Tema emisije Klimatska budućnost na N1 televiziji urednice Tee Blažević bila je ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj. Na ovu temu Blažević je razgovarala s prof.dr.sc. Ivicom Kisićem, dekanom Agronomskog fakulteta u Zagrebu i Davidom Pejićem, najboljim europskim ekološkim poljoprivrednikom, direktorom nastarijeg ekološkog imanja u Hrvatskoj, Zrno imanja.

Ekološka poljoprivreda kočnica klimatskim promjenama

Emisije štetnih stakleničkih plinova iz sektora poljoprivrede su čak 11 posto, navela je Blažević na početku, i kao rješenje navela ekološku poljoprivredu, što je komentirao dekan Kisić.

“Mora se puno širem promatrati taj pojam ekološke poljoprivrede, primarno u smanjenju štetnih plinova, s druge strane ti lanci duge opskrbe koji su bili također pritisci prema ekološkom otisku što većem, ekološka poljoprivreda sa svim svojim prednostima u skladu s klimatskim promjenama, će nam pomoći da ublažimo i prilagodimo se tim uvjetima koji dolaze i koji će biti sve veći izazov u vremenima koja dolaze”, rekao je.

Kisić je kometirao kako su u ekološkoj poljoprivredi riješeni problemi degradacija tla, kao i korištenje agrokemikalija. “Kad mi netko kaže da ničim ne tretira kulture, odmah mi je jasno da nešto tu nije istina. Vi jednostavno biljci morate dodati hranu. Imate organska gnojiva pripremljena za ekološku proizvodnju napravljena i izrađena od prirodnih materijala, recimo komposti. Strahovitu pažnju morate imati na preventivi u ekološkoj poljoprivredi, to je broj jedan”, rekao je.

Naš poznati ekološki poljoprivrednik David Pejić najprije se osvrnuo na maksimizaciju profita u konvencionalnoj poljoprivredi. “Konvencionalna poljoprivreda gleda svoje aktivnosti i svoje metode više izolirano, u nekakvom hiperfokusu na produktivnost, dok ekološka poljoprivreda u samom svom začeću kritizira taj pristup i gleda cjelovitiju, više holističku sliku. Često se pominje pitanje cijene ekoloških proizvoda, proizvod konvencionalne poljoprivrede postiže bolju cijenu, ali kad se ukalkuliraju štetni efekti na zdravlje, na okoliš, na ekosustav, tu onda vidimo pravu cijenu takvog pristupa”, rekao je.

Zrno eko imanje

Pejić nam je opisao kako funkcioniraju stvaru u praksi na imanju Zrno. “Ako se fokusiramo samo na našu primarnu proizvodnju, bavimo se i preradom, pekarstvom, ugostiteljstvom, ako govorimo o tlu, sve naše parcele su pokrivrene tako da nikad nema rizika od erozije tla, gubitka plodnosti, kompostiramo vlastite biljne ostatke, onda kompost koristimo dalje u svome sustavu, imamo vrlo intenzivan, minimalno petogodišnji plodored odnosno rotaciju kultura, a nekad čak i više od toga”, rekao je.

Što se štetnika tiče, Pejić je istaknuo da je tu važna preventiva. “Nema jednostavnih ad hoc rješenja, preventiva se svodi i na pametno promišljanje plodoreda, ali isto i na planiranje samih kultura”, rekao je.

Osvrnuo se i na problem suše. “Istraživanja pokazuju da praksa ekološke poljoprivreda rezultira boljom retencijom, zadržavanjem vlage u tlu, ulagali smo i u različite sustave akumulacije i retencije vode koje nam omogućuju niveliranje klimatskih ekstrema”, rekao je.

Unatoč činjenici da je ekološka poljoprivreda održivija, zdravija, u Hrvatskoj je svega 7.21 posto površina pod eko uzgojem. Lošu statistiku komentirao je dekan Kisić. “Još uvijek je jedna skepsa prema tome, to je nešto novo, nemoguće je uzgojiti bez pesticida bez mineralnih gnojiva”, rekao je.

Pejić je rekao: “Na tržištu je prisutna velika razina nepovjerenja, kupci ne vjeruju u ekološku proizvodnju. Uzrok je realan izostanak dugoročne razvojne politike ekološke poljoprivrede.”

Komentirali su i državne poticaje, za koje neki poljoprivrednici navode da se “dižu na sve strane u ekološkoj poljoprivredi”. “Poticaji nekada postanu spoticaji”, rekao je dekan Kisić.

Svijest o ekološkoj poljoprivredi

Edukacija i razina nekakvog znanja je niska, kaže Pejić. “Problem je i u terminologiji. Činjenica je da smo mi izabrali pojam ekološki, dok koristimo i termin bio, ali i organsko. I to već potencijalno zbunjuje ljude. Onda smo tu uveli i pojam OPG-a, koji je fiskalno administrativna kategorija, i ne mora biti ekološki. Jako je puno pojmova koji zbunjuju potrošače, a opet zbog izostanka jasne razvojne politike i vodstva institucija. Mi kao turistička zemlja nemamo Nacionalni ekološki gastro standard. Naš restoran je ekološki certificiran, ali kroz privatni standard”, istaknuo je vlasnik Zrno eko imanja.

Kako se dolazi do ekološkog certifikata?

“Certifikat se dobiva kroz suradnju s kontrolnim tijelima koje nadzire Ministarstvo poljoprivrede i to je onda proces koji ima neke preduvjete. Kad govorimo o zemlji, tlo mora proći prijelazno razoblje, koje traje dvije-tri godine, i onda je poljoprivrednik i tijekom tog razdoblja i nakon toga u sustavu kontrole gdje se kontroliraju sve radnje na svim parcelama”, rekao je David Pejić.

Cijene ekoloških proizvoda

Cijena je važna, posebno u ovim vremenima inflacije, naravno da potrošači gledaju kako racionalno rasporediti svoje budžete, ali ono čega moramo biti svjesni, recimo, u prošloj godini svi znamo kako su se skretale cijene fosilnih goriva, tako su se kretale i cijene mineralnih gnojiva. Prošle godine ste imali situaciju da su cijene ekoloških proizvoda u postotku rasle manje nego one konvencionalnih proizvoda, što znači da se ta razlika između ekoloških i konvencionalnih smanjila. Možemo zamisliti situaciju u kojoj će uslijed klimatskih promjena hrana biti sve skuplja, ekološki proizvodi će komparativno biti puno bliži cjenovno, a možemo zamisliti i situaciju u kojoj drušvo više neće kroz zdravlje individue, zdravlje nekakvog većeg društva neće pasivno subvencionirati konvencionalnu poljoprivredu”, rekao je.