Connect with us

Nekategorizirano

Mala zemlja, a koliko je izdajnika dala!?

Objavljeno

15 godina prije

-


Tko god je sumnjao ili se nadao da ova Vlada nije najgore što nam se dogodilo zadnjih pedesetak godina – više nema što sumnjati! Ova Vlada je pogubnija za Hrvatsku negoli ijedna Vlada do sad. Nekompetentna, neinventivna, neodlučna i u potpunosti nesposbna donijeti ikakav plan, provoditi ga ili donijeti bilo kakvu suvislu odluku o bilo čemu.
Ova Vlada je, ukratko, dno dna. Osim što je u kontinuitetu sudjelovala u sveopćoj pljački s bivšim premijerom na čelu, sudjelovala je i u namještanju izbornih rezultata – što u stranci, što u državi. O novcu za kampanje iluzorno je trošiti više riječi! Koliko je koštala i otkud novci za predsjedničku kampanju Jadranke Kosor? Kada misli objaviti troškove predsjedničke kampanje ili će to u završnoj riječi obrane iznijeti njen odvjetnik? To je pitanje budučnosti. Danas bi joj već Mladen Bajić trebao zatražiti putovnicu kako ne bi mogla pobjeći. Ukoliko to ne napravi, neka priloži svoju.
Ova Vlada na čelu s Jadrankom Kosor izdala je vlastitog građanina i time pokazala da nema više niti jedan valjani razlog za postojanje. Ako koga treba locirati, identificirati i u Remetinac transferirati onda su to upravo Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i Bošnjaković. I, to nije početak niti kraj već samo sredina lanca. Ima još na stotine kandidata. Što političara, takozvanih pretvorbenih mađioničara i medijskih reketara zajedno sa njihovim plaćenim denuncijantima i štrapalima zaduženima za zamagljivanje istraga i istine. A Remetinac je već prenapučen.
Ova Vlada je prepuštanjem Purde strancima odustala od osnovnih postulata o kojima je pisao Thomas Hobbes i time dokazala kako im je vrijeme isteklo. Premijerka kao oktroirana lutkica utamničenog Sanadera nije ni u jednom trenutku imala legitimitet, a prodajom Tihomira Purde izgubila je i legalitet. Bitno da je broš na reveru!
O potpisanim ugovorima neka se pravda pred sudom kada za to dođe vrijeme. I Sanader je smatrao da je nedodirljiv. Šeks se još uvijek samozavarava.
Nema tog pravnika koji može suvislo obrazložiti kako je moguće da se hrvatski državljanim izručuje drugoj državi za djelo koje je počinjeno u Hrvatskoj na temelju dokaza dobivenih torturom u Srbiji koja istovremeno ne priznaje postojanje logora u kojima su „prikupljeni iskazi“.
Kad bi Hrvatska država koju predstavlja Vlada Jadranke Kosor stvarno bila zaiteresirana za hrvatskog građanina, u ovom slučaju Tihomira Purdu, ona bi zatražila njegovo izručenje. A ne nesuvislim obrazloženjem – to izbjegla, pravdajući se kako nema razloga da se traži izručenje, kako bi bosanskohercegovačkom pravosuđu dala zeleno svijetlo, otvorila put ka izručenju Srbiji. Ne slučajno, već na razini dogovora Hrvatske i Srbije – i predsjednika, premijera i ministara pravosuđa!
Purdu se trebalo dovesti u Hrvatsku i tu mu suditi i presuditi na osnovi pravovaljanih dokaza koji nisu niti mogu biti mjerodavni kao „priznanje“ dobijeno pod torturom u srbijanskim logorima.
Dokazi i priznanja dati pod batinama i sustavnim ponižavanjem, te prijetnjama smrću, ni u jednoj pravnoj državi ne mogu se uzeti kao pravovaljani, pa bila to i pravna država pravnika Josipovića, pravnice Jadranke Kosor ili šidskog advokata Vladimira Šeksa. O Bošnjakoviću trošiti riječi… nema smisla. On je dobio položaj koji nakon odlaska Šimonovića ionako nitko nije želio. Nije ni prvi ni zadnji u Hrvatskoj koji se svako jutro štipa za obraz u nevjerici da je baš on to što je – ni kriv ni dužan.
U svakom slučaju nema niti jednog opravdanja za potencijalno izručenje Tihomira Purde Srbiji. Počinio ili nepočinio djelo za koje ga optužuju, Purdi se mora suditi samo i jedino u Hrvatskoj. Srbija nema ni po jednoj osnovi pravnu jurisdikciju nad onim što se dogodilo i događa u Hrvatskoj. Niti ikakve ingerencije nad hrvatskim državljanima.
Hrvatski branitelj Tihomir Purda je zbog neodlučnosti hrvatskog političkog vodstva, da ne napišem žrtvovanja istočne Slavonije za priznanje i novo razgraničenje, već jednom završio u srpskom logoru. Nema nikakvog valjanog razloga da se opet nađe kao zatvorenik u Srbiji. Čak i da nije nevin – ako je kriv – TREBA mu suditi u HRVATSKOJ. Uostalom, sud donosi presudu tko je, a tko nije kriv.
Izdaja vlastitih građana nije niti može biti cijena koju bi Hrvatska trebala platiti za ulazak u Europsku uniju. A za ulazak u Europsku uniju grčevito se bore i pozicija i opozicija. Ne iz ljubavi prema Europi, još manje prema Hrvatskoj, već zbog onih pet-šest mjesta u Europskom parlamentu i desetaka mjesta u europskoj administraciji gdje se misle dobro i dugoročno naplatiti. Koliko je to koštalo do sada – manje je važno, skoro pa nevažno.
Očekivati bilo kakvu humanost, suosjećanje ili, ne dao Bog, sram zbog izdaje – to na ovim prostorima nije nikada bilo na cijeni, a još manje u moralnom kodeksu. Koliko je čvrst moralni kodeks možemo vidjeti po tome koliko je anti-hrvatska stranka HDZ popljačkala u zadnjih dvadeset godina i sve to uz svesrdnu pomoć ostalih stranaka koje su šutjele čekajući da štogod padne sa stola. A padalo je i padat će dok im glasači to budu dozvoljavali. Uz ovakve medije – bilo državne ili privatne – mogu pljačakti dokle god bude bilo čega za pljačkanje. A unatoč svekolikoj općoj pljačci – još uvijek ima ponešto!
I ako spletom sretnih okolnosti Tihomir Purda ne završi u Srbiji, neće to biti zasluga Jadranke Kosor ni hrvatske Vlade, već bosanskohercegovačkog ministra pravosuđa koji ima diskreciono pravo donijeti odluku o neizručenju iako je nadležni sud donio odluku o izručenju Srbiji. Marića da ne spominjemo? Pa i on je hrvatski državljanin. To sigurno smeta Jadranki i Vladimiru u popodnevnom odmoru!?

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

6 dana prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu