ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA S BELAFUŽE / Župljanin Josip Motušić primljen za kandidata za trajni đakonat u Zadarskoj nadbiskupiji

Objavljeno

2 tjedna prije

4. lipnja 2025.

Z NET

Josip Motušić, župljanin župe Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru i zamjenik ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije, primljen je za kandidata za trajni đakonat u Zadarskoj nadbiskupiji za vrijeme misnog slavlja u nedjelju, 1. lipnja, koje je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Bog želi ljubiti i djelovati u nama; da naše riječi, naši postupci, naši izbori postaju mjesto Božjeg djelovanja u svijetu. Tada vječnost prodire u sadašnjost“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je „svaki kršćanin pozvan postati mjesto susreta između neba i zemlje, između Božje svetosti i ljudske svakodnevice. Kršćanin je pozvan biti Božja prisutnost između ljudskog i božanskog, između prolaznosti i vječnosti, svjetla i tame“.

„Jedinstvo naše povezanosti s Bogom postiže se kroz vjeru, molitvu i vjernost Kristovoj riječi, kroz sakramente, u kojima nas Gospodin sjedinjuje sa sobom i jedne s drugima. Jedinstvo se postiže kroz konkretnu ljubav: praštanje, služenje, strpljenje, dijeljenje, odricanje, žrtvu. Put jedinstva nije lagan, ali je moguć jer nas Isus vodi i jer je njegova molitva za nas živa i djelotvorna, jer nam daje Duha Svetoga koji potpomaže našu nemoć“, poručio je nadbiskup, naglasivši da Bog dijeli svoj božanski život s nama ljudima, što znači sudjelovanje u sâmoj Božjoj naravi.

„Ta slava u nama treba postati znak i svjetionik drugima. Ona nas ne uzvisuje iznad drugih, nego nas posvećuje za druge. Isus želi da mi budemo njegovi svjedoci, nositelji njegove slave u svijetu – ne da budemo slavni, već da po nama bude slavljen Otac“, poručio je nadbiskup, rekavši da „Isusova slava nije svjetovna slava ni moć, nego slava Božje ljubavi, potpune predanosti i vjernosti. To je slava križa, slava služenja, slava darivanja samoga sebe, slava ljubavi, istine, uskrsnuća i punine života“.

Osobiti znak jedinstva između Boga i čovjeka je trajni đakonat kojega će primiti Motušić. „Taj čin događa se u lipnju, mjesecu koji je posvećen Presvetom Srcu Isusovu. Srce Isusovo je izvor svakog poziva i svakog služenja. Primanje kandidature za đakonat događa se u ozračju toga Srca koje sve ljubi, poziva i posvećuje“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da „Josip činom primanja kandidature javno iskazuje želju da postane služitelj Crkve, evanđelja i zajedništva, služitelj Kristove ljubavi u svijetu“, a smisao našeg služenja nalazimo u Kristu.

„To nije korak prema časti, višem položaju, boljoj plaći, nego korak u služenje, u dublje zajedništvu s Bogom i braćom ljudima. Srž te službe je ono za što Isus moli: jedinstvo s Njim i međusobno“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo vjernike na molitvu za Josipov put prema trajnom đakonatu: „Neka njegov ‘Da’ Kristu bude nadahnuće da i mi budemo služitelji jedinstva, da budemo u svijetu, po našoj vjeri, djelotvorni kao kvasac u kruhu, sol u hrani, svjetlo u tami. Neka njegov primjer i nas potakne da osluškujemo Božji glas i da ga vjerno slijedimo. Molimo da u Josipovom služenju ljudi prepoznaju Krista koji ljubi, poziva i spašava“.

Nadbiskup je zahvalio Josipu što je „otvorio srce Gospodinu i rekao svoje ‘Evo me!’ u vremenu kada je lakše zatvoriti se i šutjeti; što je prepoznao Božji poziv i odlučio na njega odgovoriti“. Zahvalio je i Josipovoj supruzi, jer njegov odgovor nije moguć bez njene suglasnosti, podrške i vjere, njegovoj obitelji, djeci, najbližima, „jer oni s njim dijele teret i radost poziva“. Nadbiskup je zahvalio i župi Belafuža, jer „duhovna zvanja ne niču u praznini, nego iz molitvene, žive zajednice koja vjeruje, svjedoči Krista živog i uskrslog i prati svoje članove“.

„Kada Josip stupa pred Crkvu s molbom da bude primljen među kandidate za sveti red đakonata, Crkva prepoznaje u Josipovom životu znakove Božjeg djelovanja, osluškuje Duha Svetoga i prepoznaje u Josipu spremnost da u konkretnoj životnoj situaciji, kao oženjen muškarac, živi đakonsko poslanje: služenje Bogu i ljudima“, rekao je mons. Zgrablić i čestitao Josipu na njegovoj otvorenosti Božjoj milosti. Njegov korak kandidature „nije ishitreni čin, nego plod dugog, višegodišnjeg, tihog sazrijevanja u vjeri, molitvi i radu, ali i odlučnog njegovanja Božjeg poziva u srcu“, poručio je nadbiskup.

Poželio je da Gospodin učvrsti Josipa u vjernosti te da put đakonske službe bude njegovo posvećenje i blagoslov za njegovu obitelj, suprugu i djecu, za župnu zajednicu i cijelu Crkvu.

Obred primanja kandidature za đakona

Nakon propovijedi nadbiskupa, na poziv don Ante Dražine, rektora sjemeništa ‘Zmajević’, po riječima: „Neka pristupi tko ima biti primljen među kandidate za sveti red trajnog đakonata Zadarske nadbiskupije – Josip Motušić’, Motušić je pristupio sa svoga mjesta u prezbiteriju ispred oltara i slušao riječi nadbiskupa Zgrablića koje prema obredu glase: „Predragi sine. Pastiri i učitelji koji su odgovorni za tvoj odgoj i obrazovanje i svi koji te poznaju, dali su o tebi dobro svjedočanstvo i mi ga s punim povjerenjem prihvaćamo. Hoćeš li odgovoriti Gospodinu na Gospodinov poziv i svoju pripremu tako privesti kraju, da postaneš prikladan za službu Crkvi što ćeš je u svoje vrijeme primiti po svetom redu?“, upitao je nadbiskup Zgrablić. – „Hoću“, odgovorio je Motušić.

„Hoćeš li svoj život tako oblikovati, da Kristu Gospodinu i njegovom tijelu, koje je Crkva, uzmogneš vjerno služiti?“. – „Hoću“, odgovorio je Motušić.

„Crkva s radošću prima tvoju odluku. Bog neka dovrši što je u tebi započeo. Amen“, završne su riječi nadbiskupa Zgrablića prema obredu primanja u kandidate za trajni đakonat, nakon čega su vjernici molili Vjerovanje.

Biografija Josipa Motušića

Josip Motušić rođen je 30. lipnja 1977. u Zadru. Kršten je u crkvi sv. Šime u Zadru, a razdoblje osnovne škole proveo je u belafuškoj župi Uznesenja BDM gdje je primio sakramente Svete pričesti, Potvrde i Ženidbe.

Završio je srednju Tehničku školu u Zadru (tehničar za elektroniku). Josipov otac je od stradanja na bojištu, 90 % – ni invalid Domovinskog rata.

U 21-godišnjem braku sa suprugom Verom ima četvero djece. Kćer Nia je na prvoj godini studija, Petra pohađa drugi razred srednje škole, Mihael ide u 4. razred osnovne škole, a Gabrijela će 2025. / 26. školske godine krenuti u prvi razred.

Supruga radi u Gimnaziji Franje Petrića (MIOC) u Zadru kao profesorica Engleskog i Latinskog jezika. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu 2009. za profesora tjelesne kulture. Stručni ispit položio je 2012. godine.

Preddiplomski dvopredmetni studij, smjer Teološko – katehetski i Filozofija, upisao je 2013. g., a nakon njega diplomski studij u Zadru. Diplomirao je na temi „Joseph Ratzinger / Benedikt XVI. i povijesno – kritička metoda“ na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Pet godina radio je kao školski vjeroučitelj. Od 2024. g. zaposlen je kao pomoćnik ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije.

U župi Uznesenja BDM aktivno djeluje 17 godina u župnom pastoralu, kao kateheta, izvanredni djelitelj pričesti, u radu s ministrantima itd.

Prethodni belafuški župnici Anđelko Buljat, Dario Tičić i sadašnji Mikulić, župni vikari, profesori na Teološko – katehetskom odjelu i aktivna župna zajednica bili su mu primjer i podrška u izgradnji zrele vjere.

Don Zvonimir Mikulić, belafuški župnik, zahvalio je Bogu što je jedan od župljana, Motušić, prepoznat kao kandidat za sveti red đakonata, kako bi služio kao trajni đakon u Crkvi. „Kandidatura je prvi od koraka koji prethodi đakonskom ređenju. Nadamo se da ćemo uskoro biti ojačani za trajnog đakona, poslužitelja Crkvi. Josip godinama služi u župi. Neka Bog pomogne Josipu na putu njegovog poziva i svima nama da se učvrstimo u onome u što nas Gospodin vodi“, potaknuo je župnik Mikulić.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić blagoslovio je sliku Gospe Maslinske u dvorištu ispred župne crkve koju je kao kapelicu kamenom obložio i plato na kojem se nalazi popločao kamenoklesar Antonio Vulić iz Zadra sa sinom Antom, kao zavjetni dar župi. Na tom mjestu brojni vjernici i prolaznici zaustavljaju se u molitvi Majci Božjoj.

Ines Grbić

Povezane teme :Featured josip motušić zadarska Nadbiskupija

Up Next

OBAVIJEST: Diklo u četvrtak bez vode!

Ne propustite

U SUBOTU ŠETNJA KOŠARKAŠA ZADRA I LEGENDI KLUBA / Na Danima Krešimira Ćosića NBA zvijezde Dario Šarić i Ivica Zubac, Dean Bodiroga…

Nastavi čitati

Kliknite za komentar

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE / Prijave za studij Logopedije do 24. lipnja. Evo svih detalja…

Objavljeno

13 sati prije

15. lipnja 2025.

Z NET

Pristupnici za studij Logopedije na Sveučilištu u Zadru uz prijavu studija na www.postani-student.hr trebaju ispuniti i online prijavu za dodatnu provjeru do utorka, 24. lipnja 2025. godine putem sljedeće poveznice:

Prijava na dodatnu provjeru za upis na sveučilišni prijediplomski studij logopedije Sveučilišta u Zadru u ak. god. 2025./2026.

Pristupnici u sklopu online prijave (obrasca) prilaže i sljedeće dokumente:

Potvrdu nadležnog liječnika školske medicine o zdravstvenim i psihofizičkim sposobnostima za određeni studij*

Obrazac – Potvrda nadležnog liječnika školske medicine o zdravstvenim zahtjevima za studij Logopedija

* Informacije o nadležnom liječniku školske medicine i zavodima u Republici Hrvatskoj dostupne su na mrežnoj stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Potvrde ispunjene od strane liječnika opće medicine neće biti uzete u obzir za daljnje postupanje.

Prijave za pristup dodatnoj provjeri zaprimaju se od 13. lipnja do 24. lipnja 2025. godine.

NAPOMENA!

U slučaju nepravovremenog podnošenja online prijave za provjeru preduvjeta iste se neće razmatrati niti će pristupnik biti uključen u daljnji razredbeni postupak iako je prijavio studij putem sustava NISpVU (www.postani-student.hr).

Dodatne provjere/provjere preduvjeta provodit će se isključivo prema rasporedu u petak, 4. i subotu, 5. srpnja 2025. godine na Sveučilištu u Zadru

Raspored provjere preduvjeta bit će dostupan u četvrtak, 26. lipnja 2025. na mrežnoj stranici Sveučilišta u Zadru (www.unizd.hr).

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Blagoslovljen novi oltar i 120. godišnjica dolaska relikvije sv. Ante Padovanskog u Vinjercu

Objavljeno

16 sati prije

15. lipnja 2025.

Z NET

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Ante Padovanskog u petak, 13. lipnja, u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Vinjercu, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Za vrijeme mise, nadbiskup je blagoslovio novi drveni oltar „prema puku“. Ovogodišnji župni blagdan bio je i u znaku 120. godišnjice kako je relikviju sv. Ante u Vinjerac donio don Kamilo Franchini, porijeklom iz Dicma, 13. lipnja 1905., na dan „župničkog umještenja“, kako je zapisano na poleđini relikvijara.

„Taj dar relikvije postao je znak Božje blizine po sv. Anti i duhovno blago koje se već 120 godina časti s poštovanjem i zahvalnošću. Pred tom relikvijom molile su generacije u tišini osobno, u zajedničkoj euharistiji i procesiji koja je javni znak da vjerujemo u snagu svetaca i u Božju blizinu“, rekao je nadbiskup.

Oltar je središte liturgije i mi trebamo staviti Krista u središte našeg života, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da nam oltar u tome bude trajni izvor, a relikvija sv. Ante da nas „podsjeća na snagu svetosti koja se ne zadržava u prošlosti, nego i danas oblikuje živote“.

U želji da nas život sv. Ante potakne na svakodnevno obraćenje, rast u vjeri i novu blizinu s Kristom, nadbiskup je govorio o kreposti strpljivosti i upozorio na duhovnu lijenost.

Misao sv. Ante: „Ako imaš Boga, imaš sve, jer imaš onoga koji je stvorio sve, koji te sam može nasititi i bez kojega je sve što postoji ništa“ proizašla je iz njegovog osobnog iskustva, potvrđena je kroz djelovanje sv. Ante, rekao je nadbiskup, istaknuvši da sv. Ante nije govorio iz teorije, nego iz živog susreta s Bogom. Rekavši da Bog ispunjava čovjeka i daje smisao, nadbiskup je poručio: „U Božjoj prisutnosti sve dobiva svoje mjesto i gubi prividni sjaj, jer sve postaje samo odsjaj Onoga koji je vječan, savršen i neprolazan. Tko ima Boga, ima izvor svega, ima Stvoritelja svega što postoji. Bog daje smisao čak i kada se sve drugo raspada. Kada materijalno nestane, duhovno opstaje, Bog nam ostaje – i to je najvažnije. U trenucima tuge, Bog je naša utjeha. Kada se sve oko nas ruši, On je stijena na kojoj čvrsto stoji naš život. Kada ljubav izblijedi među ljudima, Njegova ljubav se ne mijenja, ostaje vječna“.

Potaknuo je da ne tražimo ispunjenje u prolaznome, nego u Vječnome, da ne tražimo sigurnost u stvarima koje nestaju, nego u Bogu koji ostaje.

Za biti s Bogom treba voditi krepostan život, a sv. Ante je osobito njegovao krepost strpljivosti. „Kršćanske kreposti nisu samo vanjski čin dobrote, već nutarnja odluka volje i snaga srca koje ustraje u dobru i onda kad ono postane teško, neugodno ili sporo.

Kršćanska strpljivost je aktivno pouzdanje u Boga, vježbanje srca u smirenosti i ustrajnosti usred nepravde, boli ili nesigurnosti. Krepost općenito, a strpljivost osobito, oblikuje naš karakter i vodi nas prema tome da budemo poput Krista koji nije tražio trenutno rješenje, nego je s ljubavlju i postojanošću prihvatio križ.

Strpljivost je snaga koja nas vodi da ne odustanemo kad dođe bol, nepravda ili razočaranje. Ona nas uči gledati dublje – preko trenutnih osjećaja i ostati vjerni Bogu čak i kad ne razumijemo Njegove putove. Strpljiv čovjek nije slab nego duboko jak, jer zna trpjeti bez gorčine, čekati bez nestrpljenja i ljubiti bez uvjeta“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da nestrpljivost razotkriva duhovnu krhkost: „Tko nije ukorijenjen u kreposti, lako posrne, lako odustaje od dobra, povlači se i zatvara u sebe. No, strpljiv čovjek ostaje tih i čvrst, kao dobro kaljeno željezo koje ne puca ni pod udarcem“.

„Krepost je poput kuće. Temelj joj je pouzdanje u Boga, zidovi su vjernost i ustrajnost, a krov je strpljivost koji štiti od kiše i udara vjetrova. Temelj drži kuću uspravnom, zidovi joj daju oblik, ali krov je taj koji nas štiti kad navale kiše i udare vjetrovi. Bez dobrog krova sve propada.

Ako su temelji kuće izložene jakom nevremenu duboki ili na čvrstom kamenu, zidovi čvrsti, a krov stabilan, može izdržati i jaku buru koja nosi ili ruši sve pred sobom. Tako je i s čovjekom.

Kad u životu naiđu jake bure i oluje – nepravde, bolesti, neuspjesi, tjeskobe, a to nam sigurno dolazi, krepost strpljivosti djeluje poput krova: ne zaustavlja vjetar, ali štiti dušu od lomljenja. Strpljivost nas uči čekati, podnositi, ostati mirni i kad oko nas sve zadrhti“, naglasio je nadbiskup, rekavši da strpljiv čovjek nije slab.

„On ne zatvara oči pred problemima, nego ih gleda s povjerenjem. On sabire snagu, zna da je u oluji Gospodin čvrsta stijena pod nogama i zaklon nad glavom“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako nas sv. Ante potiče da izgrađujemo „krepost koja se ne lomi pod pritiskom, koja ne uzvraća zlom na zlo, nego snagom vjere nadvladava svaku kušnju“.

Sv. Ante upozorava da je duhovna lijenost velika opasnost našoj vjeri i kreposti. „Duhovna lijenost nije samo nedostatak aktivnosti. Duhovna lijenost je stanje duše koja gubi volju za traženjem Boga, prestaje težiti višim stvarima i postaje ravnodušna prema vlastitom posvećenju. Čovjek postaje zadovoljan površnošću, duhovnom mlakošću i komforom te traži samo što je ugodno, brzo i bez križa. Duhovna lijenost se često maskira kao mir, uravnoteženost ili čak realizam, ali u svojoj bîti, ona je odustajanje od svetosti“, upozorio je mons. Zgrablić, dodavši da „duhovna lijenost čovjeka zaustavlja, uspavljuje i veže za zemaljsko i prolazno. Lijenost u duhovnom životu otupljuje savjest, slabi volju i udaljava dušu od Božje milosti“.

Sv. Ante je rekao: „Lijenost nam ne dopušta da se uzdignemo u visine, već uvijek želi da se hoda po zemlji, komotnim putovima”.

„Duhovna lijenost odvlači čovjeka od Božjeg poziva da raste, da se uzdiže prema nebu i postane svet. Umjesto toga, duša se zadovoljava osrednjošću, izbjegava napor molitve, pokore i unutarnjeg obraćenja. Komotni putovi možda izgledaju lakši, ali vode u duhovnu prazninu“, upozorio je nadbiskup.

Nasuprot duhovnoj lijenosti, revnost proizlazi iz ljubavi prema Bogu.

„Gdje vlada revnost, ondje je plodna molitva, čežnja za sakramentima, zauzetost za druge i želja za rastom u ljubavi i dobroti, napredovanju prema Bogu. Gdje zavlada duhovna lijenost, ondje se gase te duhovne vatre. Čovjek tada počinje ‘hodati po zemlji’, u krugu navika, briga i prolaznih zadovoljstava, zaboravljajući da je pozvan „gledati gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu“; prestane čeznuti za vječnim i neprolaznim, zanemaruje da mu je domovina na nebesima“, upozorio je mons. Zgrablić, poručivši da smo pozvani „hodati stazama koje nisu uvijek komotne, ali vode prema nebu.

Duhovna lijenost nas drži prizemljenima, dok nas Božja milost poziva u visine. Neka nam primjer sv. Ante bude poticaj da se svakodnevno budimo iz duhovne tromosti, da ne biramo lagani put, nego onaj koji vodi do vječnosti“, potaknuo je nadbiskup.

„Sv. Ante poziva nas na dublje zajedništvo s Bogom i međusobno, autentične kreposti i oslobođenje od duhovne lijenosti koja nas sputava. Ako uistinu želimo imati ispunjeno srce, biti bogati neprolazni i vječnim, moramo živjeti s Bogom. Ako želimo biti kreposni, moramo ostati postojani u kušnji; ako želimo duhovno napredovati, rasti, moramo se osloboditi okova duhovne lijenosti“, poručio je predvoditelj slavlja.

Poželio je da nas sv. Ante zagovara da „ti poticaji ne ostanu samo riječi, nego da ih živimo svakodnevno, s pouzdanjem u Gospodina koji nas uvijek poziva u više, dublje i želi nas uvesti u najveće dobro, svoje zajedništvo ljubavi“.

Nakon mise, župljani su počastili relikviju sv. Ante, a nadbiskup Zgrablić je predvodio procesiju s kipom sv. Ante kroz središte Vinjerca, noseći relikvijar sv. Ante.

Na blagdan sv. Ante, nadbiskup Zgrablić predvodio je svečano večernje misno slavlje na Trgu ispred župne crkve sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

I.G.

Nastavi čitati