga, maloljetničkih trudnoća, akademskog neuspjeha, bježanja od kuće i dr.““ prenio je Calvine zaključke mons. Puljić, istaknuvši kako se prije smatralo da je uzrok tomu siromaštvo.
„No, profesorica Calvo smatra da je to jer nedostaju očevi u obitelji. Ona kaže, „radi se o odsutnosti oca u obitelji”. Stoga, Calvo se ne umara ponavljati da je od „osobite važnosti za obitelj nazočnost oca između treće i pete godine života djeteta“. Djeci je tada potreban „uzor muževnosti”. Profesoricu Calvo zabrinjava i „rastući mentalitet onih koji govore da se djeca jednako dobro mogu razviti i bez oca. To ne stoji. Djeca bez muškog uzora često su vođena stereotipima koji ih usmjeravaju prema nasilničkom ponašanju“ kaže prof. Calvo“ citirao je mons. Puljić.

U potrebi za očinskom figurom, prof. Calvo navodi primjer ‘nihilističkog filozofa’ Alberta Camusa koji je odrastao bez oca, a neposredno prije smrti napisao je knjigu ‘Prvi čovjek’ koja je poslije njegove smrti objavljena. Camus je na marginama te svoje zadnje knjige zapisao: “Trebam nekoga da me vodi. Trebam nekoga da me pohvali, da me kazni, ali ne svojom moći, nego autoritetom. Trebam svoga oca”.
„Bio je to vapaj Alberta Camusa koji je život proživio bez oca i osjetio što znači ne imati tu osobu kraj sebe. Španjolska pravnica Marija Calvo zaključuje da „djeca dobivaju najbolji odgoj kada su u njihovom rastu prisutna oba roditelja, jer oboje su ključni za djetetov razvoj“. Ako nekoga od njih zbog nekih razloga nema, valja naći načina kako ‘kompenzirati roditelja koji nedostaje’“ rekao je nadbiskup.

Prije pet godina Ured za život i obitelj HBK objavio je katehetski materijal „Očinstvo i majčinstvo – dva su lica roditeljskog poslanja“. Budući da neki očevi odgovorno skrbe oko djeteta, u onome što se nekad smatralo da je tradicionalno pridržano samo ženama, poput mijenjanja pelena, hranjenja djeteta, nadbiskup je rekao da temeljem takve prakse dr. Pavao Brajša govori o „suvremenoj reviziji očinstva“. Ona donosi drukčiji pogled na oca koje bi se moglo „nazvati otac-majka“ i drukčiji pogled na majku koju bi se moglo nazvati „majka-otac“. „To dvoje ide zajedno, nadopunjuju se. Jedno i drugo uživaju ravnopravni i suodgovorni položaj u obitelji i u društvu. Njihova djeca, zaključuje dr. Brajša, neće imati kompleks „isključivoga majčinstva”, da dijete samo vidi, prepoznaje majku, s „udaljenim ocem, negdje u tuđini“, da je otac daleko od kuće“ rekao je mons. Puljić.
U isticanju onoga što se traži i očekuje od oca, nadbiskup je potaknuo da pritom „zaboravimo filmske i umjetničke prizore s televizije, kazališta ili iz kino dvorana gdje se likove oca najčešće prikazuje kao sebične alkoholičare, lijenčine, nasilnike, zavodnike ili grubijane. Takvi i ne zaslužuju nositi naziv oca, jer pravo očinstvo je nešto drugo. Očinstvo je plemenito, veliko i sveto, upućuje nas na nebeskog Oca koji je sve stvorio i utemeljio obitelj“ poručio je mons. Puljić, naglasivši: „Bog je poslao svoga Sina da nam objavi lice Oca, da upoznamo kakav je naš Otac, da ispripovijeda parabolu o izgubljenom sinu, a trebalo bi je zvati parabola o milosrdnom ocu. Tu je pokazao kakvo je očevo srce, tko je naš Otac nebeski kojega bi očevi trebali nasljedovati“.

Nadbiskup je karakter sv. Josipa u posluhu Božjoj volji u neizvjesnim okolnostima usporedio s praocem naroda Abrahamom kojega je Bog potaknuo: Abrahame, spremi stvari i idi. Idi kamo te šaljem. „Što mislite da je bilo lako krenuti? Ostaviti mjesto gdje si živio, rodbinu, posao i ići u nepoznato? Abraham je to učinio. Ali bio je siguran – Bog koji me zove, neće me ostaviti! On ima planove. Evo me, idem! Tako i sv. Josip“ poručio je mons. Puljić.
Veličinu Josipove osobnosti mons. Puljić opisao je i Josipovim načinom postupanja u teškoćama. „Josip je odlučio živjeti s Marijom u djevičanstvu, no nakon par mjeseci Marija je trudna. Iznenađen, odlučuje potajno je otpustiti, da ne osramoti Mariju. Kakva veličina čovjeka? Ali onda se javlja anđeo i kaže: ‘Ne boj se, Josipe, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer to dijete je od Duha Svetoga’. I Josip sluša. Neće proći dugo, u Betlehemu nema mjesta u svratištu. Josip je uredio štalu, da dočeka Sina Božjega. Sve prihvaća, sve razumije i sve stvaralački rješava! Nakon rođenja, drugi glas, u snu mu kaže: ‘Josipe, uzmi ženu i dijete i bježi u Egipat. Herod je odlučio pobiti svu djecu do dvije godine’. Kao da je bilo lako krenuti? Poput Abrahama, i on kreće. Nije lako bilo ni na putu, boriti se da prehrani ženu i dijete. Kad je došao u tuđu zemlju, Josip sve to prihvaća i kreativno rješava: ‘Ostani tamo dok te ne pozovem, do skončanja Herodova’. Divan si, sveti Josipe! Pravi si otac! Zato te štujemo, zato ti se molimo i zato te volimo“ poručio je nadbiskup Puljić.

„Kao što je Isus glava Crkve, tako je i otac glava obitelji. Dok u korizmenom vremenu gledamo Kristovu glavu koja je okrunjena trnjem, razmišljamo o patnji koja nas posvećuje, o kršćanskom pozivu oca koje je zapravo poziv na trpljenje, žrtvu i samoprijegor. Očinstvo je spremnost svoj život položiti za drugoga, za svoju ženu i djecu, za obitelj. Očinstvo nije lako, ali je prekrasno iskustvo koje obogaćuje obitelji, Crkvu i društvo“ poručio je nadbiskup, upozorivši na suvremene izazove kojima očevi podliježu.
„Današnjim očevima nije nimalo lako hrvati se s krizama koje susreću. Neki podlegnu kušnjama. U tim krizama, nažalost, neki su napustili Crkvu jer je nisu dovoljno upoznali i zavoljeli. Druge zbuni medijska promidžba protiv Boga koji je sve stvorio, Crkve i zagrobnog života. Trećima je u procesu otuđenja od vjere i morala pomogla suvremena postmoderna kultura koja ne vidi probleme u kontracepciji, promiskuitetu, pobačaju, pornografiji i drugim seksualnim perverzijama s kojima se susreće suvremeno društvo. Neki pod utjecajem javnog mnijenja podržavaju pravo na razvod i preljub, sklapanje neprirodnih zajednica, legalizaciju opojnih droga i rodnu ideologiju za koju je papa Franjo u više navrata rekao da je ‘atentat na obitelj’. Doda li se tome i sve prisutnija vulgarnost u medijima, bijeg iz prirode u virtualnu stvarnost, pohlepni materijalizam, beskrupulozno iskorištavanje okoliša i česta disfunkcija političkog i pravnog sustava, nismo daleko od tvrdnje da je naše ‘postmoderno društvo dobro oboljelo’. Oboljelo je od mnogih bolesti i potrebni su mu lijekovi i liječnici, terapeuti i svećenici, potrebna mu je pomoć“ poručio je nadbiskup Puljić, naglasivši: „Bog je utemeljio Crkvu u kojoj će ostati dovijeka, dao nam je sredstva i pomoć kako se možemo ostvariti i kako možemo Božji plan ostvariti, kako je učinio i sv. Josip“.

„Traže se muškarci koji su se zaljubili u istinu, pravdu, ljepotu i dobrotu, u Krista koji je Put, Istina i Život, pa se trude povratiti radost i mir u svoj dom, po Isusu koji to jedini može darovati. On se za to i rodio, čovjekom postao i svoju Crkvu osnovao, u kojoj je ostavio silna sredstva za spasenje, pomoć i ozdravljenje. Današnjem svijetu potrebni su muškarci-apostoli koji su shvatili vrijednost blagoslova koji Krist daruje i vrijednost Crkve u kojoj on prebiva i svoju milost dijeli. Potrebni su predani i duhom Božjim zahvaćeni muškarci koji će poput sv. Josipa biti na braniku zaštite obitelji i života. U srazu s današnjom kulturom koja ignorira, omalovažava i prezire duhovno i kulturno nasljeđe Katoličke Crkve, kršćanski očevi i muževi pozvani su pokazati svoju uzvišenu zadaću i obvezu koju su po sakramentu braka primili: biti u ulozi zaštitnika, svjedoka i branitelja svoje obitelji“ poručio je mons. Puljić, rekavši: „Blago obitelji u kojoj očevi postaju toga sve više svjesni. Blago obitelji u kojoj žene smatraju muževe takvima i žele da budu takvi. Da zajedno rade, zajedno mole, zajedno se muče i trpe. Blago obitelji u kojoj njih dvoje nastoje izvršiti ono što je Bog odvijeka usadio u njihova srca“.

Svijetu su potrebni muškarci koji će govoriti istinu o čovjeku, svjedočiti istinu o obitelji. „Poput svećenika u Crkvi, i otac obitelji treba predvoditi svoju obitelj, štititi, braniti i predvoditi. obiteljsku molitvu, proročki nastupati pred perverzijama suvremene kulture u obrani istine o čovjeku, obitelji, Kristu i Crkvi. Da bi to mogli uspješno činiti, potrebno je da se vjerničke obitelji povezuju i druže s onima koji slično misle, isto slave i vjeruju – da u obitelji otac i majka s djecom osjećaju veliko otajstvo koje im je Bog darovao u tom sakramentu. Da se druže i s drugim obiteljima, okupljeni oko oltara, pod zaštitom sv. Josipa koji je zaštitnik obitelji. Molimo sv. Josipa koji je pokrovitelj Crkve, zaštitnik očeva, obitelji i radnika, neka bude što više muževa postojanih u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić prijepodne na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka, svečano misno slavlje predvodio je i u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu.












ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




