Zavjetni blagdan sv. Nediljice koji tradicionalno okuplja tisuće vjernika iz Zadarske nadbiskupije, svečano je proslavljen u nedjelju, 5. srpnja u svetištu sv. Nediljice u Vrani. Središnje svečano koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u parku svetišta predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Razmatrajući navješteno evanđelje, nadbiskup je rekao da Isus svoju molitvu koju započinje riječima: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje“ (Mt 11, 25), ne govori „nakon učinjenog čuda, nakon što su ga svi prihvatili ili nakon što je vidio obilne plodove svoga navještaja Kraljevstva Božjega. Naprotiv, Isus izgovara tu molitvu slavljenja u času kad se susreće s nerazumijevanjem, odbacivanjem i zatvorenošću mnogih ljudi.

Gradovi u kojima je učinio najveća čudesa i znamenja nisu se obratili. Pismoznanci i farizeji sve više ga osporavaju. Mnogi ostaju ravnodušni prema njegovoj poruci Božje ljubavi. Pa ipak, Isus ne dopušta da ga razočaranje zarobi. Isus se ne zatvara u gorčinu, ne optužuje ljude, ne žali se na težinu života. Umjesto toga, podiže pogled prema Ocu i izgovara molitvu hvale“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je u središtu Isusovog života svijest da je on Sin Očev.

Isus zna da nije sam, „da njegov život nije prepušten slučaju, ljudskim odlukama ili promjenjivim okolnostima života. Isus sve prima od Oca i sve vraća Ocu. On zna da ga Otac ljubi vječnom ljubavlju koja nadilazi svaku bol, prazninu, nerazumijevanje, zlo, grijeh i silu ovoga svijeta. Upravo iz tog odnosa s Ocem izviru njegova nutarnja sloboda i duboki mir. Zato ga ne mogu uzdrmati ni pohvale ni osude. Isus ne mijenja svoj put kada ga ljudi slave, ali ga ne zaustavlja ni kada ga odbacuju. Njegov oslonac nije u ljudskom priznanju, nego u Očevoj ljubavi“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je to važno primijeniti i u svom životu.

„Mi često svoju vrijednost mjerimo uspjehom u poslu, u zarađenom novcu, prikupljenim nekretninama, položajem u društvu, postignutim titulama, automobilom, mišljenjem drugih ljudi ili vlastitim postignućima. Kada sve ide dobro, osjećamo se sigurnim. Ali kada dođu neuspjesi, kritike ili gubitci, bolesti i smrt, lako se rušimo i gubimo mir. Razlog je često što svoj identitet gradimo na prolaznim stvarima. Isus nas poziva da svoj život gradimo na  dubljem i neprolaznom: na svijesti da smo ljubljena djeca Božja“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako svijest da smo ljubljena djeca Božja mijenja naš pogled na život.

„Ne moramo neprestano dokazivati svoju vrijednost i živjeti u strahu od neuspjeha. Ne moramo očajavati kad izgubimo nešto što nam je bilo važno. Znamo da postoji netko tko nas poznaje, ljubi i vodi čak i kada ne vidimo smisao događaja kroz koje prolazimo“, rekao je nadbiskup. Takav je bio i život sv. Nediljice, ranokršćanske mučenice iz 4. stoljeća (287., Tropea, Kalabrija – 6. srpnja 303.), koja je podnijela mučeništvo sa svojih 16 godina života.

„Bila je mlada djevojka, bez društvenog utjecaja i bez zaštite koju su imali bogati i moćni ljudi. Gledano ljudskim očima, bila je slaba i nezaštićena. Međutim, u njenom srcu nalazila se snaga koju joj nitko nije mogao oduzeti. Znala je kome pripada, da je Krist njen Gospodin i da je njegovom ljubavlju obuhvaćena više nego što je mogla biti obuhvaćena bilo kakvom zemaljskom sigurnošću.

Zato sv. Nediljica nije pokleknula pred prijetnjama. Nije se odrekla vjere kako bi spasila zemaljski život ni dopustila da strah postane gospodar njenog srca. Mučitelji su mogli vezati njeno tijelo, ali nisu mogli zarobiti njenu dušu. Mogli su joj oduzeti zemaljski život, ali nisu mogli oduzeti ono što je smatrala najvećim blagom – zajedništvo s Kristom“, istaknuo je nadbiskup.

Rekao je da i mi svakodnevno prolazimo kroz kušnje: križ bolesti, nerazumijevanje u obitelji, usamljenost, nepravde na radnom mjestu, posljedice težine grijeha, zabrinutost za djecu i budućnost.

„U takvim trenucima lako je izgubiti mir i pomisliti da smo prepušteni sebi. No, upravo tada trebamo obnoviti uvjerenje koje je nosilo Isusa i sv. Nediljicu: nismo sami. Pripadamo Bogu. Naš život nije slučajnost. Naša vrijednost ne ovisi o tome koliko smo uspješni, koliko imamo godina, koliko smo zdravi, bogati ili priznati. Naša vrijednost, veličina i neuništivo dostojanstvo proizlazi iz činjenice da smo ljubljena Božja djeca.

Tko to shvati i prihvati, može proći kroz kušnje i gubitke, a da ne izgubi sebe. Može ostati miran usred oluje, izgubiti mnoge stvari koje smatra dragocjenima, ali neće izgubiti najvažnije i najveće blago: Božju ljubav, dostojanstvo djeteta Božjega i vječni život. Iz toga izvora crpili su snagu sv. Nediljica i svi sveci. Iz toga izvora pozvani smo crpiti snagu i mi danas“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Potreba da znanje o Isusu ne ostane na razini informacija, bez zahvata srca

Nadbiskup je razmatrao i Isusove riječi: „… Ovo si sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11, 25).

„Te Isusove riječi ne znače da Bog prezire znanje ili učenost. Crkva je dala velike znanstvenike, teologe i mislioce“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je na fra Tomu Ilirika rodom iz Vrane; znanstvenika, graditelja, obnovitelja Crkve, utemeljitelja nekoliko samostana, čudotvorca.

„Problem nije u znanju, nego u našoj oholosti, kad čovjek pomisli da mu Bog više nije potreban; kad vjeruje da sve treba učiniti vlastitim snagama i kada zatvori srce za dar Božje objave. Pismoznanci Isusovog vremena znali su mnoga proročanstva o Mesiji. Poznavali su Sveto pismo bolje od većine ljudi. Ali, njihovo znanje ostalo je na razini informacija. Nije zahvatilo njihovo srce. Nisu dopustili da ih istina promijeni.

Nasuprot njima, „maleni“ nisu neuki ljudi, nego imaju ponizno srce; znaju da trebaju Boga i da bez njega ne mogu ništa; ne glume samodostatnost, znaju se Bogu diviti, moliti, zahvaljivati i primati njegove milosti“, rekao je nadbiskup, dodavši da je takva bila i sv. Nediljica, čija je veličina u njenoj poniznosti. „Nije se oslanjala na sebe, nego na Boga. Zato je mogla primiti svjetlo koje mnogi mudri njenog vremena nisu vidjeli.

I danas se nalazimo pred istim izazovom. Moguće je znati puno o Bogu, a ne poznavati Boga. Moguće je čitati Sveto pismo, a ne dopustiti da nas Božja riječ mijenja. Moguće je biti blizu Crkve, a ostati daleko od Krista“, upozorio je nadbiskup, rekavši da nas Isus poziva da budemo maleni, da sačuvamo jednostavnost srca koja zna vjerovati.

„Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11, 29) – jedine riječi u evanđeljima kojima Isus izravno opisuje svoje srce

Osobito je utješna Isusova riječ: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28).

Mnogi su „umorni od briga, bolesti, neizvjesnosti, obiteljskih problema, razočaranja, sukoba i vlastitih slabosti. Mnogi nose terete koje drugi i ne vide.  Isus ne kaže: „Pomirite se sa sudbinom, tako ti je zapisano u zvijezdama“. On kaže: „Dođite k meni.“ Središte kršćanstva nije predestinacija, ideja, nego Osoba, susret s Kristom.

Isus nam ne obećava da će ukloniti svaki križ, život bez teškoća. Ali obećava da će zajedno s nama nositi naš križ i teret, da će nas osloboditi grijeha i krivice, da će On, Uskrsnuće i Život, proći s nama kroz vrata smrti. On obećava da nijedna patnja neće biti besmislena.

Sv. Nediljica pronašla je odmor u Kristu. Nije ga pronašla u sigurnosti ovoga svijeta, nego u uskrslom Gospodinu. Dok su joj prijetili i mučili je, njeno srce ostalo je slobodno, jer je bilo oslonjeno na Gospodina“, istaknuo je nadbiskup.

Razmatrao je i Isusove riječi o sebi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11, 29). „To su jedine riječi u evanđeljima kojima Isus izravno opisuje svoje srce. Ne kaže da je snažan i moćan, sveznajući i mudar, premda je utjelovljena Mudrost. Ne kaže da je svemoguć, premda je Gospodar svega stvorenoga. Kaže da je krotka i ponizna srca.

Krotkost nije slabost nego snaga pod nadzorom ljubavi. Poniznost nije obezvrjeđivanje, nego život u istini pred Bogom. Sv. Nediljica pokazala je tu snagu. Nije pobjeđivala mačem, nego vjernošću. Nije nadvladala  progonitelje ljudskom moći, nego snagom Kristove ljubavi. Zato njeno svjedočanstvo traje do danas, dok su moćnici koji su je osudili nestali iz povijesti“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je na molitvu sv. Nediljici da i nama bude darovano ponizno i hrabro srce. „Neka nas nauči živjeti kao djeca Očeva, biti „maleni“ pred Bogom kako bismo mogli primiti njegova otajstva. Neka nas nauči tražiti odmor ne u prolaznim sigurnostima svijeta, nego u Kristu. Kada nas pritisnu životni tereti, kad osjetimo umor i obeshrabrenost, sjetimo se Gospodinovog poziva koji i danas odjekuje: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Tko se osloni na Krista, neće biti pošteđen križa, ali će pronaći što svijet ne može dati – spokoj duše, mir srca i radost djece Božje“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Zahvala župnika Petrova i obnova svetišta sv. Nediljice

Vranski župnik don Srećko Petrov zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću „što je i ove godine iskazao svoju pastirsku brigu za susret s hodočasnicima na zavjetni blagdan sv. Nediljice“.

Petrov je zahvalio svima koji su doprinijeli obnovi vranskog svetišta: Općini Pakoštane s načelnikom Milivojem Kurtovom na podupiranju događaja u župi Vrana i materijalne obnove kako bi svetište izgledalo ljepše i sadržajnije za posjetitelje i hodočasnike; komunalnom poduzeću „Juština“ iz Pakoštana s direktorom Antonijom Šarićem koje održava okoliš crkve.

Protekle godine župnik Petrov nabavio je nove drvene i tapecirane klupe u župnoj crkvi sv. Nediljice, uredio je vanjsku fasadu crkve, stavljeni su novi prozori na crkvi, uređeno je postavljanje wc-a za brojne hodočasnike te nastavljena briga za uređenje maslinika i prostora oko svetišta.

Također, temeljito je i stručno obnovljen kip sv. Nediljice u konzervatorsko-restauratorskoj radionici Jelene ­­­­­­­­­­­­Ćurić Čokolić iz Murtera. Čokolić je izvela višestruku i višeslojnu, cjelovitu obradu kipa od novog drveta i nove boje, koji je s tom obnovom dobio na novoj vrijednosti.

Župnik Petrov zahvalio je i hodočasnicima koji su i ove godine, unatoč vrućinama, željeli doći sv. Nediljici. Zahvalio je svima koji su materijalno doprinijeli donošenjem namirnica za blagdan kako bi se počastili svećenici koji su cijeli dan, od šest sati ujutro, ispovijedali; policiji koja brine da se hodočasnički dan dobro prometno odvija, vatrogascima koji brinu da nešto ne izgori. Don Srećko je zahvalio svima koji na razne načine doprinose napretku župe i u organizaciji proslave zavjetnog blagdana.

Istaknuvši da je vransko svetište oaza mira koja se može koristiti za održavanje duhovnih događaja, Petrov je rekao da je u svetištu tijekom godine održano nekoliko duhovnih obnova za razne grupe iz Zadarske nadbiskupije. Šibenska biskupija je željela proslaviti u Vrani svoj Obiteljski dan, ali njihova dva termina su otkazana zbog loših vremenskih uvjeta. Petrov je zahvalio i svim hodočasnicima za darove kroz zavjet ili milostinju, s kojima također sudjeluju u obnovi svetišta sv. Nediljice.

Uz župnika Petrova, u misi su koncelebrirali don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i don Tin Vidov, tajnik zadarskog nadbiskupa.

I. G.