Ženski benediktinski samostan sv. Margarite u Pagu i muška benediktinska opatija Saint-Pierre de Solesmes u Francuskoj najavljuju potpisivanje povelje o osobitoj duhovnoj povezanosti, jer oba ta samostana posjeduju relikviju Svetog Trna koja je bila u Trnovoj kruni na glavi raspetoga Isusa Krista u Jeruzalemu.

Naime, na ovogodišnjoj proslavi blagdana Svetog Trna u utorak, 5. svibnja u Pagu, paški župnik don Božo Barišić i s. Benedikta Halilović, opatica paškog benediktinskog samostana koji od 15. st. čuva relikviju Svetog Trna, najavili su uspostavu duhovne povezanosti između paškog i solesmeškog samostana sv. Petra koja će biti formalizirana i potpisivanjem „Povelje o razmjeni duhovnih dobara“.

Tim povodom, u srijedu, 13. svibnja 2026., na blagdan Gospe Fatimske, obrazac te Povelje na francuskom jeziku, kao izaslanici samostana u Solesmesu, u paški samostan na potpisivanje donosi bračni par Samuel i Odile Pruvot, oblati sv. Benedikta, koji su kao vjernici laici povezani s tom francuskom monaškom zajednicom. Bračni par Pruvot će boraviti kod paških benediktinki od srijede 13. do nedjelje, 17. svibnja.

Povelja potvrđuje da će se duhovno zajedništvo svake godine liturgijski obilježiti u Samostanu Sv. Petra u Solesmesu 4. svibnja, u čast Svetog Trna, na isti dan kad je proslava u Pagu. Također, u samostanu u Pagu svake godine će se na Uskrsni ponedjeljak spominjati Samostan sv. Petra u Solesmesu, u čast njihove relikvije Svetog Trna koju u Solesmesu časte toga dana.

„Na taj način će molitveno zajedništvo naših zajednica biti trajno utkano u liturgijski ritam naših samostana. Tu povezanost simbolično i duhovno povezuju Sveti Trnovi u Solesmesu i Pagu, kao dragocjeni znakovi Kristove muke i ljubavi. Potpisivanjem Povelje naša uzajamna molitvena i duhovna potpora dobiva i svoj vidljivi izraz, kao znak zajedništva u Kristu i trajne povezanosti naša dva samostana“, rekla je opatica Halilović, izražavajući dobrodošlicu francuskom gostu Pruvotu u Pag.

Svetom Trnu u Pagu i u Solesmesu zajedničko je i što su povjereni na čuvanje baš benediktinskim samostanima. Benediktinci u Solesmesu i benediktinke u Pagu vjerno su čuvali tu dragocjenu relikviju Muke Gospodnje, s pobožnošću u oba samostana. U Solesmesu je za smještaj relikvije u transept crkve uklesana posebno izrađena kiparska cjelina, a u Pagu je relikvija kroz stoljeća bila smještena u kapeli samostana. Oba Sveta Trna čuvaju se u kristalnom relikvijaru s ukrašenim zlatom i srebrom.

O. Louis-Marie Couillaud o značenju i čašćenju Svetog Trna u Pagu i Solesmesu

Povezanost paškog i samostana u Solesmesu počela je za vrijeme paške proslave Svetog Trna 2025. godine, kad je svečano misno slavlje na blagdan Svetog Trna, 4. svibnja 2025., u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu predvodio o. Louis-Marie Couillaud, OSB, monah opatije Saint-Pierre de Solesmes iz Francuske, kao delegat oca opata iz Solesmesa, dom Geoffroya Kemlina. Motiv Svetog Trna nalazi se i u grbu opatije sv. Petra u Solesmesu.

U nastavku objavljujemo poruke koje je o. Couillaud rekao u propovijedi za vrijeme mise koju je predvodio u Pagu u nedjelju, 4. svibnja 2025. godine.

„Obje relikvije Svetog Trna, u Pagu i Solesmesu, izlažu se jedanput godišnje, i to u uskrsnom vremenu. Sveti Trn nam je predstavljen nakon pobjede uskrslog Krista. Nakon uskrsnuća, to vrijedi za Sveti Trn i za Križ, koji je postao slavni: kruna od trnja koja je simbolizirala ružnoću zla postala je ‘kruna sjaja’. Trnova kruna, instrument mučenja i ranjavanja, postaje za nas izvor ljubavi i iscjeljenja. Trnova kruna koja je bila sredstvo svetogrdnog izrugivanja i obeščašćenja, postaje vrijedna relikvija koju častimo i trofej pobjede za nas, jer je Isus mučen, izrugivan, okrunjen trnjem – uskrsnuo. To je srce naše vjere“, rekao je o. Couillaud, istaknuvši da sv. Benedikt u svom Pravilu za uzor poniznosti kao temeljne kreposti monaškog života daje Isusa koji trpi Muku.

„Za monahe i sve krštene, poniznost je sredstvo oponašanja Krista i povezivanja s njegovim djelom Spasenja. Upravo to iskustvo imao je sveti Pavao, koji, kad moli Boga da ga oslobodi od trna koji ga muči, dobiva odgovor: „Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje“. Dakle, kada smo u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama, oponašamo Krista koji je u poniženjima i bolima svoje Muke izvršio najveće djelo, naše Spasenje. Sveti Trn nas podsjeća na to: snaga Božje ljubavi da nas spasi od grijeha i smrti izrazila se u slabosti, u poniznosti njegovog Sina koji je umro na Križu“, istaknuo je o. Couillaud, rekavši da  obje proslave blagdana Svetog Trna, u Solesmesu i Pagu, okupljaju vjernike u radosti i svjetlu Uskrsnuća.

Hrvatsku i Francusku po Pagu i Solesmesu povezuje i da su monasi i monahinje „smatrali svojom dužnošću čuvati tu relikviju Muke Gospodnje ne samo za sebe, unutar svojih samostana. Čim su im bili povjereni, ponudili su ih na čašćenje svim vjernicima svoga kraja svečanim izlaganjem u Solesmesu i procesijom u Pagu. Tako se razvila pučka tradicija za duhovnu korist svih, a privrženost vjernika tim relikvijama nije oslabila kroz stoljeća, unatoč ratovima i razaranjima“, istaknuo je o. Couillaud. Podsjetio je da su monasi bili protjerani, a samostan u Solesmesu prodan, kad je u Francuskoj izbila Revolucija 1789. godine.

„Ali, stanovnici i svećenici župe spasili su Sveti Trn i sakrili ga u selu; više od četrdeset godina brižno su ga čuvali pobožni poljodjelci, a relikvija je vraćena monasima nakon obnove samostana koju je proveo Dom Guéranger 1833. godine. Od tada, tradicija Uskrsnog ponedjeljka nastavila se do danas. Poučno je i kako su za vrijeme komunističkog režima, kad je procesija sa Svetim Trnom u Pagu 1945. bila zabranjena, monahinje sklonile relikviju u tajno sklonište samostana i čuvale je u tišini i molitvi“, rekao je o. Couillaud.

Umjesto „poklika smrti“ upućivanih Isusu s trnovom krunom u Jeruzalemu, noseći Sveti Trn u procesiji „kličemo Kristu, iskazujemo mu ljubav, odajemo mu počast vjerom koja je nadahnjivala naše pretke. Procesijom javno ispovijedamo da je Krist jedini posrednik i Spasitelj“, poručio je o. Couillaud, rekavši da je procesija sa Svetim Trnom „svijetli znak Isusove pobjede te podsjeća na poraz zla i onih koji nasiljem, prezirom ili ravnodušnošću žele zatirati kršćansku vjeru. Ujedno je i izraz naše zahvalnosti za djelo spasenja, za providnost Boga koji nas ne napušta jer nam daje milost slaviti trijumf njegovog Sina“, poručio je monah Couillaud. Poželio je da nas uskrsli Gospodin po Svetom Trnu oslobodi od zla i blagoslovi cijelu Hrvatsku.

Claude Grbeša o relikviji Svetog Trna u Solesmesu

Radost zbog potpisivanja Povelje izrazili su i članovi Papinskog viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog, čiji je  namjesnik za Hrvatsku Claude Grbeša, koji je također sudjelovao na ovogodišnjoj proslavi Svetog Trna u Pagu.

Nakon što je u komunizmu bilo zabranjeno javno čašćenje Svetog Trna, otkad je u Pagu 20129. godine obnovljeno javno čašćenje Svetog Trna misom i procesijom 4. svibnja, vitezovi i dame Svetog groba jeruzalemskog svake godine sudjeluju na proslavi blagdana Svetog Trna u Pagu, jer je njihovo poslanje povezano s Isusovom domovinom; francuski vitezovi Svetog Groba čuvari su Isusove trnove krune u katedrali Notre – Dame u Parizu i poslanje toga Reda je pomoć opstanku kršćana u Svetoj zemlji.

Prema povijesnim dokumentima, relikviju Svetog Trna samostanu u Solesmesu donirao je plemić Robert IV. de Sablé (1150.-1193.), čiji je djed Geoffroy osnovao taj samostan. „Robert IV. de Sablé sudjelovao je u trećem križarskom ratu, predvođenom engleskim kraljem Rikardom Lavljeg srca, za vrijeme kojeg 1191. godine postaje Veliki meštar templarskog reda. Tu službu obavljao je sve do svoje smrti“, rekao je Grbeša, istaknuvši da su monasi u Solesmesu relikviju Kristove muke, Sveti Trn, pažljivo čuvali stoljećima.

„Tamošnji monasi su 1496. odlučili u svojoj crkvi izgraditi monumentalno kiparsko djelo koje predstavlja polaganje Krista u grob, kako bi relikvija Svetog Trna došla još više do izražaja na dan njenog svečanog čašćenja.

Pobožnost naroda prema Svetom Trnu nije prestajala ni u suvremeno doba. Ljudi su svjedočili o milostima i čudima koje su zadobili moleći pred tom relikvijom. Kad je Francuska revolucija protjerala benediktince, tri vjerna župljanina u Solesmesu spasili su relikviju Svetog Trna, sakrili je i predali svećeniku, koji je potajno djelovao i odupirao se tom bezbožnom režimu.

Nakon završetka progona, relikvija je ponovno izložena za pobožnost vjernicima. Kada je dom Guéranger 1833. počeo obnovu benediktinskog monaškog života, župnik u Solesmesu vratio je relikviju redovnicima“, rekao je namjesnik Grbeša.

Relikvijar Svetog Trna u Solesmesu

Sveti Trn u Solesmesu postavljen je u novi relikvijar 1859. te je nastavljena tradicija svečanog čašćenja Svetog Trna na Uskrsni ponedjeljak.

„Protjerani iz samostana, a zatim prisiljeni na progonstvo u Englesku 1901. godine, redovnici su relikviju ponijeli sa sobom. Od njihova povratka 1922. godine, drevni običaj štovanja na Uskrsni ponedjeljak svake godine privlači mnoge kršćane u opatijsku crkvu sv. Petra u Solesmesu.

Pri toj opatiji svoje sjedište ima Francuska udruga za beatifikaciju carice i kraljice Zite, s obzirom da je 1926. godine, nakon smrti njenog supruga Karla, austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja, Zita položila zavjete oblature u tom samostanu. Zita je u ženskoj benediktinskoj opatiji sv. Cecilije u Solesmesu svake godine živjela po dva mjeseca monaški život u klauzuri“, istaknuo je Grbeša.

Podsjetio je i kako je sv. Ivan Pavao II. nosio ime Karol upravo po Karlu Habsburškom, vladaru svojih roditelja te ga je i proglasio blaženim 2004. godine. „Kongregacija za kauze svetaca odobrila je 2008. godine otvaranje procesa beatifikacije njegove supruge, službenice Božje Zite, u biskupiji Le Mans na području gdje se nalaze dvije spomenute benediktinske opatije. Hrvatska udruga za beatifikaciju kraljice Zite djeluje od 2014. godine“, rekao je Grbeša.

Samuel Pruvot koji donosi francuski obrazac Povelje na potpisivanje u Pag je ugledni francuski novinar i autor, glavni urednik i urednički komentator časopisa Famille chrétienne (Kršćanska obitelj) u Francuskoj. U suradnji s Marcom Leboucherom, glavnim urednikom izdavačke kuće kršćanske literature Salvator, autor je knjige „Lav XIV. – Apostol mira“ koja je 2025. godine prevedena i na hrvatski jezik.

U toj knjizi, Pruvot opisuje kakav je životni put pape Lava koji nadahnuće nalazi i u sv. Augustinu, u kakvim okolnostima je došao na Petrovu stolicu. Papa se odmah bio predstavio kao „apostol mira i ljubavi“, suočen s izazovima nemirnog i podijeljenog svijeta.

Na temelju velikog istraživanja i upućenosti u vatikanske prilike, konklave te svjedočanstava ljudi koji papu Lava osobno poznaju, Pruvot i Leboucher u knjizi donose portret Pape koji vodi Crkvu u izazovnom vremenu suvremene povijesti. Takvo djelovanje Pruvota dodatno pridonosi značenju njegovog dolaska u Hrvatsku i Zadarsku nadbiskupiju, odnosno Pag.

Ines Grbić

* Slike u tekstu su s proslave blagdana Svetog Trna u Pagu 4. svibnja 2025. koju je predvodio o. Louis-Marie Couillaud / Foto: I. Grbić

** Slike relikvijara Svetog Trna u Solesmesu / Samostan sv. Petra u Solesmesu