Na Županijskom sudu u Zadru danas je nastavljen sudski postupak koji se vodi protiv deset optuženika, od čega sedam carinika, te Aleksandre Grgić, vlasnice i komercijalistice TO Sentum Zadar. Optužnica ih tereti za počinjene malverzacije kojima je pogodovano tvrtki Sentum prilikom carinjenja veće količine uvezenog šećera, čime je na kraju državni proračun oštećen za više od 1,6 milijuna kuna.
Vlasnika poduzeća Sentum Tomislava Šarića i njegova komercijalista Aleksandra Lodija tereti se da su Aleksandru Grgić, zaposlenicu otpremničke tvrtke “Intereuropa logističke usluge” u Zadru, potaknuli da iskoristi svoj položaj i da u carinskim deklaracijama prikaže kako je riječ o nečistom šećeru za daljnju proizvodnju, umjesto o čistom konzumnom šećeru.  Ona je, tako, u razdoblju od 20. lipnja do 17. kolovoza 2005. godine napravila ukupno 31 lažnu carinsku deklaraciju upisujući niži tarifni broj carinske tarife na osnovi kojih je kasnije Carinarnica Zadar, Carinska ispostava Gaženica, tu robu i carinila.
Peru Klanca, carinika kontrolora, kao četvrtoptuženog tereti se da je znao kako je riječ o neistinitim deklaracijama, a ipak je ovjerio i potpisao takve deklaracije. Za isto djelo i u istom vremenu terete se i Anđelo Šimičić, Aurelio Kalmeta, Oleg Vlahov, Tomislav Pavlović, Luciano Jelenković i Nenad Bobić-Picić.
U prijašnjem postupku utvrđeno je da carinici Aurelio Kalmeta i Anđelo Šimićić nisu imali stručnu osposobljenost da obavljaju posao carinika kontrolora, odnosno za obavljanje njihovog posla potrebna je visoka stručna sprema, a njih dvojica je nemaju.
Carinski postupak započinje prihvaćanjem deklaracije, pa glede te deklaracije proveden je 31 postupak, kako je postupkom carinske kontrole utvrđen carinski dug koji je poslan zadarskom dužniku 2006. godine te da je utvrdio kako zadarska carinarnica nije naplatila dug iz bankovne garancije, što je trebalo, ali se u jednom trenutku odustalo od naplate duga i krenulo s ovrhom.
Od Carine je bilo zatraženo pisano očitovanje zašto nije došlo do isplate duga putem bankovne garancije, a u s vezi s tim ispitani su Ante Bajlo i Ivica Knez.
Svjedok Ante Bajlo, predsjednik Carinske uprave rekao je:
– Carinik kontrolor mora imati visoku stučnu spremu, ukoliko u carinskoj ispostavi nema dovoljno kadrova za obavljanje carinika kontrolora carinik I. vrste od predstojnika carinske ispostave mora tražiti rješenje za te poslove. Koliko se sjećam u slučajevima uvoza šećera takvo što nije traženo. Tako je u tom razdoblju u Carinskoj ispostavi Gaženica bio Oleg Vlahov, rekao je Bajlo i dodao:
– Točno je da sam ja stavio prijednog da se naknado utvrđeni carinski dug naplati putem bankovne garancije. Ali sam od toga odustao 29. ožujka 2006. jer se naknadno utvrđeni carinski dug nije mogao naplatiti putem bankovne garancije. Pri tome sam se vodio člankom 230 i 202 stavka 2 Carinskog zakona. Uputa od Središnje carinske uprave došla je 20. veljače 2008. godine. Nakon 29. ožujka 2006. ja sam poduzeo radnje u vidu naplate naknado utvrđenog carinskog duga jer sam zbrinjavao rješenja i dopunu 24. travnja 2006. koja su se odnosila na naplatu carinskog duga. Temeljni smisao bankovnog jamstva je naplata potencijalnog carinskog duga, u konkretnom slučaju to jamstvo obuhvaća naplatu duga po JCDU. Naknadno utvrđeni carinski dug ne ulazi u jamstvo jer nije uveden u carinsku deklaraciju. Ne znam zašto je naknadno utvrđeni carinski dug naplaćen uz isoke kamate.
Na pitanje kako su Andro Šimičić i Aurelio Kalmeta mogli obavljati polove carinskog kontrolora glede određenog uvoza inkriminiranog šećera, svjedok optužbe Ivica Knez odgovor nije mogao dati budući da u Carinarnici Zadar nikada nije došao nikakav upit ni odluka o imenovanju za obavljanje poslova carinske kontrole.
Na saslušanje su pozvana i dvojica vozača koja su prevozila inkriminiani šećer.
Zoran Međeši, VKV vozač , potvrdio je da je vozio kamionom šećer iz Vukovara za Zadar, ali da do luke, odnosno, Carinarnice u Gaženici nikada nije došao, nego da je šećer istovarao negdje u gradu.
– Prvi put kad sam došao u Zadar dočekao me je taj Alesandro i rekao mi gdje ću iskrcati taj šećer, rekao je Međeši.
Na upit suca da pokaže dotičnog Alesandra, svjedok je pokazao prvooptuženog Šarića, tvrdeći da je prošlo dugo vremena od tada kada je prevozio sećer. Međeši je tada prevozio za Vladu Papuga i jedini kontakt koji je imao bio je da se javi Alesandru, on je i potpisivao tovarne listove.
– Jedino sam znao da vozim šećer, meni nitko nije spominjao carinu niti carinjenje šećera. Taj šećer sam uvijek istovarao u Zadru a ne u luci Gaženica i na tom mjestu nikakvog carinjenja nije bilo, izjavio je Zoran Međeši.
Drugi svjedok , Vladan Milanović potvrdio je da je vozio kamion u dvije, tri ture prema Zadru, ali da je prevozio brašno.
– Ja sam iz mlina iz  Đakova u Zadar prevozio brašno, i svaki put bi me u Zadru dočekao gospodin Alesandro i onda smo taj teret išli istovariti u tri pekare, a pola kamiona smo istovarili u jednoj kući u koju sam jedva uvezao. U tovarnom listu koji sam koristio pisalo je da vozim brašno, izjavio je Vladan Milanović.
Na upit suca da li je siguran da je vozio brašno svjedok je odgovorio potvrdno jer su se neke vreće znale rasuti, a svjedok ga je prepoznao i dotičnog Alessandra.
Suđenje se nastavlja sutra.