ZADAR / ŽUPANIJA
DUHOVNA OBNOVA NA SMILJEVCU P. Arek Krasicki: “Možemo moliti puno krunica, ali ako nemamo ljubavi, uzalud sve.”
P. Arek Krasicki predvodio je korizmenu duhovnu obnovu od četvrtka 4. do subote 6. ožujka u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru. Obnova se sastojala od misnog slavlja i duže homilije, prigodnih poticaja tijekom euharistijskog klanjanja i pobožnosti križnog puta te osobnih susreta vjernika s p. Arekom.
„Najlakše se obratiti kad je čovjek daleko od Boga, kada je netko tko ne vjeruje odjednom postao vjernik. Najteže obraćenje događa se kada je čovjek najbliži Bogu: svećenik, časna sestra, ti koji si svaki dan na misi. To obraćenje je jako teško. Teže je onima koji su stalno vjernici. Kada kažeš, ‘Radim to i to, što mi još nedostaje da učinim’. Nedostaje blizina Isusu, Božja Riječ. Zato dolaze strah, nesigurnost, zato se često događa pustinja. Dozvoli Duhu Svetom da te zapali i da u pustinji nikne cvijet, ljiljan, kaže Sveto Pismo“ rekao je p. Arek.

Tragom spominjanja srca i bubrega u navještenoj Božjoj riječi susreta, p. Arek je rekao da su srce i bubrezi o kojemu govori Biblija povezani s našom savješću. „To je savjest čovjeka. Tu čujemo Božji glas, u našoj savjesti. Židovi nisu znali izreći savjest, zato su govorili srce i bubrezi: tu čuješ, tu osjećaš, govoriš s Bogom“ rekao je p. Arek, upitavši: „Kakvo je tvoje srce, u kakvoj kondiciji je tvoja savjest, tvoji bubrezi? Što se tu događa? Gledaš li to rendgenom, svaki dan čineći ispit savjesti? Preporučujem ispit savjesti kao vrsnu molitvu, taj rendgenski način gledanja svoga srca i bubrega“ potaknuo je p. Arek.
Tumačeći biblijski izvještaj o Lazaru, p. Arek je rekao da ime Lazar znači – Bog mi je pomoć. Potaknuo je vjernike da za sebe kažu: „Ja sam Lazar. Bože, dođi i pomozi mi. Ti si moja pomoć, ti si sve moje“.

Vulgata u izvještaju za mjesto gdje se nalazi bogataš kaže da je to pakao, ne neka rupa, bezdan. „Bogataš, a to može biti svatko od nas, nije imao vremena za Lazara. Njegovo srce je bilo zatvoreno za čovjeka koji je patio. Bio je do njegovih vrata i prolazio je pokraj njega, ali u srcu nije bilo pozdrava ni ljubavi prema Lazaru. Sv. Ivan od Križa govori da ćemo na kraju dana biti suđeni po ljubavi. Nećeš biti suđen po strogosti prema sebi, koliko si discipliniran, kako si pogledao, gore, dolje, kako si ruke držao, ne po tome. Nego po ljubavi“ poručio je p. Arek.
Lazar je jeo od onoga što je padalo s bogataševa stola. Ležao je u čirevima koje su lizali psi. „S jedne strane, suhi jezik bogataša koji vapi u paklu i želi rashladiti svoj jezik, s druge strane, psi koji dolaze lizati rane Lazara. Pas je za Židove nečista životinja. Ali, pas u Starom Zavjetu simbolizira navještaj Božje riječi, što je malo čudno“, rekao je propovjednik. Podsjetio je da naziv redovnika dominikanci, dominikanis, znači Božji psi, Gospodnji psi, oni koji idu navješćivati Radosnu vijest. Jeremija i Izaija govore svećenicima Starog Zavjeta: ‘Zašto šutite, morate lajati, poput pasa!’. To znači navješćivati Radosnu vijest ljudima. ‘A vi šutite, mudro šutite’.

Krasicki je pojasnio i usporedbu pasjeg jezika i jezika bogataša. „Ne možeš izaći sam iz svojih rana. Nakon grijeha, u tvom srcu nastaju rane. Osjećaš nestabilnost, više puta ispovijedaš isti grijeh, ali ne osjećaš u srcu da se nešto popravilo, da si zakoračio naprijed. Kako osjetiti u sebi da ti je Bog oprostio? Još uvijek mislimo da je sve što mi se događa posljedica moga grijeha. Dapače, prisilne misli dolaze nakon određenih teških grijeha i muče osobu. Umjesto radosti nakon sakramenta ispovijedi, izlaziš tužan. U tome ti je potreban drugi tko će te podići iz tvojih rana, tko će ih zacijeliti“ rekao je p. Arek, spominjući i Gideona, starozavjetnog patrijarha i suca iz Knjige o sucima.
„Kad je Gideon krenuo u borbu, odabrao je 300 ljudi koji su poput pasa pili vodu na potoku. To je bio znak da su ti ljudi slabi i Gideon ih je prepoznao kao najslabije ljude. Tvoje rane, to su tvoje slabosti. U tome što proživljavaš, nemogućnost izlaska iz grijeha, iz određenih situacija u obitelji, na poslu, kod kuće, Gospodin te poziva na suradnju i kaže ‘Možeš’. Pokupi svojih 300 slabosti i dođi kod mene, jer ti ćeš pobijediti kao što je Gideon pobijedio. Dobit ćeš bitku. Zato ti je potreban drugi – Božja riječ, sam Bog“ poručio je p. Arek.

Krasicki je poželio prisutnima da ih prožme Božja riječ, da je proniknu, da imaju pronicavo i izliječeno srce. „Dozvoli da Božja riječ poput psa izliječi tvoju ranu, tvoje čireve, tvoju slabost, sve zbog čega toneš, više ne možeš. Ali to može Božja riječ. Potrebna je i osoba koja će te podići. Nemojte biti bogataši u tom smislu“ rekao je p. Arek, opomenuvši da ne mislimo kako je neka osoba zaslužila da pokraj nje prođemo a da je ne pogledamo, odbacimo, jer ne poznajemo što je u nekoj osobi.
„Nemojte biti takvi bogataši. Možemo moliti puno krunica, ali ako nemamo ljubavi, uzalud sve. Toliko puta sam se uvjerio u to. Ako nema ljubavi, ništa sam. Bogataš je prolazio pokraj toga čovjeka. Nemoj ti tako proći. Tvoja dobra riječ upućena nekome podići će čovjeka i pomoći da njegove rane zacijele. Ako počneš dobro govoriti, tvoja riječ će ozdraviti drugu osobu. Na misi primaš Isusa u sakramentu, postaješ Božji liječnik, prenositelj Božjih milosti i liječiš svojim jezikom. Pobijedit ćeš. Nemoj nikad misliti da će te tvojih 300 slabosti nadvladati“ ohrabrio je p. Arek.

Preporučio je da ne mislimo kako nismo dostojni zamoliti Isusa za neku milost. „U svakom susretu s ljudima koji dolaze Isusu, nitko od ljudi koji su bili izliječeni, iscijeljeni, nije rekao ‘Ja nisam dostojan. Jesam li ja dostojan, Gospodine?’. Satnik je to rekao u drugom kontekstu. Možda osjećaš da si u pustinji poput Lazara, da je tvoj život pustinja, da tvoj život nema smisla. Možda si pokušavao podići ruku na sebe, u mislima. Ima toga i kod najsvetijih ljudi, najrevnijih ljudi, da dođe misao kako ništa nema smisla. U pustinji ćeš susresti život, ljubav. U pustinji nema života. A prorok Izaija kaže: ‘Neka procvjeta pustinja’. Jesi pokušavao tako reći svojim problemima?“ potaknuo je p. Arek, rekavši kako mi gledamo u pustinju, u kamenčiće, pijesak, u neživot i kažemo – Ne može biti bolje.
„A prorok Izaija kaže – Može biti bolje! Pripremite put Gospodnji u pustinji. Svim svojim problemima reci poput proroka Izaije: Neka procvjeta moja pustinja, jer moj Gospodin dolazi! U toj pustinji Isus traži tebe. Tu gdje je bio vrt i raj, nakon grijeha đavao je ušao u raj. Nisu Adam i Eva bili izvan raja. Đavao je ušao u obliku zmije, stvorenja. Đavao se želi materijalizirati. On želi ući tu gdje je za tebe raj ući i ukrasti sve za sebe, raj preoblikovati u pustinju. Najčešće se zločinac vraća na mjesto zločina. Đavao se često vraća na mjesto gdje se dogodila pustinja nakon rajskog vrta“ upozorio je p. Arek.

Isus je išao u pustinju kako bi se borio s đavlom. Bio je od Duha Svetoga natjeran ići u pustinju. „Nije Duh Sveti rekao Isusu, ajmo se malo prošetati u pustinju, 40 dana, odmoriš se, nema nikoga. Ne, nego, nagnuo ga je Duh da ide u pustinju i bori se sa đavlom. Mislite da je Isus trebao 40 dana da pobijedi đavla? Da to nije mogao učiniti za sekundu? Mogao je Isus pobijediti đavla, ali 40 znači punina trpljenja, punina iskušenja. Punina patničke stvarnosti koja se događa svakome od nas. To znači tih 40 dana. Isus ima moć, jer je Bog, da Đavao i Zlo nestanu u trenutku.
Bog je jači od svega zla koje ti se događa u životu. I on će to zlo nadmašiti. Tu gdje se tebi događa zlo, u tvojoj pustinji, tu ćeš susresti Isusa. Tu ćeš susresti ljubav. Baš na tim mjestima. Zato što se Isus bori protiv zla, protiv đavla, umjesto tebe. On je na takvim mjestima prije nego što se sve tebi u životu izdogađalo. Isus je tu bio prije tebe“ poručio je p. Arek, istaknuvši kako „Đavao kao da stoji na vratima raja i sve želi okrenuti u pustinju, cijeli naš život okrenuti u pustinju. Sve što je uništio stari Adam, vraća natrag novi Adam, Isus Krist“.

Krasicki je rekao kako je prema midrašu, židovskoj priči, Bog Adamu i Evi na odlasku iz raja dao dar suza. Kad im bude teško u životu, pa zaplaču, tada će se sjetiti Boga i bit će im lakše. „Kad god bi Adam i Eva zaplakali, sjetili bi se Boga i poželjeli bi se vratiti u raj. Na kraju Ivanovog evanđelja Marija Magdalena dolazi u vrt i plače jer traži Isusa. I tu su suze i vrt. Tu gdje si u pustinji, tu se vraća radost sa Zaručnikom jer Zaručnik traži tebe, svoju zaručnicu, u pustinji“ rekao je p. Arek.
„Nekad si u dolini smrti, a iznad doline su planine, brda. Pomisliš da bi bilo bolje da si gore. Ali ta dolina je za tebe zaštita. Gospodin je s tobom. On te želi spasiti. Ako sad prolaziš kroz tešku dolinu, brda koja su iznad tebe onemogućuju da te đavao uništi, brane te. Nemojmo zaboraviti da đavao želi uništiti čovjeka, njegovu obitelj, sve“ upozorio je p. Arek. Potaknuo je da se molimo svome anđelu čuvaru. „Gospodin je imao svog anđela čuvara u Getsemanskom vrtu prije smrti. I ti imaš svoga anđela čuvara. Mnogi su kao prvu naučili molitvu Anđele čuvaru mili. Vrati se na tu molitvu. To nije dječja molitva. To je molitva tvoje zaštite. Bog zna što je za tebe najbolje. Dao ti je anđela čuvara, iskoristi to. Čuvajmo se oholosti jer oholost, taština, uništila je vrt“ upozorio je p. Arek.

Krasicki je istaknuo i značaj zadobivanja potpunog oprosta. „Svaka duhovna obnova, križni put, župni blagdan je prilika za potpuni oprost. Kad moliš krunicu, litanije, kad pola sata kod kuće čitaš Božju riječ, kad moliš sv. Josipa i ideš na tu pobožnost u Godini sv. Josipa, dobivaš potpuni oprost. Iskoristite tu priliku. Tada se uništavaju sve tvoje vremenite kazne. Ako na zemlji to ne činiš, kasnije ćeš morati duže ostati u čistilištu. Iskoristite priliku potpunih oprosta jer oni liječe tvoje tijelo, tvoju dušu i duh, nakon grijeha. Nažalost, svećenici o tome sve manje govore. Ispovjediti se, moliti Vjerovanje i Oče naš na Papine nakane i pričestiti se. Tu gdje je sada pustinja tu će sve oživjeti, jer je to proročka riječ i ona se tiče tebe. Naš najveći problem je da mi ne vjerujemo tim riječima. Nemojte mimo svojih ušiju puštati Božju riječ koja iscjeljuje rane svakog dana. Kršćani zaboravljaju pročitati, primiti Božju riječ, a Božja riječ natapa da osoba postane drugi čovjek. Kad Božja riječ uđe u srce čovjeka, ona sve preokrene, izvrne naopačke – da bude dobro, bolje, da bude sveto“ poručio je p. Arek Krasicki.






Izvor: Zadarska nadbiskupija
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




