Tko god je sumnjao ili se nadao da ova Vlada nije najgore što nam se dogodilo zadnjih pedesetak godina – više nema što sumnjati! Ova Vlada je pogubnija za Hrvatsku negoli ijedna Vlada do sad. Nekompetentna, neinventivna, neodlučna i u potpunosti nesposbna donijeti ikakav plan, provoditi ga ili donijeti bilo kakvu suvislu odluku o bilo čemu.
Ova Vlada je, ukratko, dno dna. Osim što je u kontinuitetu sudjelovala u sveopćoj pljački s bivšim premijerom na čelu, sudjelovala je i u namještanju izbornih rezultata – što u stranci, što u državi. O novcu za kampanje iluzorno je trošiti više riječi! Koliko je koštala i otkud novci za predsjedničku kampanju Jadranke Kosor? Kada misli objaviti troškove predsjedničke kampanje ili će to u završnoj riječi obrane iznijeti njen odvjetnik? To je pitanje budučnosti. Danas bi joj već Mladen Bajić trebao zatražiti putovnicu kako ne bi mogla pobjeći. Ukoliko to ne napravi, neka priloži svoju.
Ova Vlada na čelu s Jadrankom Kosor izdala je vlastitog građanina i time pokazala da nema više niti jedan valjani razlog za postojanje. Ako koga treba locirati, identificirati i u Remetinac transferirati onda su to upravo Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i Bošnjaković. I, to nije početak niti kraj već samo sredina lanca. Ima još na stotine kandidata. Što političara, takozvanih pretvorbenih mađioničara i medijskih reketara zajedno sa njihovim plaćenim denuncijantima i štrapalima zaduženima za zamagljivanje istraga i istine. A Remetinac je već prenapučen.
Ova Vlada je prepuštanjem Purde strancima odustala od osnovnih postulata o kojima je pisao Thomas Hobbes i time dokazala kako im je vrijeme isteklo. Premijerka kao oktroirana lutkica utamničenog Sanadera nije ni u jednom trenutku imala legitimitet, a prodajom Tihomira Purde izgubila je i legalitet. Bitno da je broš na reveru!
O potpisanim ugovorima neka se pravda pred sudom kada za to dođe vrijeme. I Sanader je smatrao da je nedodirljiv. Šeks se još uvijek samozavarava.
Nema tog pravnika koji može suvislo obrazložiti kako je moguće da se hrvatski državljanim izručuje drugoj državi za djelo koje je počinjeno u Hrvatskoj na temelju dokaza dobivenih torturom u Srbiji koja istovremeno ne priznaje postojanje logora u kojima su „prikupljeni iskazi“.
Kad bi Hrvatska država koju predstavlja Vlada Jadranke Kosor stvarno bila zaiteresirana za hrvatskog građanina, u ovom slučaju Tihomira Purdu, ona bi zatražila njegovo izručenje. A ne nesuvislim obrazloženjem – to izbjegla, pravdajući se kako nema razloga da se traži izručenje, kako bi bosanskohercegovačkom pravosuđu dala zeleno svijetlo, otvorila put ka izručenju Srbiji. Ne slučajno, već na razini dogovora Hrvatske i Srbije – i predsjednika, premijera i ministara pravosuđa!
Purdu se trebalo dovesti u Hrvatsku i tu mu suditi i presuditi na osnovi pravovaljanih dokaza koji nisu niti mogu biti mjerodavni kao „priznanje“ dobijeno pod torturom u srbijanskim logorima.
Dokazi i priznanja dati pod batinama i sustavnim ponižavanjem, te prijetnjama smrću, ni u jednoj pravnoj državi ne mogu se uzeti kao pravovaljani, pa bila to i pravna država pravnika Josipovića, pravnice Jadranke Kosor ili šidskog advokata Vladimira Šeksa. O Bošnjakoviću trošiti riječi… nema smisla. On je dobio položaj koji nakon odlaska Šimonovića ionako nitko nije želio. Nije ni prvi ni zadnji u Hrvatskoj koji se svako jutro štipa za obraz u nevjerici da je baš on to što je – ni kriv ni dužan.
U svakom slučaju nema niti jednog opravdanja za potencijalno izručenje Tihomira Purde Srbiji. Počinio ili nepočinio djelo za koje ga optužuju, Purdi se mora suditi samo i jedino u Hrvatskoj. Srbija nema ni po jednoj osnovi pravnu jurisdikciju nad onim što se dogodilo i događa u Hrvatskoj. Niti ikakve ingerencije nad hrvatskim državljanima.
Hrvatski branitelj Tihomir Purda je zbog neodlučnosti hrvatskog političkog vodstva, da ne napišem žrtvovanja istočne Slavonije za priznanje i novo razgraničenje, već jednom završio u srpskom logoru. Nema nikakvog valjanog razloga da se opet nađe kao zatvorenik u Srbiji. Čak i da nije nevin – ako je kriv – TREBA mu suditi u HRVATSKOJ. Uostalom, sud donosi presudu tko je, a tko nije kriv.
Izdaja vlastitih građana nije niti može biti cijena koju bi Hrvatska trebala platiti za ulazak u Europsku uniju. A za ulazak u Europsku uniju grčevito se bore i pozicija i opozicija. Ne iz ljubavi prema Europi, još manje prema Hrvatskoj, već zbog onih pet-šest mjesta u Europskom parlamentu i desetaka mjesta u europskoj administraciji gdje se misle dobro i dugoročno naplatiti. Koliko je to koštalo do sada – manje je važno, skoro pa nevažno.
Očekivati bilo kakvu humanost, suosjećanje ili, ne dao Bog, sram zbog izdaje – to na ovim prostorima nije nikada bilo na cijeni, a još manje u moralnom kodeksu. Koliko je čvrst moralni kodeks možemo vidjeti po tome koliko je anti-hrvatska stranka HDZ popljačkala u zadnjih dvadeset godina i sve to uz svesrdnu pomoć ostalih stranaka koje su šutjele čekajući da štogod padne sa stola. A padalo je i padat će dok im glasači to budu dozvoljavali. Uz ovakve medije – bilo državne ili privatne – mogu pljačakti dokle god bude bilo čega za pljačkanje. A unatoč svekolikoj općoj pljačci – još uvijek ima ponešto!
I ako spletom sretnih okolnosti Tihomir Purda ne završi u Srbiji, neće to biti zasluga Jadranke Kosor ni hrvatske Vlade, već bosanskohercegovačkog ministra pravosuđa koji ima diskreciono pravo donijeti odluku o neizručenju iako je nadležni sud donio odluku o izručenju Srbiji. Marića da ne spominjemo? Pa i on je hrvatski državljanin. To sigurno smeta Jadranki i Vladimiru u popodnevnom odmoru!?