U Hrvatskoj, navodno, ima oko 150 političkih stranaka. Ništa u tome nema loše, dapače. Pluralizam je demokratska stečevina i, bar u nečemu, imamo konja za europska trkališta. Međutim, tek nekoliko sretnica među njima predstavlja relevantan društveni faktor, odnosno spada u parlamentarne stranke.
Jedna od parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj je i HSLS, svima više poznata zbog unutarnjih podjela i trvenja nego zbog doprinosa razvoju društva. Ima(la) je ona dosta osebujnih likova koji se pamte, a da zbog toga i nismo posebno sretni.  Nekako su, na naš račun, zametali ratove u obranu svog ega, a zaboravljali nas, koji ih održavamo, dolazili i odlazili, uvijek s obećanjima povijesnih promjena unutar sebe. Kao da postoje sami radi sebe. Koketirali su sa svima, pa ih danas malo tko može prepoznati po bilo čemu, osim po sklonosti prema jakima.
Takvih iskustava nije (bio) pošteđen ni Zadar, gdje je srozavanje stranke bilo najočitije. Neka nam ne zamjere, već se prisjete izbornih rezultata i unutarnjih odnosa koji  uzimaju danak u povjerenju, a prag tolerancije građana, koji je financiraju, sve je niži. Njihova perspektiva je, jednostavno, zamagljena.
A onda, povijesni preokret. Stranku preuzima Željko Predovan, arhitekt, političar raznih opcija, uvijek na čelu, jer to omogućuje neka diskreciona prava na sklapanje posebnih saveza koja mu se učine isplativima. I to bi bilo u redu, vidjeli smo i gore stvari, a ono što nas upravo zaokuplja je dno dna. Pa, zar barem sada nije mogao biti malo oprezniji? Kažu da moć zasljepljuje. Ovdje je to očito.
Elem, gospodin Predovan, kao da je rođen samo za vođu, preuzima HSLS u Zadru, s istim žarom kakvim je preuzimao i druge stranke i političke opcije. Dokle, pobogu, gospodine Predovane? Vama je, sada je konačno očito, jedino važna osobna korist, jer, zbog niza zakona fizike (a onda ljudskih, Božjih, itd.) vi ne možete činiti što činite. Mislite li da su ljudi beskrajno glupi? Glupi nekad možda mogu biti, ali, budite sigurni, ne beskrajno.
Kako sada samom sebi objasniti da gospodin Predovan čini što je učinio i, vidite sada – nema vremena za medije, ima pametnijeg posla. Kaže, mora obavljati poslove od kojih živi.
Evo, shvatili smo: Gospodine Predovan, koji vas vrag tjera da obavljate poslove koje ne možete kontrolirati?! Posao od kojeg živite ionako vam je dala neka prijašnja politička opcija, a sadašnja, po vašem mišljenju, to će nastaviti. Moćniji od vas, koji su se rukovodili istim pravilima, polako, ali sigurno, se gube. Vi ste dobro započeli u prilog “svoje” propasti.
Za razliku od vas, mi imamo samo svoje privatno poduzeće. Nemamo ni gradske ni državne jasle i još uvijek je manje medija nego političkih stranaka. Samo smo htjeli znati nastavak priče koju ste vi lansirali, vjerojatno u pauzi, ili možda iz vlastitog kupatila.
Na Internetu su sve vaše političke opcije i programi. Respektirajuće, zaista, samo nije jasno kako ih mislite ostvariti, a da nemate vremena za odgovor na jedno jedino pitanje medija koji bi vas, da je sreće, trebao promovirati. U istom smo gradu, gospodine Predovan, i on je nastanjen ljudima koji dobro znaju što je čiji posao. Mi smo svoje napravili.
Politika je djelatnost koja se odvija na dobrobit ljudi, zapamtite to, gospodine predsjedniče političke stranke, najstarije u Hrvatskoj. Ne bojimo se za vas – bojimo se za sebe.