Sjećate li se čarolije Božića iz djetinjstva – pisanja pisama Djedu Božićnjaku, iščekivanja darova ispod bora i uzbuđenja na božićno jutro? Mnogi od nas provedu ostatak života pokušavajući ponovno stvoriti taj osjećaj, no kao odraslima to rijetko polazi za rukom. Postavlja se pitanje je li se Božić promijenio ili smo se promijenili mi i je li osjećaj koji nam nedostaje zapravo samo nostalgija.

Psihologinja Katie Carhart za Newsweek objašnjava da odrasli Božić doživljavaju drugačije jer, umjesto da samo uživaju u radosti, oni je moraju “stvarati”. Kao djetetu, ističe, blagdanski ručak jednostavno se pojavi na stolu, a darovi se magično pojavljuju ispod drvca. Sve to “djeluje čarobno, jer niste bili upućeni u ništa što se događalo iza kulisa”. Kao odrasli, “iznenada smo odgovorni za stvaranje čarolije i nastavak tradicija”, kaže Carhart. To uključuje sate kuhanja, kupovinu i zamatanje darova do kasno u noć, a sve to uz uobičajene svakodnevne obveze, što “dolazi s pritiskom, visokim očekivanjima i stresom”. S time se slaže i psihologinja Meghan Marcum, koja dodaje da je za djecu ovo razdoblje “prepuno novosti i iščekivanja”, dok odrasli “nose logistiku”.

Moć nostalgije i promjene u mozgu
Stručnjaci se slažu da velik dio onoga što nam nedostaje zapravo jest nostalgija. “Ne nedostaje nam uvijek sam Božić toliko koliko nam nedostaje kako se osjećao kad je život bio jednostavniji i nismo bili odgovorni za njegovo ostvarenje”, pojašnjava Marcum. Terapeutkinja Krista Walker opisuje nostalgiju kao “snažno” emocionalno stanje, “mješavinu privrženosti i čežnje” koja se lako veže uz Božić. Ipak, ističe da se i sam blagdan promijenio. “Božić je na neki način drugačiji”, rekla je. “Postao je komercijaliziraniji, što može dodati stres.”

Osim toga, važnu ulogu igra i razvoj mozga. “Kao djeci, blagdani su nam bili noviji. Kako starimo, više se ne susrećemo s stvarima povezanim s Božićem po prvi put. Jednostavno je manje novo”, kaže Walker. To dovodi do slabijeg otpuštanja dopamina, hormona sreće. “Dakle, postoji slabiji dopaminski odgovor na Božić. Naši se mozgovi prilagođavaju osjećaju Božića.”

Pritisak i stres uobičajeni su dio blagdana
Osjećaj stresa tijekom blagdana vrlo je čest. Nedavno istraživanje američke tvrtke za mentalno zdravlje LifeStance Health pokazalo je da 75 posto ispitanika planirana blagdanska okupljanja doživljava kao obvezu, a ne kao nešto čemu se vesele. Financijski pritisak, iscrpljenost i socijalna anksioznost glavni su razlozi zbog kojih bi radije ostali kod kuće.

Istraživanje je također otkrilo da 69 posto ispitanika osjeća pritisak da tijekom blagdana izgledaju sretnije nego što jesu, pri čemu je taj pritisak posebno izražen kod milenijalaca (34 posto) i generacije Z (35 posto).

Kako ipak pronaći čaroliju?
Dobra vijest je da božićni osjećaj nije nestao, samo se drugačije manifestira u odrasloj dobi, tvrdi Marcum. “Vjerojatnije je da će proizaći iz malih, namjernih trenutaka povezanosti, odmora i realističnih rituala, nego iz pokušaja ponovnog stvaranja dječje verzije blagdana”, savjetuje ona.

Carhart se slaže i predlaže da razmislite o stvarima koje su vam kao djetetu najviše značile – bilo da je riječ o pečenju kolača, gledanju određenog filma ili posebnom jelu. Zatim “usporite” i “dajte tim stvarima prioritet tijekom sezone”.

Također potiče ljude da “postave granice” i ne osjećaju obvezu “prisustvovati svakom društvenom događaju, ispuniti svaku blagdansku stavku s popisa želja ili napraviti svih šest tradicionalnih predjela vaše obitelji. Postavljanje granica pomaže u smanjenju izgaranja i ogorčenosti kasnije”.

Neki znakovi stalno preispituju svoje odluke, sumnjaju u sebe i sabotiraju vlastiti napredak. Iako imaju sve potrebne sposobnosti, njihova unutarnja borba sprečava ih da uspiju.

Djevica
Djevica je perfekcionist koji se rijetko zadovoljava postignutim. Umjesto da cijeni ono što ima, neprestano vidi ono što nedostaje. Kritična prema sebi više nego prema ikome, često odustaje od stvari jer nisu “dovoljno dobre”.

Ribe
Ribe znaju što žele, ali ne i kako to ostvariti. Lako ih preplave emocije, izgube se u maštanjima i često ne djeluju kad bi trebale. Sumnjaju u sebe, čak i kad im drugi vjeruju.

Blizanci
Blizanci imaju mnogo ideja, ali rijetko koju provedu do kraja. Njihova unutarnja rastrganost, strah od pogreške i stalno preispitivanje odluka često ih zakoče u ključnim trenucima.

Osobe s krvnom grupom A mogle bi imati veći rizik od razvoja autoimune bolesti jetre – ozbiljnog stanja koje može dovesti do opasnog oštećenja organa. Suprotno tome, osobe s krvnom grupom B pokazuju znatno manju vjerojatnost da će oboljeti od primarnog bilijarnog kolangitisa (PBC), bolesti koja postupno može uzrokovati zatajenje jetre.

Krvna grupa određena je genetikom, odnosno prisutnošću A, B ili H antigena na površini crvenih krvnih stanica. Postoje četiri glavne krvne grupe, A, B, AB i O. U analizi provedenoj na više od 1200 sudionika, među kojima je 114 imalo dijagnosticiranu autoimunu bolest jetre, upravo je krvna grupa A bila najzastupljenija među oboljelima. Slijedile su je O, B i AB.

Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Medicine, usporedila je krvne grupe dviju skupina, 114 oboljelih od autoimune bolesti jetre te 1167 zdravih pojedinaca. Od pacijenata, 44 su imala autoimuni hepatitis, a 70 PBC.

“Može se reći da su osobe s krvnom grupom A imale veću vjerojatnost za razvoj PBC-a nego osobe s krvnim grupama AB i O”, izjavio je dr. Yi Hong, stručnjak za transfuzijsku medicinu i vodeći autor rada.

Razlika je bila osobito izražena kod pacijenata s PBC-om, dok kod autoimunog hepatitisa ta povezanost nije bila tako jasno vidljiva. Istaknuto je i da su osobe s krvnom grupom B bile najmanje sklone razvoju ove bolesti.

Zašto baš krvna grupa A? Moguće genetsko objašnjenje
Znanstvenici smatraju da je objašnjenje skriveno u genetici. Osobe s krvnom grupom A češće nose alele HLA-DRB103:01 i DRB104:01, gene koji su u prethodnim istraživanjima povezani s većim rizikom od autoimunih bolesti jetre.

Ovi geni imaju ključnu ulogu u funkcioniranju imunološkog sustava jer pomažu tijelu da razlikuje vlastite stanice od patogena. No ako sustav zakaže, imunološki odgovor može krenuti u pogrešnom smjeru i napasti vlastito tkivo. Autori studije napominju i da su žene znatno podložnije autoimunim bolestima jetre od muškaraca, što bi moglo biti povezano sa spolnim hormonima, fetalnim mikrohimerizmom i genetikom. Rizik raste i s godinama.

Podmukla bolest koju je teško prepoznati
Kad se spomene bolest jetre, mnogi prvo pomisle na prekomjernu konzumaciju alkohola ili pretilost. No kod autoimunih bolesti jetre problem nastaje kad imunološki sustav napada vlastite stanice jetre, uzrokujući ožiljke, odnosno cirozu.

Primarni bilijarni kolangitis (PBC) razvija se kada imunološki sustav napada žučne kanale, što dovodi do nakupljanja žuči i oštećenja jetre.
Rani simptomi često izostaju, a najčešći prvi znakovi su umor, svrbež kože, suhe oči i usta, bolovi u kostima i zglobovima te nelagoda ili bol u trbuhu.

Kod mnogih se bolest sasvim slučajno otkrije na rutinskim krvnim pretragama. Do trenutka dijagnoze, čak trećina pacijenata već ima razvijenu cirozu.

Ograničene mogućnosti liječenja
Liječenje bez transplantacije svodi se na terapiju steroidima i lijekovima koji smanjuju upalu i imunološku aktivnost, no ti se lijekovi moraju uzimati cijeli život i mogu uzrokovati nuspojave poput bolova u trbuhu i proljeva. U nekim slučajevima mogu čak pogoršati stanje.

Kada jetra počne otkazivati, pacijentu često preostaje vrlo malo vremena. Transplantacija je jedina preostala šansa, no broj potrebnih jetri dvostruko nadmašuje broj dostupnih donora.

Stručnjaci ističu da su i PBC i autoimuni hepatitis u porastu, a među mogućim okidačima navode se virusne infekcije i izloženost toksinima iz okoliša.