Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) MISA VEČERE GOSPODNJE U KATEDRALI SV. STOŠIJE Puljić: “Osjećaj za svetost ne možemo razvijati na ulici. Potreban je prostor koji nas sili da dublje razmišljamo, da osjećamo blizinu Božju”

Objavljeno

-

Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva na Veliki četvrtak, 14. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je  zadarski nadbiskup Želimir Puljić. 

„Sveta liturgija Trodnevlja bogata je riječima i gestama. Parafrazirao bih riječi koje je zapisao evanđelist Ivan, a pripisao Isusu da ih kaže nama, pa bih sebe i vas zapitao: Razumijemo li ovo? Razumiješ li, brate i sestro, veličinu i svetost dana svetoga Trodnevlja? Razumijemo li što to Isus želi od nas? Razumijemo li milost odabranja da možemo sudjelovati u toj svetoj liturgiji i biti nazočni kod Isusove večere“ potaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da se čin kojega je Isus učinio na Posljednjoj večeri ne tiče samo našeg razuma.

„Ovdje se traži malo više, osjećaj za svetost, za svetinju. Traži se osjećaj koji se ne može dokučiti samo riječima i umom, nego mora se i srce upotrijebiti. Moraš stati i diviti se otajstvu, kako bi razumio. Hvala ti, Bože, što si ostao među nama, neshvatljiv, ali dohvatljiv. Hvala ti što osjećamo da nismo sami kad si ti s nama. Osobito ti hvala što si nam dao mogućnost da sudjelujemo u tom otajstvu kojega ne shvaćamo, „ali po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu““ rekao je nadbiskup Puljić.

Osjećaj za svetost „ne možemo razvijati na ulici, u trgovini, u prostorima gdje je buka. Potrebno je naći se u nekom prostoru, mogu to biti obitelj, neko društvo, ali koje nas sili da malo više razmišljamo, dublje, da osjećamo blizinu Božju. Euharistija nas povezuje s Kristom, ona je nepresušni izvor našeg vjerničkog života, svećeništva i obiteljskog života“ rekao je mons. Puljić, preporučivši u molitve i zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića koji će uskoro biti pomazan u zadarskoj prvostolnici i „poslan izvršiti zadatke koje Crkva od njega očekuje“.

Nadbiskup Puljić potaknuo je da „zaufanije i žarče molimo neka u Zadarskoj nadbiskupiji uvijek bude dovoljan broj svećenika koji će dijeliti svete tajne, slaviti euharistiju i upućivati ljude na put spasenja. Ove godine imamo, hvala Bogu, tri kandidata za svećeničko ređenje, ali dolaze godine kad nećemo imati nikoga. Ne smijemo ostati hladni. Moramo upirati svoje molitve prema nebu i činiti sve da Crkva ne ostane bez svećenika. Kako je tužno čitati, slušati ili doživjeti pojedine zemlje koje muku muče s nedostatkom svećenika. Njemačka, Francuska i druge zemlje gdje je manjak zvanja. A to je prijeka potreba da Crkva raste. Crkva ne može bez svećenika, kao što svećenici ne mogu bez euharistije“ poručio je mons. Puljić.

Istaknuvši da povijest spasenja u euharistiji nalazi svoj vrhunac i smisao, nadbiskup je rekao kako slavljem euharistije ispovijedamo vjeru u Kristovu trajnu i stvarnu nazočnost među nama. „Crkva je to stoljećima vjerovala, ispovijedala, čuvala i branila euharistiju. Jer Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Stoga je upravo na Posljednjoj večeri Isus po euharistiji odlučio ostati s nama i među nama: ‘Ovo činite meni na spomen’“ rekao je mons. Puljić.

„Svaki put kad slavimo misu, mi to obnavljamo, po odredbi Isusovoj. Svjesni da nismo dostojni, ali znamo da bez euharistije ne možemo. Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, tu je, među nama. I nastavlja živjeti među nama. I spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, pomoći nam, ojačati nas, blagosloviti, posvetiti, utješiti: ‘Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi’. Kako prekrasne navještene riječi Ivana, koji je ušao u to otajstvo. Kaže, Bogu se jako sviđa biti među nama. Jer zna da ga trebamo. Onda nas moli, ‘Ostanite u meni’“ rekao je zadarski nadbiskup.

Od svetoga i svečanog trenutka kad je Isus na Posljednjoj večeri rekao da uzmemo i jedemo i pijemo njegovo tijelo i krv Novoga saveza, „obnavlja se Isusova muka svaki put na nekrvan način kada slavimo misu. Teče u nama novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Od toga Crkva živi. Isus, zaklano janje, leži na oltaru, ali uvijek živo janje Božje koje oduzima grijehe svijeta“ rekao je mons. Puljić.       

Na Veliki četvrtak kada je Isus slavio s apostolima svoju posljednju pashalnu večeru, „rekao je nešto što je, vjerujem i apostole u srce dirnulo: „Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama, prije smrti. Jer, kažem vam: neću je više blagovati dok se ona ne završi u Kraljevstvu Božjem“.

Euharistija i svećenički red ustanovljeni su te svete večeri, stoga su sudbinski povezani. Zato se kaže da je svećeničko zvanje euharistijsko. Svećenik se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i ljude. Ivan je to osobito naglasio kad je tumačio obred pranja nogu. Svećeništvo je sveta služba“ rekao je propovjednik, istaknuvši da se po euharistiji događa čudesna preobrazba čovjeka, povijesti  i svemira.

„To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore a vidljiva je u znakovima i obredima mise koja krijepi svećenike i vjernike. Dok spominjemo Isusovu Posljednju večeru, zahvalimo Bogu za dar euharistije i za dar svetoga svećeničkog reda. Zahvaljujemo što nam je Isus pod znakovima kruha i vina ostavio samoga sebe“ potaknuo je nadbiskup.

„Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlučnog prijelaza iz ropstva i smrti u slobodu i život, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. Svakog dana od toga nezaboravnoga četvrtka uvečer, okuplja se zajednica Božjeg naroda prisustvovati i slaviti jedinstvenu gozbu ljubavi i bratskog zajedništva, gozbu lomljenja kruha i zahvaljivanja. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo vrijeme, novo nebo i novu zemlju koji započeše u činu sebedarja na Veliki četvrtak, za vrijeme upravo te nezaboravne večere Gospodnje. To slavimo, s radošću spominjemo i kličemo Velika nam djela učini Svesilni“ poručio je nadbiskup Puljić.   

Nakon mise, nadbiskup je prenio Sveto Otajstvo u ‘Božji grob’. Puk je ostao u molitvi i klanjanju, a pridružio im se i mons. Puljić. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića predvodio je pjevanje Gospinog plača. 

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(NE)RADNE NEDJELJE / U Zadru su sutra otvorene sljedeće trgovine i trgovački lanci…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru ove nedjelje…

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

HEY PARK

zatvoreno

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 13

Trg Damira Zdrilića 1 – od 7 do 20

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

Polačišće 2 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

INTERSPAR

zatvoreno

PLODINE

zatvoreno

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Ulica Antuna Barca 58 – od 7 do 21

Put Vrela 2 – od 7 do 21

Ulica Ivana Skvarčine 18 – od 7 do 21

Šibenska ulica 9C – od 7 do 21

Ul. Roberta F. Mihanovića 62 – od 7 do 21

Knezova Šubića Bribirskih 3 – od 7 do 21

RIBOLA

Put Pudarice 11 – od 7 do 20

Vukovarska 6a – od 7 do 20

Ulica Andrije Hebranga 10a – od 7 do 20

PEVEX

od 8 do 14

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SVETKOVINA DUHOVA / Nadbiskup Zgrablić u nedjelju predvodi svečanu misu u katedrali

Objavljeno

-

By

Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 19. svibnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, kada će podijeliti i sakrament potvrde krizmanicima katedrale župe.

Duhovi su zapravo blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd.

Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” jer Djela apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.

“Duhovi” je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.

Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavci i mnoge druge kršćanske Crkve.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

RAVNOKOTARSKI RAJ / Sikovo danas broji oko 364 stanovnika, a 1900. bilo ih je samo 32

Objavljeno

-

By

foto: Zadarski tjednik

Idilično ravnokotarsko selo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, udaljeno svega tri kilometra zračne linije od obale

Sikovo je geografski smješteno u Ravnim kotarima, najplodnijem dijelu dalmatinskog primorja, između općinskog središta Sv. Filip i Jakova te Raštana Donjih i gornjoraštanskih Lužina.

– Stvarno, opipljivio i istinsko, idilično selo je Sikovo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, svega tri kilometra zračne linije od obale. Od Biograda na Moru smo udaljeni oko 10 km, Benkovca oko 23 km i od Zadra oko 26 km, reći će Elvira Colić.

Od pamtivijeka je Sikovo nastanjeno radišnim i vrijednim ljudima, čije su ruke uvijek pune žuljeva i kojima je zemlja bila i ostala majka i prijatelj, izvor prihoda i kakva-takva egzistencijalna sigurnost.

– Stalno molimo dragog Boga i Gospu da nas poštedi suše i krupe, bolesti ovaca i peradi, zazivaju Sikovljani ispred dućana na Osridniku, u borovoj šumi nadomak marketa u izgradnji, boćališta, dva igrališta, dva spomenika.

Prema popisu stanovništva 1900. godine u Sikovu živi 32 stanovnika. Već 1921. ima 158 stanovnika, 1948. broji 245, a 1971 tu je 374 stanovnika.

image

Cilj – demografska obnova

– Najviše stanovnika broji 1991. godine kad ovdje ima čak 497 stanovnika, a od toga 487 Hrvata. Prema Popisu stanovništva 2011. ovdje živi 374 stanovnika, dok prema Popisu stanovništva 2021. Sikovo broji 364 stanovnika, podjednako muškaraca i žena, koji žive u 110 kućanstava, precizan je Erstić.

Sikovljani su pitomi, vrijedni, skromni i nadasve gostoljubivi. Sada na početku svibnja 2024. sve se zeleni.

– Na 14 četvornih kilometara površine daleko najviše ima polja koje obrađuju Prtenjače, Birkići, Deme, Zrilići, Erstići, Mitrovići, Mikulići, Mrkići, ​Miljanići, ​Colići, ​Senkići, Serdarevići, ​Zubčići…, nabraja Prtenjača.

Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta.

– U sebi nosimo ljubav, vjeru i privrženost onome iz čega smo nikli, a nikli smo s ognjišta, i ognjište se nikad ne smije ugasiti, mora živjeti, poručio je Zrilić.

image

Spominje se od davnine

U ranom Srednjem vijeku (od 9. do 11. stoljeća) područje Sikova je bilo jedno od posjeda velikaša.

– U spisima se spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua (“regalis terra in Sichoua” i “de regali terra in Sichoua”) što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo, govore sugovornici

Oduvijek su ovdje ljudi okrenuti prema zemlji. Na zemlji se radi i od zemlje se živi, a uz vinograde i maslinike koje posjeduje gotovo svaka obitelj, polja su uzorana i obrađena. Iako sve rjeđe, na livadama se još mogu vidjeti pastiri i njihovo “blago”.

– Sikovo je sve do 1869. godine bilo zaselak Turnja. I danas poneki mještani imaju obiteljsku grobnicu na turanjskom groblju, reći će Serdarević.

Osim nesvakidašnje prirodne ljepote Sikovo je sve do prije godinu ili dvije imao zanimljivosti koje se ne mogu drugdje sresti.

– Između ostalog u Sikovu je 1977. izgrađena crkva sv. Nikole Tavelića, koja od prvog dana do ovog proljeća nije imala zidanog zvonika već malo zvono južno od crkve razapeto na četiri drvene grede, električne stupove, kaže poznanik Željko.

Zahvaljujući Općini, a na radost župljana, čiji je župnik don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske županije, ujedno župnik Sv. Filip i Jakova, ostvarila se desetljećima duga želja i čežnja, imaju zaista lijep, moderni zvonik koji je čvrsto naslonjen na pročelje s obje strane ulaznih vrata crkvice i iznad krova.

– Melodični zvuk zvona nas poziva na molitvu i blagoslivlja nas. Naš je sveti glas i izraz poštovanja prema Bogu, reći će ovdašnja mještanka Marija, koja rado pohodi crkvu za vrijeme bogoslužja.

image

Četiri nebeska zaštitnika, četiri fešte

Tijekom Kandijskog i Morejskog rata Sikovo su naseljavali i uskoci iz Bukovice i Like.

– U ovom poljoprivrednom raju, svojevrsnom “vrtu ovog kraja”, danas uglavnom žive potomci Medviđara, dok Prtenjače dolaze iz Polače, navode Mikulić, Mitrović i Zubčić.

Nebeski zaštitnici su sveti Ivan, sveti Roko, Velika Gospa i sveti Nikola.

Razlog što se u Sikovu slave četiri fešte godišnje je što su prilikom doseljavanja ljudi donosili svoje običaje pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika, reći će dida Ante.

Na Osridaku, na igralištima i boćalištu ni žive duše. Živo je tek na glavnom seoskom okupljalištu, kod dućana na rubu borove šume.

Imamo školu, crkvu, svećenika, groblje, novu mrtvačnicu. Doktora imamo u Sv. Filip i Jakovu i Biogradu, a poštar iz Korlata tri puta tjedno donosi poštu. Sve je to OK, jer je sve blizu i na dohvat ruke, govore nam u Prtenjačama.

image

Povezanost života, infrastrukture i turizma

U ovom ravnokotarskom zelenilu turistima se nude kuća za odmor s bazenima te moderne kuće sa svim sadržajima i luksuzni apartmani koji se, kažu sugovornici, ne srame ni onih u priobalju.

– Unapređenje infrastrukture znači unapređenje života stanovnika na selu, bolju međusobnu povezanost i siguran put do općinskog i županijskog središta, njihovog poljoprivrednog zemljišta, OPG-a i kuća za odmor, poboljšanje i proširenje temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, poglavito za ruralni turizam, reći će Demo koji živi tik uz modernu cestu.

Modernizacija ceste i ostala komunalna ulaganja su poput Binga.

– Tu tri kilometra od mora sve je nadohvat ruke. Tu je prijateljsko i gostoljubivo okruženje, čisti zrak, zelenilo, druženje, domaća hrana i piće. Ljudi prepoznaju da su dobrodošli i vole domaćinsku atmosferu, a ključna stvar je iskrenost i poštenje, zaključio je Erstić.

Izvor: Zadarski tjednik

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu