Glazbena zvijezda Maja Šuput nastupit će večeras, u subotu, 27. prosinca u 21 sat na glavnoj pozornici Adventa u Zadru na Trgu Petra Zoranića i tako svojim karakterističnim energičnim nastupom zajedno sa zadarskom publikom proslaviti čaroliju božićnih blagdana.
Publiku se, kazala nam je Šuput, ne treba puno pripremati za njezine nastupe, jer Maja je neizostavni dio svih važnih gradskih fešti.

Mi smo jako stari prijatelji, a zadarska publika zna moj repertoar. Koncert će zato, kao i uvijek biti jako veseo, jer zna se moja mantra, koncerti su prilike za slavlje i veselje, dodavši kako za adventski koncert priprema i poseban repertoar.

Nama je izvođačima to posebno zabavno, jer ću pjevati i božićne pjesme koje publika voli i poznaje, dodala je.

Jedna od najomiljenijih hrvatskih pjevačica i televizijskih osobnosti, Maja Šuput poznata je po svojim energičnim nastupima, zabavnom karakteru i pop hitovima koji garantiraju odličnu atmosferu. Na pozornicu Adventa donosi prepoznatljivu dozu glamura i pozitivne energije, uz repertoar pjesama koje publika zna napamet – od ranih hitova do najnovijih singlova.

Od publike očekujem jednak nivo energije koju ću im dati sama. Recipročan je to prijenos vibre koji je zaslužan za vruću atmosferu koja prati sve moje nastupe, poručila je Šuput, veteranka domaće glazbene scene. Njezin koncert bit će pravi blagdanski spektakl ispunjen plesom, svjetlima i dobrom zabavom, savršeno uklopljen u toplo ozračje Adventa u Zadru.

Pozivam zato sve Zadrane i one koji se ovog Božića tako osjećaju, da nam se pridruže na Adventu u Zadru kako bi zajedno proslavili Božić i još se jednom u zajedništvu prisjetili poruke ljubavi i jedinstva koju ovi blagdani nose, zaključila je Šuput.

Toplo i sunčano vrijeme počastilo je sudionike tradicionalne biciklijade od Zadra do Vira koji su na Stipanovo odvozili božićno i jubilarno 40. izdanje jedne od najpopularnijih biciklijada za profesionalce, rekreativce i ljubitelje biciklizma. Od okupljanja na Branimirovoj obali u Zadru i lagane vožnje zapadnim dijelom Zadarske županije, do prelaska uspona na Virskom mostu i fešte na virskoj rivi, a potom i nagradne tombole, slika na svakoj od 40 biciklijada uvijek je bila ista. Nasmijana lica, lagano bicikliranje, okrjepa i potom trenutak sreće za deset najsretnijih. Jednu biciklisticu pogotovo.
– Iznenađena sam, nisam očekivala dobiti glavnu nagradu iako vozim na gotovo svakoj virskoj biciklijadi. Došla sam iz Nizozemske, a na otok Vir dolazim redovito tri puta godišnje kada se vozi biciklijada – kaže nam 71-godišnja Barbara Peruza koja je dobila nagradni i skupocjeni Mountain Bike. Gospođa Barbara virskog je porijekla. Njezin otac Stipe u mladosti je napustio rodni otok i potom otišao u Nizozemsku gdje se rodila Barbara. Rotterdam je njezin dom, a sa suprugom Antonom Rietveldom posjećuje otok svog oca prilikom održavanja biciklijade od Zadra do Vira. Iako nema obiteljsku kuću ili vikendicu, imaju njezini prijatelji kod kojih boravi kada je u Viru, pa su i nebesa uredila da se na Stipanovo počasti Stipina kćerka. Drugi sretnici koji su dobili vrijedne biciklističke komplete su Željko Škara, Alen Šumski, Marta Diklan, Matko Kolega, Tvrtko Erpačić, Rafael Škibola, Marijana Šumski, Čedomir Simić i Kristijan Devura. Za sudjelovanje se inače prijavilo 256 biciklista, no nisu svi – vjerojatno zbog gripe ili prehlade – odvozili biciklijadu, kao što su poneki otišli s rive prije izvlačenja tombole.
– Zahvaljujem svima na odazivu i sudjelovanju u biciklijadi koja je zahvaljujući ljubiteljima bicikliranja i prijateljima našeg otoka, doživjela već 40. izdanje. Krenuli smo s četiri-pet biciklista, a sada se redovito u velikom broju družimo na Viru. Danas uživamo i u lijepom vremenu – pozdravio je sve sudionike biciklijade od Zadra do Vira direktor virske Turističke zajednice Srđan Liverić, a zahvalu sudionicima prenio je u ime Općine Vir i načelnika Marina Radovića koji ovog puta nije mogao sudjelovati.
Na tradicionalnoj biciklijadi od Zadra do Vira sudjelovao je veći broj vikendaša Slovenaca, Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Slovaka i Čeha, kao i Zadrana i biciklista iz obližnjih mjesta. Događaj su organizirali Biciklistički klub Zadar i destinacijska menadžment kompanija Vir turizam uz potporu Općine Vir i virske Turističke zajednice, zadarske Prometne policije i Službe hitne medicinske pomoći koja tijekom biciklijade nije imala zdravstvenih intervencija. Doprinos održavanju biciklijade dala su općinska poduzeća Čisti otok, Vir održavanje i Vir zaštita te kompanija Taxi Vir. Kuhari restorana Kotarina napravili su više od 300 porcija pašta-fažola, a za sjajnu svirku i ugođaj zaslužan je bio zadarski Zaratino Band.

OKVIR: VRATIO SE KAŠTELAN S DAIRAMA
Na Vir se u velikom stilu s dvije daire ukrašene s osam parova zvončića (ručni tamburini) vratio Zadranin Ivan Kaštelan, odnosno Mr. Tambourine Man, a njegovoj glazbenoj izvedbi – bez greške u visini, jačini, trajanju i boji – nisu odoljeli članovi Zaratino Banda. Pozvali su Ivana na pozornicu gdje se pridružio zadarskom bendu i nastavio s performansom. Kaštelan je već imao upečatljiv nastup prije tri godine na koncertu svog omiljenog pjevača – Alena Islamovića.

Na svetkovinu Božića, u četvrtak, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Hebr 1, 1 – 6

Draga braćo i sestre!

Svima vama ovdje okupljenima, onima koji nas prate preko Radio Zadra ili društvenih mreža, svim vašim obiteljima i onima koji su vam dragi, kao i svim ljudima dobre volje, upućujem iskrenu čestitku: sretan i blagoslovljen Božić, ispunjen mirom, svjetlom i nadom koja dolazi od Boga.

1. Božić dolazi u društvenu stvarnost obilježenu dubokim podjelama, političkim i gospodarskim pritiscima te rastućom netolerancijom prema slobodnom izražavanju vjere i kršćanskih načela. U javnom prostoru stvara se klima u kojoj se različitost doživljava kao prijetnja, a navještaj Evanđelja i svjedočanstvo vjere i molitve guraju se na rub, doživljavaju kao provokacija, žele se isključiti iz javnog prostora ili su izloženi ruglu, podcjenjivanju ili potiskivanju.

U suvremenom društvenom okviru osobito se izdvaja rastući utjecaj kulture smrti koji postupno mijenja način na koji se vrednuje ljudski život. Umjesto da se prepoznaje život kao neotuđivi Božji dar i temelj svake etike, život se sve češće vrednuje prema mjerilima korisnosti, kvalitete, samodostatnosti ili osobne procjene. Takav pogled rađa  opravdanja za pobačaj, eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, ali i potiče ravnodušnost prema patnji, starosti, invaliditetu i ljudskoj krhkosti. U pozadini tih pojava leži duboka kriza odbacivanja Boga i shvaćanja čovjeka. Gubi se osjećaj svetosti života od začeća do prirodne smrti, a Bog se potiskuje s mjesta izvora i jamca ljudskog dostojanstva. Ta se kultura rijetko nameće otvoreno. Češće se prekriva jezikom slobode, prava i napretka. Često se zamagljuje savjest i slabi sposobnost društva da razluči dobro od zla.

2. Istovremeno, na osobnoj razini, mnogi ljudi nose teret umora, nesigurnosti i unutarnje podijeljenosti. Prisutni su bojazan i neizvjesnost od budućnosti, osjećaj nemoći pred društvenim procesima koji se doživljavaju kao nametnuti i udaljeni od temeljnih životnih vrijednosti. Nerijetko se javlja i duhovna iscrpljenost, osjećaj usamljenosti te kriza smisla, osobito ondje gdje su vjera i molitva potisnute na privatnu razinu ili gdje se potpuno zanemare.

Na obiteljskoj razini, gospodarski pritisci, nestabilnost rada i rast troškova života ozbiljno opterećuju odnose unutar obitelji. Roditelji se suočavaju s izazovima odgoja djece u okruženju koje često relativizira istinu, autoritet i trajne kršćanske vrijednosti, dok su djeca i mladi izloženi snažnim ideološkim porukama koje zbunjuju njihovo shvaćanje identiteta, života i odgovornosti. Unutar obitelji mogu se produbiti napetosti, nerazumijevanja i podjele, osobito kada članovi obitelji različito doživljavaju društvena i vjerska pitanja. Pojavljuje se i strah da će obitelj, kao temeljna zajednica života i ljubavi, biti marginalizirana ili neshvaćena.

3. U takvoj stvarnosti, društvenoj, osobnoj i obiteljskoj, Božić dolazi kao svjetlo nade koje se rađa upravo u slabosti i nesigurnosti, pozivajući svaku osobu i obitelj da ustraju u istini, međusobnoj ljubavi i povjerenju u Boga koji nam dolazi u susret.

Imajući na umu sve ove izazove i poteškoće, snažno odjekuje božićna poruka nade. Papa Benedikt XVI. u jednoj katehezi uoči Božića 2011. godine pozvao je Crkvu riječima: „Doživimo s radošću Božić koji je pred nama. Doživimo ovo čudesno događanje: Sin Božji rađa se ponovno ‘danas’, Bog je stvarno blizu svakome od nas i želi nas susresti, želi nas dovesti k sebi“ (Kateheza na općoj audijenciji, 21. prosinca 2011.). Ova papina misao usmjerava nam pogled prema srcu Božića: Bog ne ostaje udaljen promatrač ljudske povijesti, društvenih zbivanja,  ljudskih života, nego dolazi blizu svakom čovjeku kao Spasitelj, ulazi u njegovu svakodnevicu – dapače u njegov život, traži osobni susret i nudi zajedništvo koje postaje izvor svjetla, nade i života.

U takvom svijetu, iz Božića izvire snažna poruka Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Hebr 1, 1). Ove riječi Poslanice otkrivaju nam Božić kao trenutak u kojem Bog ulazi u ljudsku povijest s puninom svoje blizine. Bog sada  govori jasno, osobno i trajno; govori riječima i životom. Govori po svome Sinu koji postaje vidljivi znak Božje prisutnosti među ljudima, znak da povijest ima smjer, a ljudski život najveću vrijednost i neizmjerno i neograničeno dostojanstvo.

U svijetu obilježenom bujicom informacija, Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Logos, nije tek još jedan glas u mnoštvu, nego Riječ koja sabire ono što je rasuto, liječi ono što je bolesno, povezuje ono što je podijeljeno i osvjetljava put ondje gdje se pogled gubi u magli nesigurnosti i privida. U Kristovoj prisutnosti istina prestaje biti predmet nadmetanja i ponovno postaje prostor susreta, razumijevanja i odgovornosti, ljubavi i prijateljstva, slobode i odgovornosti.

4. Poslanica Hebrejima opisuje Isusa, Sina Božjega kao „odsjaj slave i otisak bića Božjega“ (usp. 1 ,3), čime nas uvodi u dubinu božićnog otajstva: u Isusu se Božja stvarnost ne skriva iza apstraktnih pojmova, nego se očituje u ljudskom tijelu, u životu koji se može promatrati, u riječi koja se može slušati, u primjeru koji se može nasljedovati. Odsjaj slave Božje govori o Svjetlu koje ne zasljepljuje čovjeka, nego prosvjetljuje; otisak bića Božjega govori o pouzdanosti i vjerodostojnosti, o tome da se u utjelovljenom Sinu susrećemo s istim Bogom koji je vjeran svojim obećanjima kroz povijest.

Ova sigurnost koju primamo Isusovim utjelovljenjem snažno produbljuje misli pape Benedikta XVI. izrečene na završetku 2011. godine: „Iz tkiva čovječanstva, rastrganog s tolikim nepravdama, zlobom i nasiljem, neočekivano izranja  radosna i oslobađajuća novost Krista, našeg Spasitelja, koji nas vodi da razmatramo dobrotu i nježnost Boga kroz tajnu njegova utjelovljenja i rođenja“ (Misa zahvalnica, 31. prosinca 2011.). Papa ovim riječima opisuje Božić kao prodor Božje ljubavi u tamu svijeta: u povijest ranjenu grijehom, nasiljem i nepravdom; opisuje kako Bog ulazi s nježnošću i dobrotom u ljudske živote, donoseći radost koja oslobađa i liječi. Utjelovljenje Sina Božjega postaje znak da tama i grijeh nemaju posljednju riječ, da Božja blizina ima snagu obnoviti čovjeka i društvo, cijeli svijet.

5. Nadalje, kada Poslanica Hebrejima kaže da Sin Božji „nosi sve snagom svoje riječi“ (usp. 1, 3), ona time otkriva duboku stvarnost božićnog događaja: svijet sa svim svojim napetostima, društvenim lomovima, nepravdama i strahovima nije prepušten slučaju, kaosu ili samovolji moćnih. Sve stvoreno ima uporište u Božjoj riječi koja održava, podupire i vodi povijest prema punini. Božja riječ nije hladna zapovijed, nego živa snaga koja daje postojanost i nadu, koja omogućuje da i u krhkim okolnostima života vidimo smisao i smjer.

U toj slici svijeta koja se nalazi u Božjim rukama, rađa se povjerenje da ljudska povijest, povijest našeg života, nije niz besmislenih događaja, nego prostor u kojem se, unatoč sporosti i otporima, očituje Božja vjernost.

Božja vjernost postaje oslonac pojedincu i zajednici, poticaj da se i u složenim vremenima živi odgovorno, strpljivo i s nadom. Božić nam tako otkriva da sigurnost ne dolazi iz kontrole nad svim okolnostima života i društvenih događanja, nego iz povjerenja u Boga koji u Sinu nosi svijet, nosi svakog čovjeka i vodi ga prema svjetlu koje ne prestaje sjati.

6. Ulomak iz Poslanice Hebrejima koji smo danas slušali u drugom čitanju otvara, dakle, prostor nade i odgovornosti. Ako je Bog progovorio u Sinu, tada ljudska riječ, odluka i djelovanje dobivaju novo mjerilo. Pozvani smo u vlastitim obiteljima, radnim sredinama i društvu graditi život na temeljima Božje riječi, graditi kulturu života i njegovog neotuđivog dostojanstva, kulturu povjerenja i dijaloga. Pozvani smo tražiti rješenja koja štite dostojanstvo čovjeka od začeća do njegove prirodne smrti, pravo na rad i sigurnu materijalnu egzistenciju; pozvani smo stvarati uvjete koji omogućuju mladima sigurnu budućnost, jačaju solidarnost sa slabijima i osnažuju zajedništvo.

Sin Božji, kojega Bog postavlja baštinikom svega, pokazuje put služenja, blizine i darivanja. Njegovo utjelovljenje nas uči da se promjena svijeta događa kroz male, vjerne korake: kroz iskrene i pravedne međusobne odnose, kroz odgovorno sudjelovanje u društvu, kroz spremnost na preuzimanje dijela tereta drugih. Božić tako postaje nadahnuće za aktivno sudjelovanje u traženju najboljih rješenja, ustrajno i strpljivo, s pogledom usmjerenim prema općem dobru.

7. Poslanica Hebrejima u ulomku današnje liturgije, govori također i o radosti neba nad Sinom koji postaje čovjekom. Ta radost prelijeva se na zemlju i postaje izvor snage za ljude. Ona osnažuje nadu da tama ne određuje posljednju riječ, da strahovi ne upravljaju budućnošću, da svjetlo ima sposobnost rasti i širiti se. U toj radosti rađa se hrabrost za zauzimanje, za odgovornost, za zajedničko traženje putova koji vode prema pravednijem i humanijem društvu.

8. Neka ovaj Božić, braćo i sestre, obnovi u nama svijest da Bog govori i danas, da govori u Sinu koji je među nama i da nas ta Riječ osposobljava za djelovanje. Neka nas potakne da u svim aktualnim izazovima prepoznamo poziv na suradnju s Božjim naumom spasenja svakog čovjeka, na mudrost i na nadu koju nam Bog daruje svojim utjelovljenjem.

S tom vjerom i povjerenjem u Boga koji se daruje, započnimo i nastavimo traženje najboljih rješenja, za dobro svakog čovjeka i za budućnost našeg društva.

Još jednom, svima želim i molim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2026. godinu.

+ Milan Zgrablić

nadbiskup zadarski