Kada političari objave svoje memoare ili kakvo drugo publicističko djelo koje se uglavnom reflektira na njihovu personalnu biografiju u kontekstu globalne/regionalne politike, to je nešto sasvim uobičajeno. Ovisno o veličini tržišta na kojem se knjiga pojavljuje zarada autoru zagarantirano je velika, pa čak i kada je autor/političar već u silaznoj fazi svoje političke karijere.
Interes za prljavi veš (manje autorov a više njegovih suradnika i političkih oponenata) koji se u takvim prilikama velikodušno razotkriva pred čitateljima dokazano je velik, toliko da najveća svjetska tržišta knjiga nerijetko velike potrese na tržištu doživljavaju baš onda kada usfali takvih naslova na tržištu. U međuvremenu se, naravno, smišljaju razni vampiri koji će zamijeniti čarobnjake, ali problem s odraslima uvijek ostaje – i njima treba dati nešto njihovo.
Bivši britanski premijer Tony Blair upravo je takav primjer , i njegovo “Putovanje”, bez obzira što nailazi i na značajan val protesta onih koji još ispočetka nisu bili usrećeni Blairovom vanskom politikom (kao i onih koji su to spoznali malo kasnije), sasvim dobro kotira na ljestvicama , i reklo bi se da je Blair još jedan političar koji je uspješno odigrao “na sigurno”.
Američki predsjednik Barack Obama, što se njegovog knjiškog poslanja tiče, isto tako igra na sigurno, ali ovaj put je ciljna grupa ponešto drugačija. Naime, 16. studenog svjetsku premijeru imat će Obamina knjiga za djecu, slikovnica pod naslovom “Of Thee I Sing: A Letter to My Daughters” (u izdanju Alfred A Knopf Books), u kojoj Obama mlađahnim čitateljima u SAD (ali i širom svijeta jer knjiga će se pojaviti i globalno) priča priče iz američke povijesti, od prvog predsjednika Georgea Washingtona pa do igrača bejzbola Jackie Robinsona.
U Random Houseu su, naravno, “vrlo uzbuđeni jer objavljuju  knjigu koja se obraća djeci cijeloga svijeta” (čitaj: globalnom tržištu), a iz našeg kuta gledanja biti će zanimljivo vidjeti kako će knjigu prihvatiti hrvatski mališani (da će ugledati i svoj hrvatski prijevod u to gotovo i ne sumnjamo, jer Obama je ipak Obama, ma o čemu bila riječ). Zapravo, možda ovu Obaminu knjigu i nije potrebno prevoditi, kada izađe mogla bi poslužiti kao idealno dopunsko štivo za učenje engleskog jezika u školama.
A ako je suditi prema početnoj nakladi (500 000 primjeraka) ove slikovnice koju je Barack Obama navodno napisao i prije nego li je zaposjeo Ovalni ured, mudrim glavama koje svake godine mudruju kome bi trebala pripasti Nobelova nagrada za književnost moglo bi svašta pasti na pamet. Pa ako Oprah još doda svoj magic touch…
Hm, Bil Clinton se furao na jazz, čak je i svirao saksofon, stoga će biti zanimjivo kada (ako) Barack Obama odluči snimiti glazbeni CD, možda u duetu sa Springsteenom… s naslovom “Working on a Dream 2”?