Posljednji ispraćaj s. Marije Benedikte Asje Perinčić organizira je 1. prosinca. Misu zadušnicu u crkvi sv. Marije predvodio je o. Jozo Milanović, OSB, opatica zadarskog samostana Anastazija Čizmin predstavila je život s. Benedikte.
Na sprovodnom obredu na Gradskom groblju koji je predvodio zadarski katedralni župnik Josip Radojica Pinčić, gdje je pokopana u grobnici benediktinki, Pinčić je o s. Benedikti govorio temeljem i njenih zapisa u dnevniku kojeg je vodila. Uz opaticu Čizmin, s. Benedikta je zbog rada s generacijama djece, svoje poletne naravi i činjenice da je gradsko dijete, bila najpoznatija zadarska benediktinka, rodom iz poznate košarkaške obitelji Perinčić, radosna, vedra, vitalna, okretnog i zaigranog duha. Geslo njenog poziva bila je misao iz Lukinog evanđelja, „Marija je izabrala najbolji dio koji joj se neće oduzeti“.
S. Benedikta je nakon teške bolesti preminula u došašću, u ponedjeljak 28. studenog u 66. godini života i 46. godini monaškog posvećenja, a upravo je na drugu nedjelju Došašća, 7. prosinca 1975. g., položila vječne zavjete.
U spomen na svoju 24. godišnjicu polaganja vječnih zavjeta, 1999. g. je zapisala: „Nakon što me Bog zamilovao još u majčinoj utrobi i urezao moje ime u dlanove svoje, pozvao me da ostavim oca, majku, braću, sestru, kuću, imanje, rod i porod i da idem za njim. Željela sam mu uzvratiti svojim ‘Da’ i po zavjetima mu izreći da ga ljubim svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim duhom svojim. Cijelom svojom osobom i čitavim svojim životom. Taj se prinos cijelog mog bića dogodio uoči svetkovine Bezgrešnog začeća BDM.
U samostanu, zatvorena za svijet a otvorena Bogu, u molitvi, osami, na brdu, na križnom putu, ovisna u svemu o Ocu, pod plaštem i okriljem njegove i naše Majke. Izabirući da ga slijedim u Svetoj Mariji koja se nalazi u srcu grada Zadra, željela sam biti kanal Božje ljubavi za sve žitelje ovog grada, ovog naroda, ove države i cijelog svijeta. Biti poput Mojsija – uzdignuti ruke znajući vrijednost molitve i življenja na slavu i hvalu Imena njegova. Svjesna sam da je to borba do posljednjeg daha. Za tu i takvu borbu Bog naoružava moje ruke. Poteškoće u življenju nisu prepreka između Boga i nas, nego su one siguran put k njemu. Svako jutro, poput Židova, naglas izgovorim prvu riječ Modehani, što znači ‘Hvala ti Bože što si mi vratio dušu iz sna’. Daj mi snage i svoju milost da ovaj dan proživim tebi na slavu. Sve je milost. Sve je njegov dar“.
Maja Kolega, nećakinja s. Benedikte, u sjećanju na svoju rođakinju kazala je:
„Bila je duša koja nikad nije imala mira. Činilo se kao da nije čvrsto vezana uz ovaj naš materijalni svijet, kao da bi mogla u svakom času odletjeti u prostranstva iz kojih je došla. Sad se njena duša odvojila od svega materijalnog i vratila u svoj nebeski dom, gdje će zauvijek biti slobodna i razigrana kao što je to bila i za vrijeme svog ovozemaljskog života“.

no images were found