Noć vještica potječe iz drevnog keltskog festivala Samhain, poganskog praznika koji je označavao kraj žetve i početak zime

Noć vještica je tradicija koja se neprestano iznova izmišljala od svojih davnih početaka kao keltska poganska ceremonija. Ako danas zavirimo ispod kostima superheroja i omota slatkiša, ispod njih i dalje kuca srce stare tradicije.

“Živo je!” Dr. Frankenstein je plakao dok je njegova kreacija oživljavala. Ali stvorenje je imalo vlastiti život, na kraju je izbjeglo kontroli svog tvorca.

Poput Frankensteinovog čudovišta, tradicije su također žive, što znači da se mogu mijenjati s vremenom ili biti ponovno osmišljene. Noć vještica nije izuzetak.

Kelti su živjeli na području današnje Irske čak 500. godine prije Krista. Slavili su Novu godinu 1. studenog, koju su zvali Samhain. Vjerovali su da se uoči prijelaza u novu godinu otvaraju vrata između svijeta živih i mrtvih.

Duše nedavno umrlih, prethodno zarobljene na Zemlji, sada mogu prijeći u podzemni svijet. Budući da su mislili da duhovi izlaze nakon što padne mrak, ova nadnaravna aktivnost dosegla je vrhunac noć prije, 31. listopada, piše The Conversation.

Kelti su izmislili rituale kako bi se zaštitili tijekom ovog turbulentnog vremena. Oblačili su kostime i maskirali se kako bi zavarali duhove. Palili su krijesove i zabadali svijeće u izrezbarenu repu – prve lampione bundeve – kako bi uplašili sve duhove željne nestašluka.

Za slučaj da im ništa drugo ne uspije, nosili su džepove pune poslastica kako bi platili svojeglave duhove i poslali ih natrag na put u podzemni svijet.

Zvuči poznato?

Iako je bio usredotočen na mrtve, Samhain je u konačnici bio za žive, koji su trebali veliku pomoć pri prijelazu na novu godinu. Zima je bila hladna i mračna. Hrane je bilo malo. Svi su se okupili na posljednjoj zabavi kako bi lomili kruh, podijelili priče i stali hrabro protiv mrtvih, jačajući veze zajednice u trenutku kada su one bile najpotrebnije.

Kad su Katolici stigli u Irsku oko 300. godine poslije Krista, otvorili su još jedna vrata između svjetova, izazvavši značajan sukob. Nastojali su obratiti Kelte mijenjajući njihove poganske rituale u kršćanske praznike. Prekrstili su 1. studenoga u “Dan svih svetih”, koji je danas ostao proslava katoličkih svetaca.

Ali mještani su ostali pri svojim starim vjerovanjima. Vjerovali su da mrtvi još uvijek lutaju Zemljom. Dakle, živi, ali  još odjeveni u nošnje. Ova se aktivnost odvijala noć prije. Upravo je dobio novi naziv koji je (na engleskom jeziku) odgovarao katoličkom kalendaru: “All Hallow’s end”, iz čega došao “Halloween.”

Irski imigranti donijeli su Noć vještica u Ameriku 1800-ih dok su bježali od Velike gladi. U početku su irske proslave Noći vještica bile neobičnost, a drugi Amerikanci su ih gledali sa skepsom. Kao takav, Noć vještica se nije mnogo slavio u Americi u to vrijeme.

Kako su se Irci integrirali u američko društvo, Noć vještica ponovno je izmišljena, ovaj put kao sveamerička proslava. Postao je praznik prvenstveno za djecu.

Njegov religiozni prizvuk je izblijedio, a nadnaravne svece i grešnike zamijenili su generički duhovi i goblini. Izrezbarena repa ustupila je mjesto bundevama koje su sada simbol praznika. Iako trik ili poslastica nalikuje drevnim tradicijama kao što je prerušavanje, gdje su kostimirana djeca išla od vrata do vrata po darove, to je zapravo američki izum, stvoren da odvuče djecu od nemirnih blagdanskih šala prema zdravijim aktivnostima.

Noć vještica postala je tradicija koju su usvojili mnogi novi imigranti na svom putu prema Americi i sve se više izvozi diljem svijeta, a mještani je izmišljaju na nove načine kako bi je prilagodili vlastitoj kulturi.

Ono što je tako posebno kod Noći vještica je to što okreće svijet naglavačke. Mrtvi hodaju Zemljom. Pravila su stvorena da se krše. A djeca vježbaju puno snage.

Oni odlučuju koji će kostim odjenuti. Oni su ti koji postavljaju zahtjeve tražeći slatkiše. Rade stvari s kojima se inače nikad ne bi izvukli, ali na Noć vještica mogu se ponašati kao odrasli, isprobavajući to da vide kako im stoji.

Budući da Noć vještica djeci omogućuje veću neovisnost, moguće je obilježiti značajne životne faze kroz prve blagdane. Prva noć vještica. Prva Noć vještica bez roditelja. Prva Noć vještica koja više nije cool. Prva noć vještica kao roditelj.

Nekada je odrastanje značilo odrastanje iz Noći vještica. Ali danas se čini da su mladi još više posvećeni Noći vještica nego djeca.

Što se promijenilo: odrasli ili Noć vještica? Oboje

Uhvaćeni između djetinjstva i odrasle dobi, današnji mladi odrasli smatraju da Noć vještica savršeno odgovara njihovim borbama da pronađu sebe i probiju put u svijetu.

Njihovo sudjelovanje ponovno je dalo novi oblik Noći vještica, sada složeniji i – skuplji.

Ipak, prerastajući u slavlje za odrasle, ovaj blagdan dolazi do punog kruga, odnosno vraća se svojim korijenima kao praznik koji slave uglavnom odrasli.

Noć vještica je živa tradicija. Svake godine nosite kostim, ali nikad ne biste nosili isti. Promijenili ste se od prošle godine i vaš kostim to odražava. Noć vještica nije drugačija. Svake godine ista je proslava, ali i nešto potpuno novo.