Prof. dr. sc. Mladenu Ančiću danas je na Svečanoj sjednici Sveučilišta u Zadru uručeno počasno zvanje professor emeritus. Senat Sveučilišta u Zadru odluku o dodjeli ovog zvanja donio je u lipnju prošle godine, a dio obrazloženja na sjednici je pročitao promotor Nikola Jakšić.

Ančić je rođen 3. srpnja 1955. godine u Sarajevu. Od 1993. godine djeluje u Zadru, najprije kroz Zavod za povijesne znanosti HAZU, a zatim i Sveučilište u Zadru, na kojemu je i doktorirao. Od 2008. predaje na Odjelu za povijest i doktorskom studiju Jadran – poveznica među kontinentima.

– Uže područje znanstvenog interesa prvotno mu je bila srednjovjekovna povijest šireg istočnog jadranskog prostora od 9. do 15 stoljeća, jednim dijelom usmjerena na ranu hrvatsku povijest, s druge na anžuvinsku vlast, o čemu je objavio tri knjige.

Posebno mjesto u njegovom radu čine rasprave o prijelomnim zbivanjima zadarske srednjovjekovne povijesti u drugoj polovici 11. i prvoj polovici 12. stoljeća, a zatim i 14. i 15. stoljeća. Oblikovanje modernih nacija i utjecaj na koji je na njih imala znanstvena historiografija postalo mu je predmet interesa nakon što je kao ekspert obrane triput sudjelovao u radu Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, naveo je Jakšić.

Prof. Ančić emotivno je primio nagradu, prisjećajući se trenutka od prije 36 godina, u zimu 1986. godine, kada je prvi put ušao u ovu dvoranu.

– U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti nešto slično ovome. Da se to ostvari trebao je, između ostalog, propasti jedan društveni sistem – socijalizam, jedna naizgled moćna država, Jugoslavija. Zahvaljujem svima onima koji su doveli do toga da dio svoje karijere provedem na sveučilištu – tadašnjoj upravi na čelu s rektorom Antom Uglešićem, sadašnjoj rektorici Dijani Vican, kolegama s Odjela za povijest, a i trojici mentora koji više nisu među nama – akademiku Marku Šunjiću, akademiku Simi Ćirkoviću i mentoru na doktorskoj disertaciji Tomislavu Raukaru, a naravno i svojoj supruzi Sandi, zahvalio je Ančić.

Na kraju je uputio i poruku nazočnom ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu.

– Društveno je rasipništvo lišiti se usluga osoba koje su toliko sebe uložile na vremenskoj granici, koja nije granica njihovog društvenog doprinosa. Pokušat ću vratiti dio duga ovom društvu, dodajući još koje zrno znanja o prošlosti, rekao je Ančić.