Eno ga, to ti je moj stric. Vidiš ovoga skroz livo, s nakrivljenom kapom, pokazivao je prema velikom ekranu stariji muškarac, po naglasku očito jedan od iseljenih Privlačana koji su se ovoga ljeta vratili iz Amerike na odmor, dok su se oko njega naguravali ostali sumještani pokušavajući među licima sabunjara i ribara prepoznati još nekoga svojega.

Njih više nema. Posljednji privlački sabunjari su otišli, ali njihove priče još žive u obiteljima, na požutjelim fotografijama i u sjećanju mjesta koje ih se svake godine ponovno prisjeti. Upravo je njima bila posvećena središnja večer Dana privlačkih ribara i sabunjara, manifestacije koja je privlačku rivu ispunila mještanima, turistima i gostima iz cijele Zadarske županije.
Na ekranima su se pojavljivali leuti, bracere, mreže pune ribe i muškarci izmoreni teškim radom.

– Moj otac je znao govoriti da je more bilo i kruh i neprijatelj. Od njega se živjelo, ali ga se moralo poštovati, kazao je jedan od mještana dok je promatrao stare snimke.

Sabunjari su iz privlačkih plićaka vadili pijesak kojim su nakon Drugog svjetskog rata obnavljani Zadar i brojna mjesta duž obale. Bio je to mukotrpan i opasan posao. Radilo se u moru, po hladnoći, buri i neveri, često bez ikakve zaštite. Sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su vrhunac sabunjarstva, no dolaskom novih građevinskih materijala i padom potražnje zanimanje je postupno nestalo, ali ono što nije nestalo je – ponos. Privlačani i danas rado govore kako su njihovi ljudi gradili obalu, hranili obitelji iz mora i zemlje te od malo stvarali dovoljno. Upravo se ta priča osjećala na svakom koraku manifestacije. Načelnik Općine Privlaka Gašpar Begonja istaknuo je kako je ova manifestacija prije svega dug prema generacijama koje su svojim radom stvarale mjesto.

– Sabunjari i ribari nisu samo dio naše prošlosti, nego ljudi bez kojih Privlaka ne bi bila ono što je danas. Ovom večeri želimo im odati počast, ali i mlađima pokazati koliko je težak bio život njihovih djedova i pradjedova. Važno je da se ta priča ne zaboravi, nego da je s ponosom prenosimo dalje, kazao je Begonja.

Na rivi su posjetitelji mogli kušati ribarske specijalitete i proizvode lokalnih OPG-ova, dok se na Kolištu održavala likovna radionica „Sabun, Painting and Wine”. Uz čašu domaćeg vina slikalo se more, stare brodove i privlačke plićake, a među sudionicima bilo je i onih koji su se kista posljednji put primili još u osnovnoj školi.

Dio gostiju prije dolaska na rivu svratio je i u privlačke restorane uključene u poseban gastronomski projekt Turističke zajednice Općine Privlaka i Gastronauta. Restorani Amico, Castello, Koćeta, Konoba Planura i Bistro Moreta tijekom manifestacije, a do 17. srpnja nude jelovnike inspirirane starom privlačkom kuhinjom. 

Na njima su se našli sabunjarska čičvarda, nekadašnje zasitno jelo od slanutka koje je davalo snagu ljudima za cjelodnevni rad u moru, saur od srdela, način čuvanja svježe ribe prije pojave hladnjaka, sabunjarski brudet pripreman od dnevnog ulova, bronče iz privlačkih plićaka, domaći privlački šokol, pršut i panceta dozrijevani na buri, razna jela ispod peke te tradicionalni smokvenjak, nekoć nezaobilazan izvor energije ribarima, sabunjarima i težacima.

– Došli smo na večeru, a konobar nam je počeo pričati o domaćim jelima i sabunjarima. Iskreno, do danas nismo ni znali da je taj zanat postojao. Poslije smo odlučili prošetati do rive i vidjeti što se tu nudi. Lijepo je kada kroz običnu večeru doznate nešto o mjestu u kojem boravite, ispričao je Vlado iz Zagreba, koji prvi put boravi u Privlaci. Njegova supruga dodala je kako upravo takve priče ostaju u sjećanju.

– More i plaže su prekrasni, ali toga ima i drugdje. Ovdje smo doznali nešto što ćemo prepričavati kada se vratimo kući, kazala je.

Direktorica Turističke zajednice Općine Privlaka Iva Zorić Sarađen istaknula je kako je cilj manifestacije bio povezati mještane, goste i lokalnu baštinu bez pretvaranja tradicije u običnu scenografiju.

– Nije dovoljno samo reći da su ovdje nekada živjeli sabunjari i ribari. Važno je da njihove priče prenesemo novim generacijama i gostima koji dolaze u Privlaku, kazala je Zorić Sarađen i dodala kako gosti sve više traže sadržaje koji im omogućuju da upoznaju mjesto izvan plaže i apartmana.

– Ljudi žele osjetiti kako se negdje živjelo, čuti lokalnu priču i susresti se s domaćim ljudima. Privlaka ima snažan identitet i ne trebamo izmišljati turističke priče. Imamo ih dovoljno u vlastitoj povijesti, naglasila je.

Manifestaciju je podržao i direktor Turističke zajednice Zadarske županije Vanja Čvrljak, koji je istaknuo kako upravo ovakva događanja daju destinacijama prepoznatljivost.

– Svako mjesto na našoj obali ima more, sunce i lijepe plaže, ali nema svako priču poput one o privlačkim sabunjarima. To je ono što Privlaku razlikuje od drugih. Važno je da se takva baština ne predstavlja samo kroz povijesne podatke, nego kroz ljude, fotografije, hranu, glazbu i neposredan doživljaj mjesta, kazao je Čvrljak.
Prema njegovim riječima, suvremeni gost želi više od klasičnog odmora.

– Turizam danas mora ostaviti uspomenu. Gost se možda neće sjećati svake plaže na kojoj je bio, ali sjećat će se čovjeka koji mu je ispričao kako su sabunjari satima vadili pijesak iz mora i njime gradili Zadar, dodao je.

Kako se večer približavala glazbenom dijelu, riva se sve više punila. Na pozornicu je najprije izašao Rockatansky bend, a potom i Klapa Intrade, čije je pjesme publika pratila od prvih taktova. Nešto prije ponoći, privlački zaljev obasjao je vatromet ispaljen s mora, a zabava se nakon koncerta nastavila uz bend do kasno u noć. Sabunjari se više ne spuštaju u plićake, njihove bracere ne prevoze pijesak, a posao od kojeg su živjele generacije danas postoji samo u sjećanju. No barem su te večeri ponovno bili u središtu Privlake – među svojima, u pričama koje su se prenosile s koljena na koljeno.

◄ 1 2 3 ►