Fra Andrija Bilokapić, OFM, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, proslavio je pedeset godina svoga svećeništva svečanim misnim slavljem koje je predvodio u crkvi sv. Frane u Zadru u ponedjeljak, 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća BDM.

Propovijedao je fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru, gdje je fra Andrija župni vikar.

„Fra Andrija je čudesan u mnogim riječima i djelovanju, a ponekad je i čudan, pa nije želio slaviti svoju zlatni jubilej. Stoga su subraća, da on to i ne zna, organizirali proslavu zlatnog jubileja“, rekao je uvodno Rizvan.

U zahvalnosti Bogu za zlatni svećenički jubilej fra Andrije, za njegov život,  svećeništvo i poslanje koje mu je Bog povjerio, fra Bojan je rekao da je to slavlje zahvala mnogih koji žive od razlomljene Kristove riječi koju fra Andrija donosi u svom djelovanju. Uz fra Andrijino lomljenje riječi Evanđelja, mnogi vjernici rasli su i po njegovim rukama primali milosti slavljenja otajstava vjere, propovijedanja, sakramenata. Stoga s fra Andrijom zahvaljujemo Bogu na tom plodnom služenju, rekao je Rizvan.

U propovijedi je povezao narav svećeništva s blagdanom Bezgrešnog začeća, čudesnog Božjeg djela koje je Bog učinio u Marijinom životu, očistivši je od ljage istočnog grijeha.

U riječima zborne molitve te svetkovine: “Bože, ti po zaslugama smrti svoga Sina” očituje se narav svakog Božjeg službenika, rekao je fra Bojan.

„​Prvi temelj Božjeg djelovanja u životu je poniznost. Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Nitko od nas nije svojom zaslugom postao kršćanin, franjevac ni svećenik. Mi smo po zaslugama smrti Isusa Krista izabrani prije postanka svijeta, da budemo sveti. On nas u ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe“, istaknuo je Rizvan, rekavši da je čudesnost Božje ljubavi izlivena u Marijinom životu i u životu svakog krštenika, pa i svećenika – ne našom zaslugom, nego Božjom milošću.

„Bog je Mariju unaprijed oslobodio svake ljage grijeha. Bog se uvijek objavljuje kao onaj koji oslobađa, a ne kao onaj koji zarobljava. Božje djelovanje je iznad vremena, ono zahvaća u prošlost i u budućnost. Po zaslugama Kristove smrti, ono je unaprijed očistilo Mariju u njenom začeću. Kod Boga je vječnost sada – uokvireno je sve što smo mi bili, sve što jesmo, ali i što ćemo biti“, poručio je fra Bojan.

Razmatrajući Božju riječ od blagdana, Rizvan je istaknuo: „Nakon pada, Bog čovjeku ne pristupa s uskličnikom osude, kako mi često prilazimo jedni drugima, nego mu dolazi s upitnikom smilovanja: Kaže: ‘Gdje si?’. Bog nas traži. Sv. Ivan Pavao II. je rekao da smo mi bogotražitelji koje Bog traži.

​Adam je odgovorio: „Čuo sam tvoj korak u vrtu, pobojah se jer sam gol, pa se sakrih”. A koliko godina poslije čuje se glas s neba: “Ne boj se, Marijo, ta našla si milost u Boga!”. Bog nas odijeva svojom milošću – nas koji smo se bojali jer smo goli, sada nas odjenu samim sobom“, ohrabrio je fra Bojan, istaknuvši da je pozdrav anđela Mariji: “Raduj se, milosti puna!”, biblijski temelj svetkovine Bezgrešnog začeća.

Marija na Božju ponudu spasenja odgovara: “Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po Riječi tvojoj!”.

„Točnije rečeno, izvorno na grčkom jeziku, Marija kaže: “Evo ropkinje Gospodnje!”. Rob nema nikakve slobode, osim što je slobodan od drugih gospodara. Rob ima samo jednog gospodara.

​Od Adamovog “Gdje si?” do Marijinog “Evo me!” razvija se poziv svakog kršćanina, svećenika i Bogu posvećene osobe. Jer biti svećenik ne znači biti savršen. To ne znači ne imati nikakvih poteškoća u životu, sve zadatke uspješno rješavati, nego u svemu znati reći: “Evo me!”. Pa čak i onda kad naiđemo na križ, tj. baš onda kad naiđemo na križ. A križ su često oni koji nas svojim nerazumijevanjem zatiru, ostavljaju i osuđuju“, istaknuo je fra Bojan.

Zahvalio je Bogu za svaki “Evo me!” kojeg je fra Andrija „izgovorio u svom životu, u svakom njegovom služenju euharistije, u raspolaganju za sakrament pomirenja, u razgovorima s potrebnima, u svim susretima u kojima je sijao Evanđelje, nastojao utjeloviti Evanđelje“.

Zborna molitva kaže i zašto je Bog Mariju unaprijed očistio od ljage istočnog grijeha: “Da bi pripravio dostojan stan svome Sinu”.

„Bog ništa u našem životu ne čini bez pripreme. Za sve što nam povjerava, Bog nas priprema. Priprema nas za poslanje koje nam daruje. Jer Božje obećanje, za razliku od đavolskog, nikada ne zavodi, ne zavarava. Božje obećanje daruje i poslanje i jamči ispunjenje, svojom blizinom. Bog je i poslanje fra Andrije pripremao kroz različite događaje“, rekao je Rizvan.

U tom kontekstu, podsjetio je na ulogu i molitvu pobožne fra Andrijine majke Ive u njegovom životu. Kao dječak, fra Andrija nije mislio biti svećenik. Dva dana poslije proslave njegove mlade mise, majka Iva mu je, klečeći pred njegovim krevetom u 1 sat u noći, rekla: “Dite moje, ja sam kriva za sve što ti bude teško u životu. Oprosti mi”.

​Tada mu je majka rekla da je, kad je bila trudna s njim, desetak kilometara pješice hodočastila Gospi u Široki brijeg i prikazala ga Mariji. Zamolila je Gospu da njeno začeto dijete bude fratar. Nakon svog povratka kući, odmah je porodila fra Andriju.

Kasnije, kad je fra Andrija otišao upisati srednju tehničku školu, kako je prvotno mislio, to ipak nije učinio, iz njemu tada nepoznatog razloga; svojevoljno je, ničim izazvan, odbio predati potrebne dokumente za upis u školu i vratio se kući. Majka mu je te noći nakon mlade mise rekla i da je usred svoga rađa, taj dan kad se fra Andrija išao upisati u školu, na koljenima zavapila: „Majko moja, sjeti se što sam ti rekla”.

Fra Bojan je u propovijedi pročitao ulomak iz Bilokapićeve knjige ‘Majčina riječ’ u kojoj fra Andrija o tome piše ovako: “Moj odlazak u sjemenište franjevaca meni samom je bio zagonetan. Premda su se iz naše župe duhovna zvanja rojila, u mom dječaštvu nije bilo te težnje. Na to me nitko od mojih nije poticao. Dva dana poslije proslave moje mlade mise, klečeći pred mojim krevetom oko 1 sat, budi me moja majka. Upitah je: “Što sad hoćeš?”. Odgovor dobih: “Dite moje, ja sam kriva za sve što ti bude teško u životu. Oprosti mi”.

​Na moje pitanje: “Što bi ti bila kriva?”, dobrim djelom ona je izrekla sebe i mene. “Znala sam što se zbiva kad sam tobom trudna osjetila trudničke bolove. Ti si mi sedmo dijete. Pješice sam se zaputila Gospi u Široki, desetak kilometara od naše kuće udaljeno. Išla sam tebe prikazati Gospi. Zamolila sam je da budeš fratar. Nakon moga povratka kući, rodila sam te nakon pet minuta”. Ponovila je: “Oprosti mi. Ja sam kriva.”

​Razgovor smo nastavili. “Kada si ti otišao u Sinj s nakanom upisati srednju školu, usred svog rađa, bacila sam se na koljena i zavapila: ‘Majko moja, sjeti se što sam ti rekla’”.

„Eto što je sve utkano u poziv svećenika, redovnika i redovnice. ​Zaodjevenost u milost ne oslobađa patnje i križa, nego osposobljava za vjernost u nošenju križa i u prihvaćanju patnje“, rekao je fra Bojan, zahvalivši Bogu što nam je darovao fra Andriju, živog svjedoka vjere. Poželio je da ga Bog još godinama uzdrži s ljudima, u rastu do Kristove punine.

Fra Andrija je zahvalio svima koji mu pomažu što i „njegov kamenčić znači u ljudsko – božanskom mozaiku“. Zahvalio je subraći franjevcima i ljudima koji ga podržavaju, rekavši da su bez Boga svi slabi i nemoćni, a s Bogom smo sinovi i kćeri Božji.

Fra Andrija je rođen 1949. u Udovičićima, u mjestu Gradina, u župi sv. Luke u Otoku. Sedmo je od devetero djece u obitelji Mate i Ive. Nakon osnovne škole u Otoku, pohađao je Franjevačko sjemenište u Splitu na Poljudu. Godine 1968. ulazi u novicijat na Košljunu. Teologiju je pohađao u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. Svečane zavjete u Redu Male braće položio je 1975. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1975. godine.

U Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru koja je sada Kustodija bio je gvardijan, definitor, tajnik Provincije i provincijal u više navrata. U pastoralu je obavljao službe župnog vikara i župnika. Održao je brojne duhovne vježbe svećenicima, redovnicama i redovnicima, duhovne seminare i česti je sugovornik u tumačenju Božje riječi u medijima.

Bio je među osnivateljima udruge Pro Vita u Zadru 1991. g. po čijem je djelovanju rođeno oko dvije tisuće djece koju su roditelji prvotno htjeli pobaciti. Duhovni je asistent Franjevačkog svjetovnog reda i autor nekoliko knjiga.

Fra Andrija je dobitnik Nagrade za životno djelo Zadarske županije 2024. godine, za svoj dugogodišnji plodni pastoralni i duhovni rad.

Za vrijeme mise, u prezbiteriju je bila izložena originalna zlatna kruna s kipa Bezgrešnog začeća BDM iz 13. st. kojeg je crkvi sv. Frane darovao papa Nikola IV.

U crkvi sv. Frane u Zadru na pokrajnjem oltaru u lađi crkve nalazi se srebrni reljef Bezgrešnog začeća BDM koji je napravljen prema drvenom kipu kojeg je samostanu darovao papa Nikola IV. Papa Nikola IV., rođen 1227. u Italiji, u Zadru je stupio u franjevački red. Za šestog provincijala imenovan je 1272. godine i to je bio do svibnja 1274. kad je, nakon smrti sv. Bonaventure, postao generalni ministar Franjevačkog reda.

Blagdan Bezgrešnog začeća BDM stoljećima se svečano slavi u crkvi sv. Frane zbog povezanosti s papom Nikolom IV. koji je kao franjevac djelovao u zadarskom samostanu sv. Frane te je 1288., kad je postao papa, crkvi sv. Frane darovao drveni kip Bezgrešne.

Po tom kipu je u 16. st. napravljen srebreni reljef na kojega je stavljena zlatna kruna koja je do tada bila na kipu kojeg je darovao Papa, a u kasnijem razdoblju bila je dio reljefa. Na kipu je kruna stajala oko tri stoljeća, a kasnije je na srebrenom reljefu bila oko 400 godina. Ta je kruna skinuta s kipa 2012. g. jer je navodno „manje umjetničke vrijednosti“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić