Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Na Sveučilištu u Zadru održana je dvodnevna znanstveno-stručna konferencija „Germanistika između kontinuiteta i promjena: teme, diskursi i dinamike”. Na konferenciji je sudjelovalo ukupno 48 izlagača s 30 različitih visokoškolskih institucija iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Italije, Njemačke, Češke, Mađarske i Poljske. Program je obuhvaćao dva plenarna izlaganja, tematske sekcije iz područja književnosti, lingvistike, didaktike i metodike nastave njemačkog jezika te predstavljanje zbornika „70 godina germanistike u Zadru”.

Pročelnica izv. prof. dr. sc. Marijana Jeleč sudionicima je predstavila Odjel za germanistiku, koji je utemeljen 1956. godine kao sastavnica Filozofskog fakulteta u Zadru. Konferencija stoga ima poseban značaj jer se njome obilježava 70. obljetnica osnutka studija Njemački jezik i književnost, a ujedno i 630 godina od osnutka prvoga sveučilišta na tlu današnje Hrvatske.

– Upravo nas obljetnice poput ovih podsjećaju na to da akademske institucije svoju snagu ne crpe samo iz tradicije koju baštine, nego i iz sposobnosti da se neprestano obnavljaju. Kontinuitet nije puko čuvanje naslijeđenoga; on podrazumijeva spremnost na preispitivanje, prilagodbu i otvaranje novim idejama. U tome i jest trajna vitalnost sveučilišta i znanstvenih disciplina. Zadarska je germanistika tijekom desetljeća pokazala upravo tu sposobnost – da ostane vjerna svojim temeljnim vrijednostima, a istodobno osjetljiva na promjene u jeziku, književnosti, kulturi i društvu. To je osobito važno danas, kada se granice među disciplinama sve više prepliću, a međunarodna suradnja postaje neizostavan dio svakoga ozbiljnog znanstvenog rada, rekla je pročelnica Jeleč.

U vremenu sve intenzivnije međunarodne povezanosti, poznavanje stranih jezika važnije je nego ikada. Njemački jezik pritom zauzima posebno mjesto – kao jezik znanosti, gospodarstva, kulture i međunarodne suradnje, istaknula je.

Sudionicima je uspješan rad poželio prorektor za međuinstitucijsku suradnju i internacionalizaciju prof. dr. sc. Marko Lukić, koji je istaknuo kako je u vremenu obilježenom ubrzanom digitalizacijom, kao i sve izraženijim neizvjesnostima vezanim uz razvoj umjetne inteligencije, uloga filoloških studija i humanistike općenito važnija nego ikada ranije.

– Upravo humanističke discipline nude kritički aparat, interpretativnu dubinu i kulturnu osjetljivost neophodnu za razumijevanje složenih promjena koje oblikuju naš svijet. One nas podsjećaju da tehnologija nije sama sebi svrha, već alat koji prije svega mora ostati u službi čovjeka. Ovakve konferencije nisu samo prostor razmjene znanstvenih spoznaja i iskustava, već i platforme za zajedničko promišljanje budućih smjerova razvoja naših disciplina.  Vremena se mijenjaju, a s njima se moraju mijenjati i filologije. Izazov pred nama nije jednostavan: kako očuvati vlastiti identitet, temeljne vrijednosti i provjerene prakse, a istovremeno hrabro istraživati nove tehnologije, metodologije i oblike znanja. Upravo u toj ravnoteži između kontinuiteta i inovacije leži snaga i relevantnost naših disciplina, rekao je prorektor Lukić.

Konferencija je bila posvećena promišljanju suvremenih kretanja u germanistici, s posebnim naglaskom na književnost, lingvistiku te metodiku i didaktiku njemačkoga jezika. Cilj je bio raspraviti teorijske i metodološke kontinuitete, ali i nove diskurse i dinamike koje oblikuju ovo interdisciplinarno područje.

Radni sastanak održan je u četvrtak, 30. travnja u prostorijama Mjesnog odbora

Na sastanku je bilo riječi o prometu na Poluotoku, Planu upravljanja destinacijom, uvođenju reda uoči turističke sezone, uređenju fasada, Kapetanskog parka i Trga sv. Frane.

Radnom sastanku su se na poziv Matije Jankovića, predsjednika Mjesnog odbora Poluotok, odazvali gradonačelnik Šime Erlić i zamjenik gradonačelnika Ante Ćurković, pročelnici Tomislav Korona, Hrvoje Marić, Dolores Grdović – Kalmeta, Stefani Mikulec – Perković, Sanja Jurišić te John Ivan Krstičević, direktor Čistoće, Marin Dvornik, zamjenik direktora tvrtke Obale i lučice i Josip Krnčević, direktor tvrtke Nasadi.

Matija Janković ispred Mjesnog odbora zahvalio se gradonačelniku i suradnicima na dolasku, ali i svima koji su se uključili u konstruktivnu raspravu oko problema s kojima se suočavaju građani koji žive na Poluotoku.

“Nadamo se dobroj suradnji s Gradskom upravom i nadamo se da neke stvari mogu promijeniti.”, kazao je na početku tribine Janković.

Građanima se obratio i gradonačelnik Erlić.

“Poluotok je srce našeg grada, u njemu je sazdan duh, identitet i povijest Zadra. Ovaj kvart povijesno je i baštinski bitan, ali i privlačan za brojne turiste koji dolaze. S obzirom na količinu ljudi i promet koji gravitira svakodnevno prema Poluotoku, svjesni smo problema koji svakodnevno muče građane i kako je puno izazova za organizaciju života na Poluotoku. Ova Gradska uprava ulaže mnogo u odnos s Mjesnim odborima i sada kad su napokon Mjesni odbori u funkciji i koliko god ih neki pokušavaju obezvrijediti, bez predstavnika Mjesnih odbora i samih građana teško možemo svakodnevno i učinkovito rješavati probleme svakog pojedinog kvarta. Stoga je važna naša kontinuirana komunikacija. Svjesni smo da nije sve bajno i otvoreni smo za kritike, ali i za pronalazak rješenja za probleme.”, kazao je Erlić.