Adventsku duhovnu obnovu u crkvi sv. Frane u Zadru u srijedu, 14. prosinca predvodio je fra Marin Karačić, župnik župe sv. Stjepana Gorica – Sovići u BiH i poznati kantautor suvremene duhovne glazbe čije su pjesme dar mnogima, a njegov treći album pjesama je u pripremi.

To je druga od četiri duhovne obnove za mlade koje u pastoralnoj godini organizira don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru. Na početku susreta koji je okupio brojne, fra Marin je održao nagovor, zatim je predvodio misno slavlje, pa euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Mnogi mladi tijekom obnove pristupali su sakramentu ispovijedi.

Pojašnjavajući što znači pripremiti svoje srce, poticaj kojega često čujemo u došašću, fra Marin je i konkretnim pitanjima u pripremi za ispovijed potaknuo prisutne na preispitivanje savjesti.

Istaknuvši kako mu se ljudi često žale da uvijek čine iste grijehe, fra Marin je poručio da „itekako ima smisla ispovijedati iste grijehe. Kad đavao hoće čovjeka udaljiti od Boga, prvo na što udara je ispovijed, kao i misa i molitva“ rekao je fra Marin, potaknuvši da izbjegavamo izgovore za odgađanje ispovijedi, među kojima može biti i kad netko kaže da mu se ne sviđa neki svećenik.

„Ako prođe više mjeseci bez ispovijedi, zamislimo da se ne istuširamo pola godine. Slično je i s našim duhovnim životom. Primijeti se kada se čovjek ne ispovijeda; bude nezadovoljan, osjete se posljedice grijeha. Grijeh uvijek vuče za sobom nešto drugo, grijeh ne ostaje sam“ upozorio je fra Marin, istaknuvši: „Đavao poznaje sve naše grijehe koji nisu ispovjeđeni. Ali, kad se ispovjedimo, ispovijed briše naše grijehe. Kolika je snaga svete ispovijedi!? Kad bismo mogli to vidjeti našim fizičkim očima, koliko bismo tome svjesno pristupali“ istaknuo je fra Marin, potaknuvši da ne dozvolimo da nam se uljulja savjest.

Fra Marin je podsjetio kako je jedan svećenik rekao da bi svakom svećeniku prije nego se zaredi preporučio da obvezno mora prisustvovati egzorcizmu, istjerivanju zloduha: „da svaki svećenik shvati veličinu svoje štole, jačinu svoga svećeničkog poziva na djelu, kada se dobro bori sa Zlim i kad Bog pobjeđuje zloduha. Da se svećenik svojim očima uvjeri kolika je jakost svetog reda“ istaknuo je fra Marin.   

„Mnogi godinama ispovijedaju iste grijehe. Đavao nas uvjerava, ma što ćemo se ispovjediti kad ću sutradan opet sagriješiti. Možemo se isto tako upitati, zašto peremo suđe, ako ćemo sutra opet jesti i zaprljati posuđe?

U trenutku ispovijedi ti svojim srcem želiš i odlučuješ da uz Božju pomoć nećeš griješiti. Ne znam što će se dogoditi kasnije, ali u tom trenutku odlučujem da ne želim griješiti“ istaknuo je fra Marin, ohrabrivši: „Pobijedi u sebi glas koji te tjera od ispovijedi i da se ne susretneš se s Bogom, da se očistiš“.

Fra Marin je govorio i o potrebi ispravnog ophođenja s ljudima, jer neki nas opterete svojom pričom, karakterom, ponašanjem.

„To je posljedica grijeha kod te osobe. Kada ti netko nešto loše učini, prvi nagon koji se javlja u drugome je osveta.

Da je čovjek duhovno zdrav, ne bi činio zlo i naudio drugima. Onima koji čine zlo duh je opterećen. Za takve ljude treba moliti. Osobu povrijedi kada mu netko kaže nešto ružno. Kad se čovjek trudi dati sve od sebe, a netko mu kaže da to čini iz vlastite koristi. Osoba koja to kaže ima problema. Da je duhovno zdrav, ne bi tako govorio. Ali, nemoj zamjeriti toj osobi, moli za njega. Takav čovjek muči se s nekim stvarima, s nečim je opterećen, zato tako reagira. Inače ne bi tako govorio“ rekao je fra Marin, istaknuvši da je oslobađajuće kada čovjek moli za onoga koji loše govori o nama.

„To je hrabar čovjek, to ne može svatko. Pogotovo oprost. Oprost nije od ovoga svijeta. Oprost se treba izmoliti, njega se ne može učiniti vlastitim snagama. Ako te netko udario, to se ne zaboravlja, ali nećeš htjeti uzvratiti na zlo koje ti je učinio. Oprostio si kad možeš u miru pogledati čovjeka koji ti je nanio zlo. Svega se sjećaš, ali to više ne izaziva gnjev unutar tebe“ rekao je fra Marin.

Govoreći o ispovijedi, fra Marin je potaknuo da budemo „brutalni u nabrajanju grijeha. Nemojte šminkati svoje grijehe dok se ispovijedate. Što budete ‘brutalniji’ u navođenju svojih grijeha u ispovijedi, to ćete se bolje osjećati“ poručio je fra Marin.

U ispovijedi treba navesti što je čovjek radio, ne zato što je svećenik znatiželjan, nego zato što on osobi želi pomoći. „Svećenik je tu da vas rastereti po milosti koju mu je Bog dao. Nije svećeniku do naših grijeha da hoće nešto iz nas izvući, nego nam želi pomoći da se oslobodimo. Ali, ako se u ijednom trenutku prilikom ispovijedi osjećate nelagodno, neugodno, ako mislite da netko napada vašu intimu, slobodno se ustanite i otiđite kod drugog svećenika na ispovijed“ poručio je fra Marin.

„Koliko god ispovijed bila teška za otvoriti se, toliko treba biti oslobađajuća. Sakramenti su tu da nas oslobađaju. Bog nije tu da nas zarobi, nego oslobodi. Zato se treba ispovijedati. Ne zato što se mora“ rekao je fra Marin.

Poticaj na pristupanje sakramentu ispovijedi je poput izricanja sebe liječniku što te boli. „Budimo iskreni prema sebi i prema Bogu. Liječnik nam može dati lijek tek kad zna dijagnozu. Da bi liječnik dao lijek, treba postaviti dijagnozu. Ne znamo što ćemo liječiti ako ne osjećamo da nešto treba liječiti. Nećemo znati da se trebamo mijenjati dok ne uvidimo da je nešto naš problem. Ne možemo sebi pomoći dok ne vidimo da smo u problemu. Tek kad sebi priznaš da s nečim imaš problema, onda možeš raditi na svojim promjenama.

Neka nam Gospodin osvijetli naše grijehe, neka nam ukaže na naše nedostatke, da bismo u njegovom svjetlu mogli živjeti život Božje djece, na što pozvani. Treba stati pred Boga, ispred ogledala njegove riječi i vidjeti na čemu smo. Tek kad čovjek vidi na čemu je, kad iskreno prizna s čim se muči, gdje pada; kad čovjek prizna sebi da mu treba pomoć i zamoli Boga da zajedno pokušaju, onda se mogu događati čudesne stvari i liječenje“ rekao je fra Marin.

Propovjednik je podsjetio i na misao sv. Franje da želi biti oruđe u Božjim rukama, da se Bog služi našim talentima za dobro drugih, ili, kako je govorila sv. Majka Terezija, da budemo olovka u rukama Gospodina.

„Duhovna obnova je oštrilo za nas kao olovku. Ispovijed je itekako dobro oštrilo za tupe olovke, sakramenti, molitva, sve što nam Bog daje pomaže nam itekako na našem putu.

U našem vremenu puno je novih stvari, ali je i puno novih kušnji koje mlade napadaju i muče. Nedostaje nam ljubavi prema sebi, a s time je povezana i ljubav prema bližnjima i Bogu“ rekao je fra Marin.

Uputivši božićnu čestitku, Karačić je poželio svakome „da se iznova rodi, da zakopa svoje stare grijehe, starog čovjeka, da se rodi nešto novo, svetije, Božje  u nama“. 

Don Ivan Šibalić je rekao kako je, nakon poziva salezijanaca da predvode te duhovne obnove u Zadru,  ovaj put želio da mladi upoznaju drugu, franjevačku duhovnost.

„Fratre poznajemo osobito po ljubavi prema siromašnima. Ne mislim samo na materijalno siromaštvo. I mi salezijanci kad kažemo s kim radimo, kažemo, evangeliziramo siromašne mlade. Ali mi ne mislimo na materijalno siromašne mlade. Moderno siromaštvo je puno više od materijalnog siromaštva, posebno u razvijenim zemljama, što se ljudi boje reći. A Hrvatska je razvijena zemlja“ rekao je don Ivan.

Brojna prisutnost mladih znači da su željni takvog sadržaja i da imaju što dobiti. „Mogu ponoviti samo riječi sv. Ivana Krstitelja: Obratite se! Tome služi duhovna obnova na putu obraćenja. Došašće je tu. Veliki, slavni dolazak Isusa Krista je blizu i za to treba biti pripravan. Zato i služe duhovne obnove, da nas potaknu da ne spavamo, da budemo budni, da se obratimo“ poručio je don Ivan.  

Susret je pjesmom animirao Zbor mladih pod vodstvom Luke Kotlara koji inače pjevanjem animira i svake srijede molitvene večeri u arbanaškoj crkvi Gospe Loretske u 20,30 sati u Zadru, pod nazivom ‘Pred licem tvojim’, kada bude i euharistijsko klanjanje.

Ines Grbić