Connect with us

Nekategorizirano

USTAŠKA UDBA

Objavljeno

15 godina prije

-


Teško se oteti dojmu da hrvatski građani zaslužuju da žive baš kako žive. Osiromašeni, gladni svega osim obećanja i straha, ali ostaju zahvalan materijal za oblikovanje protuhama svih vrsta, od političara do udbaško-kriminalnih likova, jer se, po uzoru na europski srednji vijek , društveni ugled i utjecaj, domoljublje i odanost Bogu, kupuju novcem, a da je porijeklo istog potpuno nebitno. I poštenje je postalo roba dostupna samo bogatima. Poštene sirotinje nema, jer je davno dobila ružan i podrugljiv naziv koji ne želi. Društveni ugled i utjecaj se mjeri upornošću u  pljačke vlastite zemlje, a zemlja umire na kredit , s kreditnim rejtingom razine: „Korak do smeća“.
U Hrvatskoj je rad s smećem vrlo isplativ, retro razmišljanja i reafirmacija nekih duhova prošlosti također. Kao i sve i to ima svoje porijeklo, često opisivano, pa evo još jednog:
„Većina vodećih članova HDZ-a koji su preuzimali državne funkcije  bili su bivši članovi SK koji su u doba sloma Hrvatskog proljeća ili kasnije otpali od komunizma zbog svoje nacionalističke orijentacije, te nisu imali, niti su pod komunizmom mogli imati, bilo kakve pripreme i prakse za demokratsko upravljanje državom nego su zavladali onako kako su naučili u svojoj bivšoj partiji. Potpuno su zanemarili demokratski princip trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Posvuda su na vodeća mjesta ubrzo postavljeni članovi HDZ-a ili njihovi bliski suradnici, pa se nije mogla usposataviti nezavisnost institucija, nužna za funkcioniranje istih. Tome je mnogo doprinio i autoritarni način vladanja samog Franje Tuđmana; apsolutnu podršku i autoritet u svojoj stranci on je prenio na  svoje nove državničke funkcije…“
„… U zemlju se vratio stanovit broj političkih emigranata, među kojima i proustaških koji su u javni život unosili ekstremne ideje. Franjo Tuđman, još je na Prvom saboru HDZ-a početkom 1990. godine ustvrdio kako NDH nije samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda  za svojom samostalnom državom, potom je iznio ideju  o pomirenju svih Hrvata, odnosno pomirenju ustaša i partizana ili njihovih sinova i unuka. Ideja o pomirenju, bez obzira  na to što je načelno mogla biti privlačna, zapravo je omogućila da se u javnosti  toleriraju ekstremni nacionalizam i proustaški ispadi. Mnoge ljude u novoj vlasti obuzelo je pijanstvo od uspjeha; zanemarili su ili podcijenili činjenicu da je Hrvatska državnopravno još u Jugoslaviji i da u njoj živi više od pola milijuna Srba, koji su se oslanjali na Jugoslaviju i sve više bili manipulirani iz Srbije…“
Ova dva poglavlja, s približnim brojem rečenica, jesu dio Hrvatske povijesti, autora Ive Goldsteina, 2008. god., str. 511 i 512, uzeti kao prikladan uvod  za bolje razumijevanje uzroka, pojava i posljedica teškog političkog, ekonomskog, drušvenog i inog stanja u Hrvatskoj, posebno u svjetlu aktualnog zaoštravanja odnosa, koje je u ovoj fazi teško definirati.
Međutim, dva navedena poglavlja, sama po sebi, nebi dali odgovor na svu složenost stanja u zemlji, pogotovo zaoštravanje (još nedefiniranih) odnosa da nije bilo i drugih nezaobilaznih čimbenika poput obrane interesa bivše Tvorevine, preinačenih u interese njenih „sljednica“,Srbije i  JNA, te  interesa drugih zemalja i vanjskih faktora, a sve kroz svoje tzv. tajne službe – manje ili više efikasno.
Djelovanje stranih službi do danas je ostala nepoznanica, njihovo djelovanje  je dio urbanih legendi, dok su „Sljedbenice“ baštinile minuli rad starih službi, odnosno davno ostvareni utjecaj na sve strane, bivše komuniste, proustašku emigraciju i Srbe u Hrvatskoj. 
Definicija najčešće spominjane UDB-e, prema Enciklopediji, BIGZ 1976., (gdje je najsažetija i nefrizirana) glasi:                       
„Uprava državne bezbjednosti, UDBA( OD 1964. Služba državne bezbjednosti), specijalizirani državni organ, koji vrši upravne i druge poslove, radi spriječavanja i otkrivanja aktivnosti uperenih protiv društveno-političkog i ekonomskog sistema SFRJ. Služba je organizacijski začeta u ilegalnom radu KPJ i revolucionarno-oslobodilačkom ratu  Jugoslavije (1941.- 1945.); neposredno je proistekla  iz Odjeljenja za zaštitu naroda (Ozna), osnovanog 13. 5. 1944; od sredine 1952 nije više vojna formacija i od tada svoje zadatke u zaštiti samoupravnih tekovina jugoslavenskog društva vrši u okvirima Ustava i zakonima utvrđenih ovlaštenja.”
Valja istaći veliku ulogu crkava, katoličke  i pravoslavne, koje su (u želji da se zatru stari društveni – politički odnosi) aktivno podupirale ekstremizam u svim varijantama i UDB-i, post mortem, odradili posao.
U vrijeme masovne (e)migracije stanovništva s područja bivše Tvorevine, UDB-e nije bilo, doduše promjenjeno je tek ime, a o njenom  djelovanju i djelovanju njenih sljedbenica,  govore drugi.
Cilj je shvatiti  suštinu postojanja  Ustaške udbe, iznimno efikanog izdanka svoje matice, koja se, kako se čini, uspješno prilagodila novom vremenu, a egzistira na ovim prostorima hraneći se materijalnom i duhovnom bijedom sviklih na njene pretke. Stručno usmjeravanje vrši  političko i udbaško-kriminalno podzemlje štiteći sebe i svoj utjecaj.
Novoj „službi“ ime je dao sam Predsjednik RH, objašnjavajući ga činjenicom da je sastavljeno od „kvaliteta“svih vrsta ekstremizma i da je, u suštini, antidemokratska služba. Djeluje na principu besmislenog kretanja dvaju tijela oko Planeta, u suprotnim smjerovima, koji se od pola puta približavaju i napokon sastanu na polazišnoj točki. Kad se izgube u besmislu, čeka ih i usmjerava Struka. 
Neiskreni i neuki  borci protiv takvih „službi“, poput kliconoša,  jačaju njihov utjecaj, pa se neke spominju danas više nego u vrijeme  svojih „najboljih dana“, jer se njima straši, prijeti, ucjenjuje, pa i ugrožava zdravlje i život ljudi.  Njome nas plaši Šeks, Budiša, Cvrtila, Miklenić i drugi „čuvari“ hrvatske krijeposti.  Poput Faraonskog prokletstva, djeluje iz glava „pljačkaša grobova“.
Tko god se nečim bavi mora poznavati temelje svog posla. Sve tzv. tajne službe počivaju na istim temeljima, ljudima izvana „utkanim u sve pore društvenog života“, koji uvijek ne moraju biti svjesni svog djelovanja. Zovu se špijuni, suradnici, (dez)informatori i slično. Možda samo budaletine s kojima se može manipulirati. Angažiraju se po tri osnove i to: domoljubnoj, materijalnoj i kompromitirajućoj. Prvi rade iz uvjerenja, drugi zbog novca ili drugih nagrada, a treći rade jer su ucjenjeni. Najlošiji i najnepouzdaniji, u pravilu šire (ne)kontrolirane (dez)informacije, koje dobiju od Službe „u povjerenju“. Postoje, doduše, i četvrti, koje nitko ne treba, već sami, improvizacijama, zadovoljavaju nekakve svoje porive ili sklonosti službama koja ih neće. Potonjih je uvijek najviše, najglasniji su i ne trebaju, nužno, postojanje službi. Oni ih jednostavno izmisle. Najuspješniji su u neredu, jer tako „peru“ vlastiti.
Možda nikakvih tajnih službi i nema, već  svim navedenim kategorijama, upravlja netko drugi. Recimo „visoka“ politika.  Ali, tada bi ona morala dobro poznavati funkcioniranje Službi. Hrvatska ima, na primjer, Vladimira Šeksa, najutjecajnijeg i najdugotrajnijeg živućeg političara, dokazanog u otkrivanju udbinih ubojica tijekom rata u Osijeku, prislušnih uređaja u zgradi Sabora i niza udbinih akcija protiv Hrvatske. Govori naoko besmisleno i predpostaviti je da se radi o šifriranom govoru. Tijekom rata je nosio vojnu odoru, kao civil (bez obzira što o tome rekle međunarodne konvencije), a zbog tajnog djelovanja je postao general. Uspio je da nitko ne sazna za njegova velika djela. Nije poznato koliko je agenata udbe otkrio, pa ni ukupan doprinos borbi protiv istih.
Idemo li naniže prisjetit ćemo se mnogih opskurnih likova, koji su se na razne načine, manje ili više,ogriješili o zakon ili moral, nekadašnjih pričuvnih čobana u skupim terencima, kojima, kako reče Predsjednik, ne odgovara demokracija (ili čišćenje jer Službe negdje nasreću postoje).
Prisjetit ćemo se velikih lovaca na udbaše i izdajnike Domovine, od Sanadera do Tompsona i Marijačića, u pravilu velikih domoljuba i katolika, a njihov broj i odlike polako slažu mozaik koji će definitivno otkriti hrvatske „udbaše“. Jer, onaj koji podriva gospodarske temelje neke zemlje, bogomdan je za neprijateljsku Službu. Dobro je, ako usput verbalnim akrobacijama, poželjno domoljubnim , otklanja moguće sumnje okoline.
Kombinacija  društvenih marginalaca,  koji su se tek počeli opuštati , „visoke“ politike i kriminalnog podzemlja u vrijeme kriza (ili borbi za vlast), oblikuje se u destruktivnu silu, koja prema svojim tvorcima može „s ponosom“ nositi ime ustaška udba. 
A što je sa Strukom? Odgovor nismo dugo čekali, a za to se pobrinula domaća tiskovina, koja lasira iznimno providnu i čudnu igru. Nadam se iz financijskih razloga iako je i to, rekosmo, jedna od osnova djelovanja . Njima je, navodno, netko „proturio“ dokumenat o malverzacijama s stanovima MORH-a, koji, vidjeli smo, sadrži općepoznate, u mnogome  nesporne podatke i to je bio razlog da gostuju Dnevniku HTV-a?  No, baš tu, na srednjim stranicama (ili na mala vrata), ulazi Feljton: Tajna služba SFRJ, iz memorije i papira samog Josipa Perkovića.  Sadržaj potpuno beznačajan, davno istrošen, koji ne daje niti jedan odgovor na pitanje koje bi mu postavio sud u Njemačkoj ili (da je sreće) ovdje. Polako, ali sigurno, postaje kandidat za osobu godine. Da li samo za to? Sačekajmo.
Osjetimo li  se ugroženima ili zakinutim u pravdi, možemo se obratiti moralnoj vertikali u zemlji, Ivi Josipoviću, predsjedniku države, doktoru prava, a on će, slijedom stvari pitanje prepustiti svom savjetniku  za  sigurnost.
Problem polako dobija konture.  Možda definiciju ustaške udbe nećemo dugo čekati.  Netko će već (uz pomoć njemačke policije) „preuzeti odgovornost“.
Krug se polako zatvara. Baš kako zaslužujemo.

No votes yet.
Please wait...
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku

Objavljeno

3 tjedna prije

-

8. siječnja 2026.

By

Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.

Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.

U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.

Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.

Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.

Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.

Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.

Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.

Nastavi čitati

Nekategorizirano

PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent

Objavljeno

1 mjesec prije

-

23. prosinca 2025.

By

Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta

Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.

Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.

Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.

I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.

Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13! 


Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.

Link za glasovanje je OVDJE.

Nastavi čitati

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

2 mjeseca prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu