Izravnim razgovorom na ulici, u kafiću, na stubištu, liftu, u čekaonici liječnika, u Zavodu za zapošljavanje, restoranu ili trgovinama, u čak 15 gradova u Hrvatskoj te u jednom slovenskom gradu, futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica projekta Osjeti Hrvatsku www.OH.hr, koja se specijalizirala za poduzetništvo i socijološke odnose, proučavala je (siječanj 2021. – siječanj 2022 g.) kakvi su prema sebi i drugima građani Hrvatske nakon toliko vremena od početka covid zaraze, kako formiraju i izražavaju svoje stavove i emocije, a u susret okončanju vjerujemo za stalno ove pandemijske situacije te s kakvim emotivnim raspoloženjem građani Hrvatske kane proživjeti 2022 godinu.

Želja mi je bila vrlo jednostavna – kao izrazito komunikativna osoba kojoj su komunikacije i struka, kao izrazito ekstrovertirana u dijalogu, a potaknuta novim projektima koje sam donijela na hrvatsko tržište, u svakodnevnim situacijama „provocirala sam“ svoje sugovornike na interakciju, komunikacijski angažman, iznošenje privatnosti, komentar i analitiku trenutačnog stanja u kojemu živimo, te ponajprije ocjenu vlastite osobnosti u vremenu u kojemu jesmo te u vremenu koje nam dolazi. Gotovo da nije bilo situacije u kojoj se nisam potrudila potaknuti građane Hrvatske (pa tako i na slovenskom skijalištu Vogel s grupom skijaša iz Rijeke) na razgovor za kojega je velika većina mislila da je trivijalan, usputan ili pak „too frendly“ s obzirom da sam im prilazila kao totalni stranac, a opet su pomogli u mom istraživanju i dokazivanju tvrdnje da su građani Hrvatske generalno gledajući jako dobri, pozitivni i susretljivi ljudi, samo ih treba na navedeno potaknuti – istaknula je za svoje nedavno istraživanje Sanela Dropulić, idejna začetnica projekta Osjeti Hrvatsku www.OH.hr, koja se specijalizirala za poduzetništvo i socijološke odnose.

Istraživanje je od siječnja 2021 do siječnja ove godine obuhvatilo 981 osobu od 18 do 72 godine, u 15 gradova Hrvatske (Rijeka, Zadar, Poreč, Kutina, Daruvar, Požega, Prelog, Grubišno Polje, Zabok, Zaprešić, Zagreb, Glina, Ogulin, Varaždinske Toplice, Nova Gradiška) te Bled u Sloveniji. Bilo je tu studenata, nezaposlenih osoba, doktora znanosti, grafičkih dizajnera, policajaca, frizerki, spremačica, prodajnih managera, novinara, konobara, službenika, učitelja, ali svi oni nose zajednički nazivnik – građani Hrvatske, pripadnici i ženskog i muškog spola.

Tužna je bila situacija kada sam ispitivala jednog konobara pod imenom Ivo u poznatom zagrebačkom restoranu kada mi se požalio da se cijeli dan na njega „otresaju“ gosti iako je usluga besprijekorna, u što sam se i sama uvjerila tijekom moje istraživačke večere. Konobar mi je pun topline prilazio željan emotivnog priznanja njegovog djelovanja, umoran od kritika i negativnosti, „gladan“ samo jedne ugodne riječi. Otkrio mi je tada da su ljudi na izmaku mentalnih snaga vezanih uz covid situaciju bez obzira jesu li cijepljeni, preboljeli, necijepljeni, antivakseri i da ih mentalno zdravlje sve lošije služi. Sve je to još više učvrstilo moju volju, a kao snažan zamašnjak mom projektu Osjeti Hrvatsku, provesti planirano istraživanje i pronaći argumente pro et conta o tome kakvi su građani Hrvatske uskoro dvije godine nakon početka covid zaraze, u susret okončanju vjerujemo za stalno ove pandemijske situacije te s kakvim emotivnim raspoloženjem građani Hrvatske kane proživjeti 2022 godinu – komentirala je autorica istraživanja Sanela Dropulić.

Istraživanje je pokazalo, jednako i među muškarcima i među ženama gotovo svih uzrasta kako prevladava pesimizam i manjak vjere u bolje sutra te u vlastite potencijale. No na poticaj u komunikaciji s optimističnim prizvukom dokazivanja da smo tvorci vlastite sreće, uz pozitivne misli i nerijetko djela, vrlo brzo bi budili u sebi osjećaj sreće, zadovoljstva i dobre volje što je dokazivalo da im nedostaje poticaja za zaokret prema većem samopouzdanju i prije svega vjeri u sebe, komentirala je Dropulić.

S obzirom na kriterije koje sam htjela ispitati, a to je prije svega koliko su građani Hrvatske dobri ljudi, bila sam motivirana i izjavom pokojnog akademika Ivana Supeka. On je u svojoj 92 godini života, vrlo bogatog iskustva u bezbrojnim poljima ljudskog djelovanja, poručio da trebamo život živjeti tako da budemo dobri ljudi, dok je sve ostalo manje važno. Drago mi je da su moji istraživački porivi u obavljenom ispitivanju osoba oba spola, u mnogim gradovima Hrvatske i u najobičnijim situacijama doveli do toga da sam mogla dokazati da su građani Hrvatske, suprotno jednom uvriježenom mišljenju daleko od one poznate popularizirane uzrečice Thomasa Hobbesa – homo homini lupus est. Ljudima u Hrvatskoj manjka samopouzdanja, emotivne topline, uvažavanja različitosti i tolerancije, ali su generalno gledajući dobri ljudi spremni pomoći. I ovom potonjem se jako radujem jer je to dokaz na kojemu se mogu graditi mnoga pozitivna djela, pa i moj projekt zbog čega sam sve ovo pokrenula – smatra idejna začetnica projekta Osjeti Hrvatsku www.OH.hr.