ZADAR / ŽUPANIJA
ZADARSKA NADBISKUPIJA: Mario Karadakić i Mladen Protić zaređeni za đakone Zadarske nadbiskupije
Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić zaredio je Maria Karadakića i Mladena Protića za đakone Zadarske nadbiskupije tijekom svečanog misnog slavlja koje je predvodio u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u župi Prikazanja BDM u Kistanjama u subotu 5. studenoga.
Suslavilo je približno 40 svećenika među kojima su bili i svećenici janjevačkog podrijetla, jer je đakon Karadakić podrijetlom Janjevac čija obitelj živi u Kistanjama.
Uz župljane Sukošana, na svečanost u Kistanje koje se naziva novo Janjevo pristigli su Janjevci iz svih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika do Zagreba, želeći podržati buduće svećenike u radosti zbog još jednog duhovnog zvanja janjevačkog podrijetla, Karadakića, koji trenutno obavlja službu tajnika zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.

Budući da je Karadakić diplomirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, bila je mogućnost i ponuda da se Mario zaredi za đakona u Rimu. „Ali, nadbiskup Puljić jako je želio da ređenje bude u Kistanjama. Nadbiskup je radost toga velikog čina, toga lijepog dara i milosti želio podijeliti sa svom braćom i sestrama i zajednicom u Kistanjama“ rekao je mons. Zgrablić u obraćanju zajednici Janjevaca u Kistanjama koji su poznati po velikom broju duhovnih zvanja. Tom nizu najnovije se priključio i Karadakić. Događaj ređenja u njihovoj župi, koje je prvo održano u Kistanjama, dodatno je ohrabrenje podizanju njihovog života u Hrvatskoj gdje se većina stanovnika te najstarije hrvatske dijaspore 1990.-ih godina trajno nastanila odlazeći s Kosova.
„Zadarski prezbiterij čiji ste članovi po đakonskom ređenju prima vas s velikom radošću“ poručio je koadjutor Zgrablić Karadakiću i Protiću, prenijevši im pozdrave i molitvenu blizinu nadbiskupa Puljića te mostarsko – duvanjskog biskupa Petra Palića, njegovim janjevačkim sunarodnjacima u Kistanjama.

Bilo je predviđeno da đakonsko ređenje predvodi nadbiskup Puljić, no on je bio spriječen zbog trenutno zdravstvenih razloga, pa je već pripremljenu propovijed nadbiskupa Puljića tijekom homilije pročitao koadjutor Zgrablić.
Sakrament Svetoga reda đakonata, prezbiterata i biskupstva u službi je kršćanske zajednice, poručio je mons. Puljić, istaknuvši: „Svim sakramentima zajedničko je da ih je ustanovio sâm Gospodin Isus i da im je dao spasiteljski sadržaj. Đakonatje prvi stupanj sakramenta Svetoga reda. Očituje se u službama Riječi, oltara i ljubavi. To su tri velike i zahtjevne službe koje traže potpuno predanje“.
Celibat pomaže da se te službe mogu činiti nepodijeljena srca, a đakoni će razvijati duh molitve za Crkvu i cijeli svijet te bogoslužje časova.
„Crkva kojoj poklanjaju svoj život i na raspolaganje stavljaju svoje darove i talente nije neka samoupravna zajednica niti demokratsko društvo u kojem se zakoni i propisi izglasavaju mehanizmom većine. Crkva je Božja zajednica vjernih Isusovih učenika koja je od Isusa primila unutarnji hijerarhijski ustroj s proglašenim ustavom na Gori blaženstava“ istaknuo je mons. Puljić. Zbog toga đakoni tijekom obreda svoje ruke stavljaju u biskupove ruke i tako na vidljiv način pokazuju da prihvaćaju red, disciplinu i ustroj Crkve.
„Tim činom đakoni usvajaju crkveno uređenje koje ne priznaje samoupravna ili demokratska načela ovoga svijeta, nego bez ikakvih uvjeta obećavaju poštovanje i poslušnost. Ne samo meni, nego i mojim nasljednicima. Ne samo za jedan dan, jednu godinu ili određeno vrijeme, nego do smrti. U poslušnosti i celibatu do konca života. Otajstvo je to veliko, rekao bi sv. Pavao. Ali, to otajstvo, koliko god izgledalo slabašno i klimavo, snaga je Crkve. I ne oslanja se na naše ljudske slabosti, nego na zagovor neba i pomoć odozgor“ poručio je mons. Puljić. Zbog toga se tijekom ređenja moli pomoć i zagovor nebeske Crkve.

„Zbog utjecaja sekularizma i pretjeranog aktivizma, postoji opasnost da se zanemari duhovnost i molitva. Stoga Crkva, kao dobra majka i učiteljica, obvezuje i potiče ređenike neka ‘pobožno i vjerno slave Kristova otajstva’ u znaku poznatog tropleta ‘Vjeruj što razmatraš, druge poučavaj što vjeruješ i sam vrši ono što druge poučavaš’“, obredni poticaj koji se izriče i na đakonskom ređenju, rekao je mons. Puljić.
Ohrabrivši ređenike da budu vjerni i odani službenici Crkve obdareni poniznošću, postojanošću, vjernošću i pouzdanjem u Boga, nadbiskup Puljić je poželio: „Obilovala u njima svaka vrsta kreposti te svjedočanstvom dobre savjesti ustrajali nepokolebivo uz Krista Gospodina“.
Nadbiskup Puljić podsjetio je da su Karadakić i Protić uz svoju molbu i Ispovijed vjere, pod prisegom izjavili i potpisali da bez prisile i straha, svjesno i slobodno žele primiti sveti red đakonata. Izjavili su da shvaćaju što je celibat i da će tu crkvenu disciplinu čuvati nepovrijeđenom do kraja života. Potpisali su i obvezu bezuvjetne poslušnosti zakonitoj crkvenoj vlasti.

Ređenje je održano na spomendan bl. Serafina Kodića Glasnovića čije se moći nalaze i u župi Kistanje.
Bl. Serafin Kodić rođen je 1893. u Janjevu, a mučenički je umro 1947. u Leshu. Bl. Serafin i bl. Anton Muzić (Vrnavokolo, 1921. – Skadar, 1948.) su žrtve zločinačkog komunističkog režima u Albaniji. Njih dvojica s još 36 albanskih mučenika proglašeni su blaženima 5. studenoga 2016. u Skadru.
„Osobito je bilo dirljivo na toj ceremoniji gledati kardinala Ernesta Simonija, koji je tijekom 25 godina zatvora proživio strašnu torturu komunizma, a dva puta bio je osuđivan na smrt. On je na dan beatifikacije imao čast pronijeti katedralom svete relikvije svojih supatnika s kojima je u teškim danima progona Crkve pružio divno svjedočanstvo mučeništva. Papa ga je stoga imenovao kardinalom 19. studenog 2016.“, podsjetio je mons., Puljić, preporučivši đakone Marija i Mladena zagovoru blaženika Serafina i Antona.

Kada je pročitao propovijed nadbiskupa Puljića, mons. Zgrablić uputio je i osobnu pastirsku riječ podrške novim đakonima. Podsjetio je da je ove godine i sâm primio sveti red episkopata te je promišljao o daru Svetoga reda.
Obredni čin toga sakramenta „nije samo lijepa molitva, nego svaki sakrament ima veliki učinak u našem životu. U trenutku kada zazivamo Duha Svetoga događa se čudo Božje ljubavi u kojem Duh Sveti pretvara obični kruh i obično vino u uskrslu stvarnost kruha i vina, da bismo se time mogli nahraniti i da bismo mi mogli više rasti u Kristu, da budemo što kaže sv. Pavao: ‘Ne živim više ja, nego Krist živi u meni’. Bog nas želi pobožanstveniti. Svaka euharistija čini čudo u našem životu ako je vjerom prihvaćamo“ rekao je mons. Zgrablić.

Crkva zaziva Duha Svetoga, Božje ugodnike i cijelo Nebo i na đakonskom ređenju, da Duh Sveti siđe na ređenike, „da se dogodi promjena vaše naravi, vašeg života. Da kroz taj sveti red postanete Isusove ruke, Isusovo srce, Isusove misli, za naše dobro i spasenje svijeta“ poručio je mons. Zgrablić.
Koadjutor je pojasnio i navještaj evanđelja čija riječ „na prvi pogled izgleda malo nerazumljivo“.
Naime, Isus kaže svojim učenicima: „Napravite sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva, pa kad ga nestane, da vas prime u vječne šatore“.
„Zbunjujuće je kad nam Isus govori da napravimo sebi prijatelje od nepoštenog bogatstva. Pošteno je kada mi steknemo nešto našim trudom, radom, marom i to imamo. To je djelo naših ruku. Tako možemo poštenjem, uz veliko odricanje i trud, sagraditi kuću, kupiti prijevozno sredstvo.
Nepošteno bogatstvo znači bogatstvo koje mi imamo, koje nosimo, a mi ga nismo stekli našim ljudskim sposobnostima. Stoga ispada kao da je nepošteno to što imamo, a nismo ga stekli našim trudom.
Toga bogatstva ima puno u našem životu. Naše najveće bogatstvo je život. Nepošteno bogatstvo koje smo mi primili je naš život. Gospodin nam ga je poklonio bez naše zasluge. Vjera je najveće blago koje nosimo u životu. To je nepošteno bogatstvo, jer to je Božji dar koji nam Gospodin besplatno daruje. To su tolike milosti koje primamo u život“ poručio je koadjutor Zgrablić, rekavši da se u tom kontekstu može promatrati i dar ređenja: „Đakonat je nepošteno bogatstvo koje vam Gospodin daruje iz svoje ljubavi“.

Ređenike je Bog pogledao prije nego oni njega, Bog je pozvao i izabrao njih prije nego oni njega.
„Kada nestane bogatstvo koje smo primili od Boga, kad nestane ta služba, naša vjera, naš zemaljski život, da nas onda prime u vječni Božji šator. Kada spoznamo da veliki Božji darovi koje od Gospodina primamo nisu naši, da ih nismo primili po našoj dobroti i zaslugama, nego po neizmjernoj Božjoj dobroti, onda ta ljubav traži od nas da se njoj potpuno povjerimo i predamo, što želim i vama, dragi ređenici“ poručio je mons. Zgrablić đakonima.

U ime đakona, na kraju mise u prigodnom govoru Karadakić je zahvalio Bogu za dar ređenja, zamolivši ga da im podari ustrajnost da dođu do svećeničkog ređenja.
Zahvalio je nadbiskupima Puljiću i Zgrabliću kojemu je to prvo ređenje koje je podijelio u Zadarskoj nadbiskupiji otkad je posvećen za biskupa i imenovan zadarskim koadjutorom. Karadakić je zahvalio njihovim obiteljima na podršci, odgojiteljima u sjemeništu i bogosloviji i kolegama bogoslovima koji su velikom broju došli u Kistanje.
Zahvalio je i domaćinu, župniku Kistanja don Ivanu Perkoviću i redovnicama. S. Blaženka Delonga ravnala je zborom koji je predvodio pjevanje. Karadakić se prisjetio i mons. Nikole Dučkića, nekadašnjeg župnika Kistanja „koji se u Nebu sigurno raduje zbog prvog đakonskog ređenja u župi Kistanje“. Pozvao je puk na molitvu za duhovna zvanja i da Bog njima dvojici udijeli snage da do kraja života izvrše svoje svećeničko poslanje.

Mario Karadakić rođen je 15. rujna 1998. kao četvrto od petero djece Gašpara i Ljubice, rođ. Čolakić. Kršten je iste godine u rodnoj župi Prikazanja BDM u Kistanjama. Nakon završene osnovne škole u Kistanjama, upisuje Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u Zadru kao sjemeništarac u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’. Nakon položene mature, kao bogoslov Zadarske nadbiskupije upisuje Filozofsko-teološki fakultet u Rijeci. Nakon dvije godine poslan je u Papinski zavod Germanicum i Hungaricum u Rimu, a studij nastavlja na Papinskom Sveučilištu Gregoriana gdje je i diplomirao 2022. godine.

Mladen Protić rođen je 28. prosinca 1981. kao treće dijete Nikole i Danice, rođ. Torbarina. Kršten je u rodnoj župi sv. Kasijana u Sukošanu. Nakon završene osnovne škole u Sukošanu, upisuje Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu u Zadru, a potom Ekonomski fakultet u Rijeci, na kojemu je diplomirao 2006. godine. Nakon godina rada u struci, 2016. ulazi u novicijat Hrvatske dominikanske provincije, a od 2019. je bogoslov Zadarske nadbiskupije. Teološki studij završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu gdje je diplomirao 2022. godine.
Ines Grbić























































































ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA17 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin1 dan prijeSUBOTNJA ŠPICA!
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije





