S desna u lijevo svi viču KRIZA, KRIZA! Naravno da je kriza, ali ono što muči Hrvatsku nije samo kriza koja je uvezena te je zapljusnula i naše obale. Kriza u kojoj se mi nalazimo ima malo dublje uzroke nego li je to kriza u kojoj se kotrljaju Sjedinjene Američke Države i pripadajući joj sateliti. Cijeli kapitalistički svijet utonuo je u moralnu krizu besmisla, ili jedinog smilsla – profita. Može li profit “biti ili ne biti” jedini pokretač svijeta pitanje je oduvijek! Sad vidimo da ne može.
Možda mnogi još i ne vide, ali je odgovor jednoznačan. PROFIT ne može biti jedini pokretač niti oslonac niti korektiv suvremenog svijeta.
Ukoliko uzmemo da bi u usporedbi sa čovjekom profit bio kostur, jasno je da kostur za sebe i po sebi ne može i nije niti će biti čovjek. Kostur su kosti, vješalica i okvir unutar kojeg stoluje duh, svidjelo se to kome ili ne. Uključujući i marksiste – lenjiniste koji su se snašli idealno – materijalistički.
Ukoliko se želi preživjeti, onda taj i takav profit mora biti u funkciji općih vrijednosti čovjeka i društva koje postoji za čovjeka i po čovjeku. Očekivati da profit bude sve i sva pokazatelj je koji imamo danas u Hrvatskoj. Sve je na prodaju!
“Sve prodam samo da prodam”. Kako bi poniženi i porobljeni u bezidejno i bezumno vrijeme ostali trajno podložni imamo već razrađene mehanzme. Ključne poluge su reketarski mediji koji razaraju sve elemente zdravog društva izvrgavajući ruglu bilo kakav pokušaj osmišljavanja života dostojnog čovjeka – uz i nasuprot profitu, te sustavno podvrgavanje cijele nacije, kao poželjnog ponašanja, utapanje u raznim vrstama stimulansa. Sedativi kao supstitucija za okrutnu stvarnost.
Narkotika, sedativa i ostalog smeća za dušu i tijelo bilo je na ovim prostorima uvijek, ali nikada kao do sada – previše, širokog izbora i uz najnižu moguću cijenu.
Kad su Talibani u Afganistanu došli na vlast, kao američki saveznici u borbi protiv posrnulog sovjetskog imperija, proizvodnja maka bila je zabranjena. Kazna vrlo jednostavna i svima razumljiva – SMRT. Mak se proizvodio samo u onim djelovima u kojem Talibani nisu imali apsolutnu kontrolu. Uglavnom u sjevernom dijelu Afganistana gdje su Paštuni u manjini. S vremenom, iz ovih ili onih razloga, Talibani su nakon napada Al Qaide na Twinse u New Yorku, imali priliku izručiti Osamu Bin Ladena i njegove sudrugove. Kako su to odbili, suočili su se sa američkim gnjevom. Unatoč neizmjernoj američkoj vojnoj nadmoći nisu niti će biti poraženi. Toga su poodavno svjesni ruski vojni stratezi koji su već plomili zube na vještim i surovim afgancima. I Britanci su toga svjesni, a vojni poraz u Afganistanu neće im biti prvi u toj zemlji.
Američki vojni stratezi smatraju kako je cijena ostanka u Afganistanu podnošljiva. Prihvatljivo ili ne – za Hrvatsku nevažno. Bitno da ćemo pojačati kontigent na 350 hrvatskih vojnika.
Koji su hrvatski strateški interesi u Afganistanu, to znaju samo predsjednik i premijerka. Oni imaju itekako bogato ratno iskustvo iz Domovinskog rata. No kako god rat u Afganistanu tekao, ima li Hrvatska razloga dizati kao žaba nogu dok se konji potkivaju, manje je važno. Najvažnije je to da je kao posljednica svrgavanja Talibana s vlasti u Afganistanu procvjetala proizvodnja opijuma. I to za skromnih 1.500 posto.
Pad cijena heriona pratile su i cijene ostalih droga. Tako je pad cijena narkotika, između ostalog i na hrvatskom narkotržištu, zahvatio široke mase, te pustio duboko korjenje u stanovništvu duhovno opustošenom divljim kapitalizmom balkanskog podtipa.
U duhovno i moralno opustošenoj zemlji, tradicionalno provincijalnoj, u kojoj kao jedini motiv caruje – PROFIT, stanje je dodatno otežano višegodišnjim obrambenim ratom tijekom kojega su odabrani u pozadini – pljačkali sve. Rat nije ni završio a odabrani su već postali nova klasa, elita – mjerilo vrijednosti.
Unatoč svemu, jedino je rješenje novi početak u kojem rad ne smije i ne može biti proskibiran.
U sadašnjem okruženju, političkom rasteru, lopova, ulizica, doušnika, netalentiranih “savjetnika” Hrvatska nema nikakvih šansi. Hrvatska cijela ostavljena je ovakva kakva je na milost i nemilost krupnom kapitalu koji će sve zanimljivo podrediti isključivo i jedino svojim interesima. Usput će pomesti “odabrane” koji se u ulozi “poduzetnika” ne snalaze.
Nagrađeni će biti samo ponizni trenutno na ili pri vlasti, ma kako se deklarativno zvala njihova politička udruga!
Imamo li hrabrosti, znanja i kapitala suprotstaviti se? To pitanje mora svatko sam sebi postaviti, jer SVI SMO MI ODGOVORNI – ma koliko šutjeli o tome.