Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za hitne intervencije Grada Zagreba, opet je podigao veliku prašinu u hrvatskoj javnosti.
Nakon poplave i probijanja brane savskog kanala na više mjesta nizvodno od Zagreba, on je upozorio na dodatne probleme koji su se potom pojavili, a na koje nitko od nadležnih ranije nije obraćao pažnju.
Izašao je u javnost s problemom ilegalnog pohranjivanja skupog otpada, optužio čitav niz institucija za zanemarivanje problema, počevši s Vladom i Državnim odvjetništvom.
Nakon smirivanja stanja na terenu, Kalinić je napokon uhvatio malo predaha, stao na loptu i sada, hladne glave, objasnio u intervjuu za Z NET o čemu se zapravo radi.
* Vidjeli smo što se događa kada Sava nabuja. Je li se takva situacija mogla izbjeći?
– Bio je to najveći vodostaj Save u posljednjih 46 godina. Grad Zagreb je nasipom i oteretnim kanalom koji je građen nakon velike poplave 1964. godine jako dobro zaštićen i u Zagrebu nije bilo poplave. Problem su, što se pokazalo, mjesta koja se nalaze uzvodno i nizvodno od Zagreba, u Zagrebačkoj županiji koja nemaju izgrađene nasipe. U ovom je slučaju i reakcija bila zakašnjela jer se nije pravovremeno išlo s gradnjom zečjih nasipa koji bi ipak koliko toliko neka mjesta i zaštitili.
* Mnogi ljudi s poplavljenog područja tvrde da pomoć nije bila dovoljno brza i učinkovita.
– Ured za upravljanje u hitnim situacijama je uvelike pomagao poplavljenim područjima. U Veliku Goricu su poslane dvije cisterne s 13.000 litara pitke vode, 15 vozila DVD-a, plutajuće brane, 50 dobrovoljnih vatrogasaca, 30-ak pumpi za ispumpavanje, vozilo JVP-a i tri pumpe za septičke jame. Prvi smo bili i u općini Brdovec, mjesto Javorje. Iz Vatrogasne postaje Jankomir (koja je najbliža poplavljenom području) poslan je vatrogasni čamac za spašavanje na vodi. Čamac je nakon Javorja otišao u Drenju gdje su evekuirani stanovnici. Samo da bude jasno Općina Brdovec ne spada u Grad Zagreb, već u Zagrebačku županiju.
* Je li u budućnosti moguće izbjeći veću štetu i koje se promjene prije toga trebaju provesti?
– Jedino što pruža kvalitetnu zaštitu jest izgradnja nasipa na ugroženim područjima, a oni nisu izgrađeni. Nakon toga, budući se u današnje vrijeme zna kada dolazi vodeni val, na vrijeme se treba krenuti s izgradnjom zečjih nasipa, zaštitom imovine i ono što se sada pokazuje kao problem, micanjem stoke.
* Kazali ste da je opasnost veća zbog pohranjivanja opasnog otpada. Tko ga pohranjuje i gdje?
– Radi se o opasnom otpadu u industijskim zonama. Odlažu ga neodgovorne tvrtke i pojedinci na raznim lokacijama, odnosno na bilo kojoj lokaciji koja im je dostupna. Veliki je problem što u RH nemamo spalionicu otpada pa se on odlaže na neprimjeren način ili se izvozi, što je jako skupo. Prije dvije godine smo na jednom terenu na Žitnjaku našli i sanirali, odnosno izvezli, 50 bačvi s opasnim otpadom.
* Tko je za to odgovoran?
– Problem odlaganja opasnog otpada nije isklučivo hrvatski problem, imaju ga sve industrijske zemlje. Mislim da bi se Ministarstvo zaštite okoliša trebalo ozbiljno pozabaviti opasnim otpadom. A za stanje u Hrvatskoj odgovorne su sve dosadašnje vlade.
* Imate li kakvih saznanja o opasnom otpadu, da se pohranjuje i u Zadru?
– Ne, nemam.