Ciklus rane glazbe otvaramo neizostavnom literaturom sedme umjetnosti, projekcijom filma Ponoćna zvona (1965.) čiju režiju potpisuje Orson Welles. Djelo je to u kojem je Welles spojio nekoliko Shakespearovih drama u jednu filmsku cjelinu u kojoj igra fenomenalnu ulogu Falstaffa. U tom se klasiku kroz filmsku glazbu pojavljuju i citati renesansne glazbe, a ujedno je to jedan od prvih filmova koji kao glazbenu kulisu uvodi upravo ranu glazbu. Filmska projekcija ostvaruje se u suradnji s Kino zonom.

Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta koji su najavljeni za večer, 8. 7. projekciju filma iz prvotno najavljenog atrija crkve sv. Nikole selimo u Koncertnu dvoranu braće Bersa u Kneževoj palači.
Engleska početkom 15. stoljeća. Mladi kraljević Hal nasljednik je kralja Henrika IV, mladić koji vrijeme ponajviše provodi u druženju s alkoholu sklonim Sir Johnom Falstaffom. Kralj Henrik IV sve odluke donosi unutar zidina svog dvorca, gdje nakon gušenja pobune 1408. godine zaključi da njegov sin Hal zbog svog razuzdanog života nije dostojan krune engleskog vladara. A kad nakon očeve smrti na prijestolje stupi kao kralj Henrik V, Hal će razvrgnuti svoje prijateljstvo s Falstaffom.

Godine 1966. ovjenčana dvjema nagradama na festivalu u Cannesu, te dvije godine kasnije nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg inozemnog glumca, izvrsna kostimirana ratna drama scenarista i redatelja Orsona Wellesa impresivna je adaptacija motiva iz drama Williama Shakespearea te dijelova kronika Raphaela Holinsheda.

Remek-djelo je snimano na lokacijama u Španjolskoj kroz sjajno režiranu priču o pucanju prijateljstva između kraljevića Hala i Falstaffa, na suvremen način progovara o sudbini ljudi vođenih željom za osvajanjem vlasti. U realizaciji djela oslanja se na snimateljski rad čestog Buñuelova suradnika Edmonda Richarda, na odličnu glazbu Angela Francesca Lavagnina u kojoj se pojavljuju citati rane glazbe, te na impresivne glumačke interpretacije.