Connect with us

Nekategorizirano

Povijesna dilema Poncija Vrančića… i jedna čistačica

Objavljeno

-


Sav zapuhan, kao Gadafijeva policija među narod, uletio je u prohladno predvečerje, skrivećki, po već ustaljenoj navici, Zvonimir Vrančić u prostorije HDZ-a u Medulićevoj ulici u Zadru. Znao je tu doći po savjet kod šefa Kalmete. Ali, nitko nije smio znati da se nalaze u taj sat i da zapravo Kalmeta odlučuje što će Zvonimir reći i napraviti.
Dok je bio na vratima, čuo je iznutra nekakvo šuškanje i na licu mu se učas pojavio blaženi osmijeh.
Unutra leži rješenje njegovog problema!
Gurnuo je ključ u bravu, dvaput okrenuo i, kada je brava škljocnula, pritisnuo kvaku i ušao.
Prigušeno svjetlo naziralo se iz jedne od prostorija. Ne vidjevši nikoga u prvi trenutak, viknuo je iz sveg glasa, kao da ga metlom goni Renata Sabljar Dračevac:
– Dobra večer! Ima li koga?
Najprije ništa, a onda se iz utrobe prostorije pojavila mala sitna ženica prosijede kose u plavom mantilu sa logom HDZ na džepu i metlom u rukama. Iznenađena dolaskom Vrančića u ovaj kasni sat, taman kada je trebala počistiti prostorije stranke svih Hrvata, pozdravila ga je pomalo zbunjeno:
– Dobra večer i vama, gospodine gradonačelniče. Što vi u ovaj kasni sat?
– A vi ste, oblio je hladan znoj Zvonimira koji se strovalio se na prvu sjedalicu koja mu se našla pod guzicom.
Vidjevši da je problijedio, čistačica je brže bolje smutila čašu vode i šećera ponudivši je gradonačelniku. Srknuo ju je naiskap.
– Očekivali ste nekog drugog, upitala ga je nevino.
– Da… Ovaj, ma ne, ne…
– Što vas muči? Vidim da vas nešto muči? Ako ikako mogu pomoći, pitala je zbunjena žena ometena u svom poslu.
– Ja… Da… Mislio sam…, nestajale su gradonačelniku i riječi i zrak kao kuća Zaraušek pod naletima bagera.
– Ne mogu spavati. Cijelo vrijeme samo se vrtim po krevetu i stalno me salijeće pitanje – što napraviti. Ne mogu više, jadao se Zvone čistačici koja je naslonjena na metlu sa znatiželjom promatrala promjenu boja na njegovom licu.
– Što to? Što vas muči, upitala je toliko iznenađena da nije ni shvatila kako mu je dala krpu kojom je brisala nedugo prije toga hadezeovski pod, da obriše svoje lice nagužvano kapima hladnog znoja.
– Rušiti ili ne rušiti pitanje je sada. A ja ne znam odgovor na to pitanje. Što god napravim, pogriješiti ću, vrtio je u glavi svoju hamletovsku dilemu gradonačelnik.
– Srušiti ili ne srušiti što, upitala je sada već zabrinuta čistačica koja je skupila hrabrosti pa smiono dodala:
– Jeste li prehlađeni? Hoću li vam skuhati čaj? Imate li temperaturu možda? Muči li vas nesanica? Klimakterij?
– Ajde u Božju mater, odbrusio joj je svoju već poznatu i ustaljenu političku poštapalicu gradonačelnik, čupajući jednom rukom kravatu natopljenu znojem i bacivši je preko naslona stolice.
– Oprostite, samo sam htjela pomoći, vidim da vas nešto muči, a meni je žao da se toliko mučite, skrušeno je kazala ženica paleći cigaretu.
– Muči me kuća Zaraušek. Srušiti je ili ne srušiti. Što da napravim? Ta me dilema ubija već danima, jadao se gradonačelnik dok ga je čistačica marljivo slušala da izbifla što ima.
– Jeste li vi, oprostite što vas to pitam, vjernik?
– Molim?! Kakve to veze ima sa rušenjem ili ne rušenjem kuće Zaraušek? Da, jesam, za majku Božju, naravno da sam vjernik, cijedio je kroz zube već sasvim zelen.
– Ja sam vam vjernica od malih nogu. I sve što sam pročitala u životu jedino su Biblija i kuharica moje pokojne majke. Znate li onu priču o Ponciju Pilatu?
– O kome? Pijatu?
– Ma ne. O rimskom namjesniku cara Tiberija u provinciji Judeji, poznatijem kao Poncije Pilat…
– Nikad čuo, sa čuđenjem ju je gledao zbunjeni gradonačelnik.
– … doveden je u veliku životnu dilemu kada su mu doveli Isusa Krista i tražili od njega da ga pribije na križ. Nakon iscrpnog ispitivanja, Pilat nije našao ni jedne jedine sumnje kod njega i htio ga je pustiti na slobodu. Međutim, pritiscima da ga se pribije na križ nije mogao odoljeti iako to uistinu nije htio. Kada se ispred njegove palače skupio narod očekujući njegovu konačnu odluku koju je morao donijeti jer je bio na takovoj poziciji izveo je Krista i razbojnika Barabu. “U čovjeku kojega ste mi doveli da ga razapnem ja ne vidim nikakve krivice i perem ruke od njegove nevine krvi. Vi odlučite”, pokazao je prstom Pilat prema okupljenoj rulji i demokratski im prepustio da sami odluče o sudbini nevina čovjeka. “Hoćete li da pustim razbojnika Barabu ili Isusa iz Nazareta koji sebe naziva Sinom Božjim”. Podivljala rulja počela je gromoglasno vikati “pusti Barabu, pusti Barabu”. “A Isus? Što s njime da napravim”, upitao je Poncije Pilat razularenu svjetinu. “Raspni ga, raspni ga”, vikali su pomamljeni ljudi oduševljeni što će opet pasti nečija krv. “Vi ste odlučili, ja perem svoje ruke od njegove krvi”, kazao je Pilat i naredio da se Isusa razapne, u jednom je dahu ispričala čistačica, kao da priča vlastitoj unučici koja joj sjedi na koljenima.
– I, upitao je gradonačelnik uopće ne shvativši poantu njezine biblijske priče o jednoj od najvećih povijesnih dilema.
– Pa i vi možete tako sa kućom Zaraušek. Ako smatrate da je to za vas preveliki teret s kojim se ne možete nositi, učinite jedino ispravno u ovom trenutku i u demokraciji, dajte narodu da odluči.
– Mislite da za radnog vremena izađem na balkon gradskog poglavarstva, pa dok ljudi na Trgu piju kavu da ih preko megafona pitam žele li rušenje kuće Zaraušek ili ne, sasvim je pogubio niti gradonačelnik.
– Ma ne. Postoji onaj, kako to vi političari zovete? Kada se narod želi pitati o nečemu. Onaj… na vrhu jezika mi je… Refren?
– Mislite referendum?
– Da, to. Napravite referendum, dajte narodu da donese konačnu odluku i vi operite svoje ruke od sudbine kuće Zaraušek. Vas nitko poslije neće moći kriviti za loše donesenu odluku, a spavat ćete kao bebica.
Gradonačelnik je pogledao istim onih pogledom punim straha kakvim za vrijeme aktualnog sata Jadranka gleda Nenada Stazića.
Pridigao se i iznova vezavši kravatu krenuo prema izlazu.
– Laku noć, gospođo.
– Laka noć bila i vama, gospodine gradonačelniče.
– Je, kako ne, dobacio je odlazeći.
– Ova će noć biti najteža na svijetu.
Spuštajući se skalama prema izlazu mrmljao je sebi u brk pogledavajući na sve strane da ga netko ne bi vidio kako mrmlja sam sa sobom.
– Koja glupača… Poncije Pilat… Biblija… Demokracija… Koja glupača… Ona će meni doktoru davati savjete što da napravim!? Srušit ću je, majku joj njezinu… Nisam ja nikakav Poncije Pilat, ja sam Zvonimir Vrančić, loš gradonačelnik, ali gradonačelnik, jedini kojega ovaj grad ima u ovom vrlo delikatnom povijesnom trenutku i moram donijeti povijesnu odluku. E, pa, Zvonimire, odlučio si. Kuća Zaraušek će se rušiti, kazao je ušavši u auto.
– Neće meni neki narod odlučivati. Da odluče slučajno da se ne sruši, što ću onda Kalmeti reći? Neće on onda razapeti ni njih, ni Krista, nego mene. E, neće bogami… Zaraušek ide u prah i pepeo, nesigurno je promrmljao pogledavši se u retrovizor i odjurio u još jednu tešku noć koja je bila pred njim.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

-

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

-

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

-

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu