Connect with us

Arijana Baraba

Adolf & profiteri

Objavljeno

-

Ovih sam dana imala više rasprava o profiterstvu i ratnom profiterstvu. O zadnjem smo svi zapravo raspravljali, ili bili svjedoci rasprava. Mudrih, uglavnom. Toliko mudrih, da je u potpunosti potcijenjeno svo vrijeme ostalo ono elementarno – definicija profitizma. Ja, međutim, ne volim tek tako lijepiti etikete. Nikakve. Ni ovaj je Srbin, onaj musliman, ovaj katolik, ona… ne znam više što bi mogla biti ona, ali pogledala sam zato u Klajićev Rječnik da vidim o čemu pričamo. Rekoh, ako mi on ne pomogne…

I, imam što vidjeti. Nijedna knjiga definitivno nije za potcjenjivanje. Bratoljub Klaić (je li tko znao da mu je pravo ime Adolf Klotz??) kaže u izdanju iz 1974. da je profiter “čovjek koji iz svega želi izvući korist”, “špekulant”, te da profitirati znači “okoristiti se”!? Profitizam je, pak, “težnja za stjecanjem, zaradom – često na nečasan način”!? Pod hitno moramo mijenjati Rječnik, toliko sam shvatila razmišljajući sad već o tome zbog čega moj raspadnuti Klaić termin profit zadržava u pozitivnoj konotaciji, a onoga tko ga stvara (profitera) i politiku kojom se pritom vodi (profitizam) – ne?!

Situacija je razumljiva jedino ako je promatramo iz pozicije ’73. Onda je sve jasno. Lova je tada itekako bila na cijeni, ali proces dolaženja do iste i onaj tko je u procesu sudjelovao… Dakako da su, u ime općenarodne otimačine, morali imati negativan kontekst!? Jer, kako bi se inače održao fantastičan model samoupravljanja? Iz jednog ureda. Koncentracija značajnije love u pojedinca dakako da je prijetila cijelom sustavu i stoga je taj pojedinac morao unaprijed biti stigmatiziran. Posljedice takvih politika osjećamo i danas. Politika se promijenila, naizgled, mentalitet ostao. Profit bismo svi, ali bez profitera. Koji je koncept, dakle? Da netko drugi zaradi za sve ostale i da se za njegovo ime nikada ne sazna? A, izmakne li što kontroli, da taj bude… obješen? Tko je ono rekao da Hrvati nemaju smisla za humor?

Sve u svemu, od vremena koje opisuje Klaić proživjeli smo petogodišnji rat i stoljetnu obnovu, ali nismo stigli sjesti i revidirati terminologiju kojom se svakodnevno hrabro služimo. To je već predvidljiv element. Taj da malo (i nikako) razmišljamo. Tako je lakše, brže, ali i – manje korisno… Ta posljedica nerazmišljanja, pak, dovodi nas uvijek iznova do uvijek istih problema. Procedura je uvježbana. Čvrsto spavamo – ako ne prirodnim putem, onda pod sedativima. Ne sanjamo najčešće ništa. Ili zmije. A znamo što predstavljaju zmije u snu? Potom se budimo, psujemo sve redom jer moramo “na posao”, tek rijetki idu “raditi”; “na poslu” radimo upravo to – sjedimo i usput se naručujemo kod doktora, kupujemo spizu, tjeramo mušterije… Oko marende se trudimo ugrabiti pet minuta prije i deset kasnije, zbrajamo neradne dane, odbrojavamo do vikenda i u 3 kao krdo bizona izlazimo na ulice i opet psujemo, svi su nam krivi što smo morali ići na posao, i što sutra opet moramo, žalimo se da smo imali čak deset dosadnih mušterija zbog kojih nismo stigli kod frizera, onda idemo doma, tamo nas čeka mali, došao iz škole, hoće pričat o svojim problemima, ali koje on probleme može imati, tjeramo ga u sobu, ima kompjutor, pa nek ide na Facebook, pa što da ima pedofila, neće baš na moje dijete?!? Pušimo, psujemo, kuhamo šestu kavu, pa gledamo osmu seriju za redom, ove indijske su najbolje, onaj frajer je za popizdit… Tako do večeri, kad tonemo iznova u dubok san, hrčemo prije no što zatvorimo oči i ujutro sve iznova. U subotu ujutro imamo nešto više vremena za… Razmišljanje? Ni slučajno. Za uočavanje. Vidimo susjedu, kupila je novu kuhinju; silazimo pred zgradu, vlasnik kafića se dovezao u novom terencu; neki majmun do nas u Konzuma daje 300 kuna za 7 decilitara vina… A nama u novčaniku jedva sto kuna, istresli ih iz kasice onog desetogodišnjaka koji sad još i visi pored nas s nosom do poda jer je štedio za školske knjige…

Ovi što smo ih susreli putem sigurno nemaju takvih problema, mislimo u sebi? Susjeda ima nekog bogatog starog kenjca koji je sto posto financira, ovaj dolje, čuli ste iz provjerenih izvora, dila drogu, a ovaj na kasi… taj je sigurno nešto privatizirao, vidjeli ste ga kako odlazi s novim mercedesom, u odijelu, i to još subotom… Nema greške. Lopina. Sve je na svom mjestu, sjajno izdefinirano. Imamo krivca, uzrok i posljedicu. Krivi su nam – svi, uzrok je – rat, a posljedica – naš prazan novčanik. Isto objašnjavamo i svom djetetu i imamo za koju godinu novu generaciju problema.

E, pa, istina je nešto drukčija. To je loša vijest, evo i zašto. Ili zaista imamo susjedu koja se sjajno… (znamo što), a mi – ne; vlasnika kafića koji je u mreži dilera, a mi – nismo; te prolaznika u Konzuma koji je nešto dobro privatizirao, a nas – nije dopalo… Ili su, druga je varijanta, svi oni redom vrijedno zaslužili svoje pune novčanike. Nije uopće bitno. Znate zašto? Jer je zaključak uvijek taj da vi – niste. Kaj god.

Malo mi je, naime, previše godina prošlo da bismo profit, profitere i profitizam interpretirali kao Adolf Klotz i malo mi prepuna kapa i invalida i državnih činovnika i usidjelica i bivših ovih i onih, posebno policajaca, koji već godine za redom troše i moje vrijeme i živce i novce i vrijeđaju mi inteligenciju prozivanjem bilo koga za bilo što. Tim više što o rečenima slučajno, i na svoju neizmjernu žalost, imam poneku informaciju.

Prvi je invalid. Gledam ga sto godina po medijima i to je i dalje sve što znam o njemu. Da je invalid i da mu nije dobro. U mojoj obitelji nitko nije invalid, a svi su operirani barem jednom. Znam još par takvih obitelji. Nas, dakle, nitko ni dana života nije financirao, ničim i nikako. Imali smo koliko smo (za)radili. Protiv krpelja sam, dakle, a posebno protiv toga da krpelji nekoga optužuju za profitizam, onaj po Klaićevoj definiciji i čvrsto vjerujem da poteškoće (tjelesne ili bilo koje druge) trebaju biti samo izazov – pametnom čovjeku. Zapravo je to i medicinski potvrđena stvar. Čovjek koji izgubi sluh, razvije bolje od ostalih neka druga osjetila. Volim vjerovati da tako to i inače ide u životu, ili bi trebalo ići. Dakle, od ovih odozgora mi je zbilja slabo.

Nakon invalida, imamo usidjelicu. Ženu od preko četrdeset koja zna sve o svima. Takvu niste sreli, garantiram. Ona zna i onoga koga ne zna. I zna sve o njemu, uopće se ne trudite kladiti. Ima još drugih detalja koji bi je vjerno opisali, taj da ima neobjašnjivo malo talenta za higijenu, ali ovaj mislim da najviše govori o kakvoj je ženi riječ, pa idemo na trećeg člana družbe, bivšeg pandura.

Ti bivši su najgori, očito je i u tome nešto. Taj ima nešto veće zrno pameti u glavi od preostalih, ali je isključivo u funkciji toga – kako što bolje iskoristiti gluplji dvojac, ispisati što više nesuvislih, socijalističkih pamfleta, optužiti što širi krug ljudi za vlastiti neuspjeh i što više se slikati za medije. To je moguće, najtužniji je dio, prva premisa. Biti “in”, premda si po svim osnovama “out”. Out of space, prvenstveno.

E pa takvi su se ovih dana, eto, uhvatili na parangal bačen iz medija koji su plaćeni da odrade kampanju za SDP ovih izbora i sad se lamentira o profiterima i ratnim profiterima. Zajednički stav sviju, dakako da je da ove – što bili – bez suđenja treba podaviti ko muhe. Nisu naznačili što je sa imovinom koju su takvi stvorili, poslom koji su pokrenuli, ali pretpostavljam da je ideja da se ista podijeli među njima? Potlačenima, potjeranima, marginaliziranima…

Zadržala sam se sada na razmišljanju o ratnim profiterima. Kakvi bi to profiteri bili? Pretpostavljam da se misli na one koji su profitirali – u ratu? I onda mi na pamet padaju i – predratni profiteri? Ako imamo ratne, trebali bi imati i predratne? Ali onda bi to bili… da budemo precizni… komunistički profiteri? Pa potom poratni – demokratski profiteri? Glupost za glupošću, dakako. Riječ je o zgodnoj podjeli koja je u i najmanjoj analizi nezgodna. Ne drži vodu. Da dokažemo u kojoj mjeri, uskoro ćemo na Z NET portalu sa velikom radošću objaviti nekoliko prosvjetljujućih činjenica o eventualnim jednima, drugima i trećima, baš smo se zainatili otkriti tko je to u rat ušao s lovom, a tko nije. Zamolit ćemo samo za pomoć dežurne kritičare sa puno slobodnog vremena da nam pomognu i sa zaključkom – što bi značila prva, a što druga varijanta? Tko je u ovom metežu dobar, loš, a tko zao, i zašto? Taj dio nam fali.

Bojim se, dakle, da će se naši dežurni dušebrižnici malo šokirati, da u rečenom tekstu neće biti mesa za njihove nove lamentacije. Samo mali detalj, evo, ad hoc. Najugledniji zadarski privrednik, I. J., u vrijeme početka rata otprilike – gulio je zatvorsku kaznu! Jednu od. Danas ima milijune. Kakav je on profiter?

Jedva čekam da ih sve pobrojimo, redom, i baš me zanima što ćemo to veliko otkriti u finišu? Mi ćemo rado potrošiti malo vremena iako sada već znam da nas unatoč svom trudu i besmislenim raspravama, još besmislenijim kategorizacijama i etiketama, čekaju na kraju puta samo dvije spektakularne informacije.

Prva je da smo svi mi sami odgovorni za sve (za pametne je to dobra vijest) i da smo točno tamo gdje trebamo biti.

Druga je još bolja. Protiv najćudorednijeg od svih u gore opisanom društvu, pazite sad dobro… Ide uskoro kaznena prijava!

Zašto? Zato jer je nezakonito profitirao. To je već bitna kategorija…. O tome sa svim detaljima vrlo skoro.

 
Nastavi čitati
5 komentara

5 Comments

  1. Arijan Barbarin

    12. rujna 2011. at 8:31

    Aj da vidimo, ja cu ti prvi poslat buket cvica 🙂

     
  2. Ivan

    12. rujna 2011. at 12:11

    imam jednu zamjerku….pametni ionako vec znaju i slazu se s ovim sto si napisala, a glupima je tvoj stil pisanja i retorika prekompliciran i nece nikad doci do kraja teksta….tako da mislim da je to mali promasaj. i sto mislis pod parangalom bacenim od medija u ime SDP-a? nisam primjetio neku medijsku hajku na ljude za koje uopce postoji mogucnost da su posteno stekli to sto imaju, uostalom sad u zadnje vrijeme se i ne prozivaju individue nego stranka zbog crnih fondova…

     
  3. guvernator

    12. rujna 2011. at 14:24

    ja se nadam da nećemo dugo čekati nastavak. postaje jako zanimljivo

     
  4. Arijan Barbarin

    13. rujna 2011. at 9:23

    Ajmo sto se ceka ? Ova serija je uraganski pocela … 1. Crkva katolicka, 2. Nadbiskup….3. Tankerska plovidba… 4. Ive Mustac (njega nije u inicijalima spomenula) i 4. “veliki” I.J. (podaci poznati Arijani) …. tko su tek ti kapitalci kojee nam spremas ???

     
  5. mendul

    14. rujna 2011. at 20:24

    Da, stvarno bi bilo dobro vidit, gdje su bili, sto su imali, a posebno, kako su i na koji nacin kupili sve sto imaju, dok su domoljubi ratovali.

     

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu