Connect with us

Nekategorizirano

JESU LI VUKOVAR I ŠKABRNJA STVARNO SLOBODNI?

Objavljeno

-


Sloboda (mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka…mogućnost nesmetanog rada u kakvoj oblasti ljudske djelatnosti…povlastica..), kako je definira Hrvatski enciklopedijski riječnik, tek je djelomično prepoznatljiv pojam u herojskim mjestima Vukovaru i Škabrnji. I drugdje u Hrvatskoj je isto, jer je većina ljudi bitno zakinuta u ostvarenju temeljnih ljudskih prava i sloboda, ali (sveti) pojam Sloboda, ovih dana izrečen tisućama puta u Vukovaru, Borovu naselju, Škabrnji, Nadinu… tamo gdje ima posebnu težinu i gdje je skupo stajao, gdje su se pojmom razbacivali najodgovorniji, pozvani da ga osiguraju, a nisu. Tu se pojam sloboda, lako izrečen, udaljava od svoga značenja više nego igdje.
Nema više u njima stranih zavojevača, sile mraka i neviđene destrukcije ljudskog uma, ili kako god ih zvali nikada  nećemo naći adekvatno ime, ali nema ni Slobode, one koja se piše velikim slovom, koja je davno skupo plaćena, a neisporučena i koja, baš ovdje, gubi veliko slovo.
Vukovar, najperspektivniji grad prije rata, lijep i bogat. Takvi uvijek zapnu za oko svakom osvajaču i u pravilu ih pretvaraju u svoju suprotnost. Baš tako i bi. Ali, to su bili osvajači, crni da crnji ne mogu biti. Taj dio priče, ma koliko se tko opirao, polako, ali sigurno, odlazi u povijest.
Možda bi nas ovih dana, više od tehničkih detalja (odnosa snaga i žrtava 1991.) interesiralo nešto što je ostalo potpuno nejasno, a takvim je skoro dvadeset godina. Čini nam se temeljem na kojem niče sve više nevolja toga grada, koji je nevoljeno dijete svake vlasti svih ovih godina.
Vratimo li se ponovo na već korištenu sentecu: „Prešućena istina kad-tad postaje sramota“, i malo dublje se zagledamo u problem, vidjet ćemo kako je svevremenska i, u slučaju Vukovara, bez greške se ostvaruje.
Počnimo od HTV-a, prvaka prešućenih istina. U najavi dokumentarca o zbjegu iz Vukovara, popustila im je opreznost, pa su napisali:“19 godina nitko nije zabilježio priču o izlasku Vukovaraca iz opkoljenog grada. Prešućivalo se ili odmahivalo rukom: „Pa, oni su pobjegli…“ Netočno! 16.11., kada je postalo jasno da proboja za Vukovar neće biti, iz Operativnog zapovjedništva proslijeđena je poruka iz Zagreba: “Tko se hoće boriti do kraja, neka se bori. Tko se hoće predati, neka se preda. Tko može u proboj, neka ide“! Ili još gore, zašto do proboja nije došlo? Tko zna odgovor bolje od HTV-a?
O padu Vukovara napisane su tisuće stranica, mnogo kontroverzi i  svaki put ih je sve više. U prvom redu: zašto je odnos hrvatskih vlasti prema njemu maćehinski i da li je „proslijeđena poruka iz Zagreba“  osnova svega. Koje su genijalne vođe i politike to izrekle, a tako vjerojatno „diktirale“ i dotadašnju obranu, a po svemu sudeći, i sadašnju politiku prema Vukovaru. Sudeći već po toj zapovijedi iz Zagreba, postaje jasan ishod obrane, kasniiji odnos prema zapovjedniku i braniteljima, te ukupni odnos prema gradu do danas. (DORH je, napokon, pokrenuo postupak zbog logora u Srbiji).
Tko je, poslan od vlasti, autora “proslijeđene poruke iz Zagreba“,  premlatio zapovjednika obrane grada, doktoricu Bosanac i druge i zašto? Zašto oni o tome šute i kolika je cijena šutnje? Zašto su nedosljedni u prezentaciji događanja koji su prethodili padu grada? Za vlast, koja ih je brutalno ponizila, od koje su jednom gadno zazirali, danas imaju samo riječi hvale. Računaju li na naše kratko pamćenje, ili ih uopće nije briga? Mogu li sve to prekriti patetične floskule iste vlasti svake jeseni u Vukovaru. Stanuje li još hrabrost u Vukovaru? Nije li je netko privatizirao i malo po malo prodaje?
Nije li tako i sa Škabrnjom, najbogatijim mjestom u Ravnim kotarima, u „svojoj klasi“, prije rata? Zašto 19 godina poslije nema vodovoda za razliku od mnogih u „nižoj klasi“? Škabrnjanci su trebali obilježavanje svoje tragedije prenijeti u mjesec kolovoz, pa bi časni i moćni uzvanici možda zamijetili tu činjenicu. No, oni se ionako ne znoje, a vodu odavno ne piju.
Zašto je i tko odredio da selo, na prvoj crti, bude opterećeno nemoćnim stanovništvom? Zašto nije stigla obećana pomoć iz Zadra? I napokon, zašto sve jezivo potsjeća na Vukovar u isto vrijeme?
Ovdje se, također, ovogodišnje izjave o tim i drugim razlozima, razlikuju od prijašnjih. Zašto je tomu tako? Čini se da predsjednica Vlade ništa ne prepušta slučaju.
Koliko se zna za tragediju u Nadinu? Za junake odatle? Malo ili ništa.
Zapravo, Nadin ima svog junaka, doduše mirnodopskog, nositelja više odlikovanja od svih branitelja. Nebitno je što je, za Domovinskog rata, zbrisao u Njemačku, a po povratku ga država častila ogromnom kućom i lijepim komadom vinograda. Danas je proslavljeni proizvođač vina, vrijedan hrvatski poljodjelac i dokazani domoljub, samo nije jasno kako je bio nesposoban za rat prije dvadeset godina.
E, te stvari država radi besprijekorno. Nitko (osim policije) neće bombu, ali vino očito vole. Odlikovani zna kako s takvima, a možda je to banalan, ali jedini odgovor na postavljena pitanja. 
Zna li itko zašto se herojstva ovih mjesta, baš svake godine, obilježavaju francusko-američkim, a ne hrvatskim igranim filmom. Što je s HTV-om? Zašto Sedlar nije potegao za temom? Zna se kome bi se zamjerio. Zašto treba 19 godina za pokretanje optužnica za ratni zločin (do čega ni sljedećih 19 neće doći)? Za obilježavanje godišnjica tragedija koristili su sintagmu: Heroji jer su žrtva. Dogodine bi vlasti odgovarala slijedeća: Obećanje ludom radovanje.
Neka ovo bude prilog bar jednom danu više razmišljanja o herojima.
Odsad se valja baviti Njegovim veličanstvom, princom Wiliamom i njegovom odabranicom, do njihove prve bračne noći. Valjda smo takvi ljudi.
Ako oni misle da uživaju Slobodu, neka im bude. Samo, uzimam za pravo zatražiti povrat novca za Hrvatski riječnik i Ustav RH.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. grozni-zd

    22. studenoga 2010. at 9:51

    Otvarate preteške teme za koje nismo sazreli jer i ono malo svjeta koji misle svojom glavom izopčeni su jer bodu oči, uši…
    Svaka Sloboda ima svoju cijenu, svako premlačivanje ima svoju cijenu, svaka sklerotičnost ima svoju cijenu, svaki obraz ima svoju cijenu u nakaradnom društvu…što reči kad Jastreb oprašta osobama koji su ga premlatili i za nagradu dobiva voćnjak…možda bi dobio smrt za istinu a kome se više gine i za što

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

-

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

-

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati

magazin

(FOTO) “I JA PUTUJEM” / Zadarska županija i Zadar ponovno uz ljetne radosti potrebitih obitelji

Objavljeno

-

By

Foto: Iva Perinčić

I ovog ljeta more nije ostalo samo san! U sklopu emotivnog i društveno važnog projekta „I ja putujem“, Zaklada „Hrvatska za djecu“ osmu godinu zaredom omogućuje potrebitim obiteljima iz cijele Hrvatske zajedničko ljetovanje, darujući im ono što se često uzima zdravo za gotovo, bezbrižno zajedničko vrijeme, sunce, more i uspomene koje ostaju zauvijek.

Ove godine, korisnici projekta su dvije udomiteljske obitelji, pet velikih šesteročlanih obitelji, kao i obitelji s djecom s teškoćama u rastu i razvoju. Dvije samohrane majke, svaka s troje djece ljetovale su na otoku Murteru, u kampu Rehut i u Golden Haven Campingu. Posebno mjesto među ovogodišnjim korisnicima zauzima obitelj Belančić iz Zagreba, koja po prvi put sudjeluje u projektu. Ova topla obitelj sa četvero djece ljetuje u prekrasnom Falkensteiner Premium Camping Zadar. Hotelski lanac i Zaklada „Hrvatska za djecu“ omogućili su im toliko željeno zajedničko vrijeme, daleko od svakodnevnih izazova, u okruženju gdje je ljubav najjača valuta.

„Mnogo ljudi prolazi kroz naše živote. Puno njih uzme od nas što im je potrebno, a manji dio daje i dijeli nesebično. “Zaklada” je taj jedan mali, ali najveći dio. Ovakve akcije su nešto posebno, nešto što pokazuje kako mi ljudi na kraju najviše brinemo jedni o drugima, dokazuje da je empatija ljubav, a ljubav se nesebično daje i nema definicije ni cijene. Teško je riječima opisati koliko ovako nešto znači djeci, obiteljima. Meni kao roditelju znači SVE jer znam koliko vrijedi, znam koliko se trudim i pokušavam cijelu godinu privrediti svima da im ništa ne fali, ali da nije bilo “Zaklade” i fantastičnih donatora Falkensteinera moja djeca ne bi bila u mogućnosti ovakvo ljetovanje doživjeti. Mir, priroda, luksuz, toplo more, predivni ljudi oko nas koji brinu o svakoj stavci, divno je kad netko brine o vama. Hvala svima na ovolikoj dozi uzbuđenosti i veselja od moje male velike obitelji, zaslužili ste sve pozitivno, pa i moje suze radosnice.“ – istaknula je Jasmina Belančić.

Za obitelj Belančić, ovo je prvo pravo obiteljsko ljetovanje. Dani ispunjeni smijehom, igrom na plaži, šetnjama uz zalazak sunca i što je najvažnije, istinskim povezivanjem. U trenucima kada su Mateo učio sestru Leonu plivati, dok je Elena čitala bajke maloj Emili pod borovima, jasno je da je svaka minuta ovog ljetovanja dragocjena.

Od prve godine kada me je gospođa Ozrenka kontaktirala i upoznala sa zakladom hrvatska za djecu, bez razmišljanja sam u ime tvrtke prihvatio ovu ideju i potvrdio sudjelovanje našeg kampa u istoj. U ova današnja vremena visokih cijena, luksuza i medijskog pritiska, više nego drago nam je da možemo sudjelovati i osigurati makar jednoj obitelji godišnje boravak u našem kampu koji u razgovoru s njima, svima znači najviše na svijetu. U svakom slučaju stavljamo se na raspolaganje i u budućnosti za sudjelovanje i ovaj mali doprinos zakladi i dajemo punu podršku nastavku akcije.” – istaknuo je Ante Lacić, voditelj Falkensteiner Premium Camping Zadar dok je upraviteljica Zaklade „Hrvatska za djecu“  Renata Gubić zaključila: “Svako dijete ima pravo na bezbrižne uspomene iz djetinjstva i ovim projektom želimo osnažiti obitelji, dati im podršku i osjećaj dostojanstva. Misija Zaklade „Hrvatska za djecu“ kao zaklade Vlade Republike Hrvatske ostaje jasna – biti uz djecu u potrebi i stvoriti uvjete da svako dijete osjeti da je važno i voljeno.“

Projekt „I ja putujem“ ovim je ljudima prilika za stvaranje osjećaja pripadnosti, sigurnosti i prihvaćenosti. U proteklih osam godina, od početka projekta do danas, više od 100 obitelji s ukupno 350 djece osjetilo je radost putovanja zahvaljujući ovoj plemenitoj inicijativi Zaklade koja i ovog ljeta pokazuje svima nama da iza svakog osmijeha stoji priča, borba, ali i nada. Bez velike pompe, ali s puno srca, ova priča vraća vjeru u dobrotu i važnost zajedništva.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu