Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) Fra Bojan Rizvan na duhovnoj obnovi za djelatnike Zadarske nadbiskupije – Kako se odnositi prema darovanim talentima?

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Duhovnu obnovu s poticajnim duhovnim nagovorom za djelatnike Zadarske nadbiskupije predvodio je fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Susret je okupio djelatnike iz službi Nadbiskupskog ordinarijata, Caritasa Zadarske nadbiskupije te djelatnice Katedrale sv. Stošije i Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.

Prije razmatranja teme nagovora, a to je upravljanje talentima darovanima pojedincu, fra Bojan je pojasnio zašto je djelatnicima Ordinarijata, odnosno ustanova Nadbiskupije, na osobiti način potreban susret duhovne obnove.

„Oni koji izbliza žive u Crkvi i susreću se s Bogu posvećenim osobama koji su cijeli svoj život stavili u službu Crkve i Gospodina, ponekad se susreću s ljudskom slabošću tih osoba. Duhovna obnova potrebna nam je iz svijesti ljudske slabosti. Zato što znamo da su ljudi slabi, da smo mi sâmi slabi. Duhovna obnova nam je potrebna da mi sami sebe pokušamo čupati iz vlastite slabosti i s druge strane, da ne upadnemo u napast sablazni zbog slabosti drugih. Da nas ne sablazni nečija slabost, jer pogotovo i najčešće djelatnici Ordinarijata i oni koji žive u kuriji, ponekad se susreću i sa slabostima svećenika. To može biti ozbiljna prijetnja i ugroza našoj vjeri, da se ponekad sablaznimo kako netko živi.

Duhovna obnova je prilika koja nas čupa iz sablazni. Prilika koja mi ne dopušta da svoju vjeru gradim samo na svjedočanstvu drugih, nego ponajprije na osobnom susretu s Isusom Kristom. Dakle, moja vjera raste iz susreta i zajedništva s Kristom, iz oblikovanja mog života po njegovoj riječi i njegovoj milosti“, poručio je fra Bojan.

Rizvan je istaknuo važnim da djelatnici ureda i ustanova Nadbiskupije budu svjesni povjerenja koje im je darovano; ne samo povjerenja koje im je povjerio nadbiskup ili druga odgovorna osoba, nego sâmi Bog, jer izvršavanje povjerene službe treba biti u službi evangelizacije.

„Najteže u našem životu je kad izgubimo povjerenje. Najgore je kad naše ja bude ispred drugoga ti. Sveto Pismo pokazuje da je druga osoba ona u kojoj možeš ostvariti svoj život. Na latinskom, osoba se kaže persona, a to je složenica od dvije riječi – perso nare. Dakle, da dopustiš da tvoj život odzvoni u životu nekoga drugoga. Tada možeš imati radost. Odzvanjanje moga života u životu nekoga drugoga je stvarnost povjerenja. Zato je jako teško obnoviti povjerenje, kad narušeno povjerenje postaje prepreka ostvarivanju zajedništva i poslanja“, upozorio je fra Bojan. U tom kontekstu, djelatnicima Nadbiskupije je poručio: „Zato je važno da vi sebe prepoznate kao osobe u koje Crkva ima povjerenje. Kao osobe kojima je nešto povjereno, da žive i djeluju u službi evangelizacije. Bog nam povjerava neku službu da izvršimo ono što on želi, evangelizaciju. Papa Franjo često ističe da je svako djelo crkvenog službenika ponajprije djelo evangelizacije. Dakle, u svemu što činim u mojim riječima i postupcima, mora biti vidljivo evanđelje. Smisao našeg djelovanja je očitovati Isusa Krista. Ako ne očitujemo Isusa na mjestu gdje radimo, zapravo iznevjerujemo svoje poslanje. Gubim povjerenje koje mi je darovala Crkva i koje mi je, na kraju, darovao sâm Gospodin“, upozorio je fra Bojan.

U potrebi da iz Božje riječi razumijevamo svoj život i život onih koji su nam darovani na putu, kojima smo poslani, Rizvan smatra značajnim razumijevanje  evanđelja o darovanim talentima. Pritom je upozorio da je loše ako nam Božja riječ postane navika, s čime se također susreću zaposlenici Nadbiskupije.

„Može nam se dogoditi da se naviknemo na Božju riječ, da je odslušamo. Ako je Božja riječ riječ ljubavi, onda ljubav ne smije postati navika. Ne smijemo prečuti Božju riječ, što to Gospodin može progovoriti mom životu, kako Gospodin može progovoriti u mom srcu. Dopustimo da mojim odnosom prema drugima ravna Riječ Kristova, a ne moje iskustvo, moja pamet, moji osjećaji. Važno je shvatiti Sveto Pismo kao riječ koja donosi život u naše odnose. Ako čitamo Božju riječ bez Duha Božjega, nećemo se moći ispravno razumjeti. Tu riječ trebamo utjelovljivati, jer to je proces života kršćanina. Prvi događaj Krista na zemlji i u našoj povijesti je utjelovljenje – da i u mom životu riječ postaje tijelom i bude vidljiva“, potaknuo je fra Bojan.

U Evanđelju po Mateju, 25. poglavlje govori o potrebi budnosti, o blizini dolaska Kristovog kraljevstva i o poslanju koje imamo u našem i u životu Crkve. U prispodobi o svijesti blizine dolaska Božjeg kraljevstva, Krist govori o talentima. U tom tekstu misli se na novčanu jedinicu koja ima ogromnu vrijednost, a značila je oko 6000 drahmi. Isus drugdje govori o ženi koja je isprevrtala cijelu kuću da nađe jednu izgubljenu drahmu. To je mjerna jedinica između 20 i 40 kg zlata. To je veliki dar i vrijednost, i u novčanoj protuvrijednosti. Netko je dobio i pet puta toliku vrijednost.

„Dar je znak ljubavi – očituje nečiju ljubav prema nama“

„Ljudi imaju talente po kojima mogu uložiti sebe u neki odnos. Jedni druge prepoznajemo po našim talentima koji su naša posebnost. Definicija talenta je da je to osobita sposobnost za nešto; dar, darovitost, nadarenost, obdarenost. Dakle, talent je nužno vezan uz dar. Znači, postoji i darivatelj toga dara, a to može razumjeti onaj tko ima iskustvo ljubavi. Jer, kad volimo nekoga, onda drugome dajemo dar. Primatelj dara u tom daru ne prepoznaje samo njegovu materijalnu vrijednost, nego prepoznaje ljubav, dobrotu toga tko mu je dar dao. Dar je uvijek znak ljubavi. Dar očituje nečiju ljubav prema nama“, poručio je fra Bojan.

Stoga smo i mi, u talentima koje smo dobili, u darovima i sposobnostima koje imamo, pozvani prepoznati ljubav Gospodina. „Bog je čovjeka darovao nekim talentom jer ga ljubi, voli. Zato je važno utkati talente u svoj život. Ne možemo otkriti svoje talente ako ne prepoznamo onoga tko nam ih je darovao. Jer, Bog talente daruje smisleno, s nekim ciljem i poslanjem. Daruje ih da služeći se talentima, mi možemo ostvariti svrhu našeg života, a to je donijeti Riječ Gospodnju ljudima“, poručio je Rizvan.

Govoreći o Božjoj darežljivosti, fra Bojan je istaknuo da Bog ljudima ne daje od svoga suviška. „Bog nama daje od sebe, da bi čovjek imao nešto njegovo. U tom Matejevom ulomku na grčkom, Matej koristi riječ izvedenu iz glagola hiparho, što znači biti. Dakle, ističe glagol bivovati, a tek onda imati. To je važno, jer Bog čovjeku daruje od svoje bîti. Da nama Bog nije darovao od svoje bîti, mi ne bismo mogli biti. To što postojimo je dar Božje dobrote. Bog je po Duhu životvorac. On tvori život“, istaknuo je fra Bojan. To podsjeća i na trenutak stvaranja. „Bog ostavlja svoje tragove u nama. Bog je stvorio čovjeka i njegov rukopis je čitljiv u našem životu. Poslanica Hebrejima kaže, ‘Mi smo otisak bića njegova’. Onaj koji nas je stvorio, on nas najbolje poznaje i najbolje zna što je za nas, poznaje što je nama potrebno. Zato moramo dati povjerenje da onaj koji nas poznaje, koji nas je stvorio, jest i onaj koji zna naše ograničenosti. Mi ljudi smo ograničena bića“, rekao je fra Bojan.

„Zavist dovodi do sljepoće za Božje darove koji su darovani čovjeku i govori o nezahvalnom srcu“

Evanđelje kaže da Stvoritelj daje talente svakome prema njegovoj sposobnosti. „To je važno, jer svi smo jednaki po našem dostojanstvu, ali nismo jednaki po našim sposobnostima. Utješno je da Bog poznaje naše sposobnosti, kapacitete, ograničenosti, manjkavosti, nesavršenosti“, naglasio je fra Bojan.

Podsjetivši na stih Psalmiste, „Gospodin dade mir granicama tvojim“, Rizvan je istaknuo kako je važno da osoba ima mir i u svojim ograničenostima. „Jer, grijeh je neovlašteni prijelaz naših granica. Taj trenutak spoznaje oslobađa nas dviju velikih napasti u koje kao kolektiv možemo upasti i stvaraju frustriranost u našem životu. Prva napast je da se stalno uspoređujemo s drugima. Gledati sebe u odnosu na druge, promatrati sebe kroz druge, kroz natjecanje, često je put u grijeh, ogorčenost i nezadovoljstvo. I u crkvenim krugovima može se javiti problem konkurencije. Da netko smatra da drugoga treba zasjeniti, da će biti viši ako nekoga ‘potopi’. Tako nekad postupamo u našim međuljudskim odnosima. Ako se to rodi u svjedoku Evanđelja, onda se gubi smisao našeg poslanja u kojem karijera nekoga postaje jedni kriterij njegovog djelovanja.

Nisam djelatnik u Ordinarijatu ili u Službi Božjoj da ostvarim neku svoju karijeru i ispunim neka svoja očekivanja – nego da izvršim poslanje koje mi Gospodin daruje. Kada ljudi upadnu u takvu napast, postanu opasni, ne prežu ni pred čime. Najgori su oni koji nemaju granica. Spremni su druge i oblatiti da bi ostvarili svoj cilj, da bi postigli što žele. Zato je važno da kršćani, osobito djelatnici u Ordinarijatu i poslanju Crkve, sebe gledaju u odnosu na Boga“, poručio je fra Bojan, istaknuvši da je ogledalo našeg života Evanđelje, a ne kolega s posla.

„Budemo li sebe gledali u odnosu na druge, lako ćemo izgubiti sebe i željeti se  sviđati drugima. Kad osoba želi zadovoljiti potrebe drugih, da se nekome svidi, ulazi u kompromise sa sobom da bi ostvarila neke želje i upadne u glumu. Pozvani smo biti ono što jesmo“, potaknuo je fra Bojan. Važno je da osoba bude zahvalna za ono što ima, jer u suprotnom može upasti u grijeh ljubomore.

„Zavist dovodi do sljepoće za Božje darove koji su čovjeku darovani. Zavist govori o srcu koje je nezahvalno. Nisi zahvalan za svoje darove, za ono što ti imaš, nego sebe gledaš kroz prizmu drugoga. Kažu da je zavist jedini grijeh koji ne donosi nikakvu materijalnu ni tjelesnu zadovoljštinu. Ništa ne donosi, samo bol, muku, tjeskobu. Takvi ljudi postanu usahli“, upozorio je fra Bojan.

Druga napast koja se može dogoditi u odnosu s talentima je da ih osoba ne prihvaća. Čovjek puno toga u životu nije mogao birati. Ako je izgubljen zbog stvarnosti na koje nije mogao utjecati, takav život ne donosi radost, nego frustraciju, te osoba postane taoc svojih želja i prohtjeva.

„Pozvani smo znati što želimo, gdje sebe vidimo, što mislimo da je najbolje za nas. Ali, puno važnije je pitati se što Bog želi od mene, od mog života. Problemi nastaju kad se naši snovi ne ostvaruju, jer nisu usklađeni s našim mogućnostima. Frustrirani ljudi prihvaćaju nešto za što nemaju sposobnosti. Nešto žele, a to ih nadilazi. Onda postaju teški za zajednicu, naporni za kolektiv u kojem rade“, upozorio je Rizvan.

Bog ne traži od čovjeka da učini ono što ne može, ali čovjek nekad traži od sebe da učini nemoguće. Zato je važno da osoba shvati da su talenti koje ima, izraz Božjeg povjerenja u tu osobu. „Bog ima svoj san za svakog čovjeka. Važno je da u našem životu talenata ne živimo neke svoje snove, nego Božje snove o svom životu, da se trudimo ispuniti Božja očekivanja za svoj život“, potaknuo je fra Bojan.

Darujući talente, Bog nas čini posebnima, ali time i odgovornima. „Kad nam Bog nešto daruje, trebali bismo surađivati s njim. Mi smo suradnici Božji, kaže apostol Pavao. Bog želi s tobom nešto raditi i to mu treba dopustiti“, rekao je fra Bojan.

„Mjerilo naših Bogo-iskustava je naša svakodnevica – Biti vjeran u malenome“

Dogode se i situacije kad svi misle da su za sve sposobni i odgovorni. Taj se problem bio pojavio i kod Efežana, o čemu Pavao piše u poslanici Efežanima. Mislili su da će svi sve učiniti, a onda najčešće nitko ništa ne napravi. Tako onesposobljujemo jedni druge. Zato apostol Pavao kaže da je ‘Gospodin svakome od nas dao milost po mjeri dara Kristova, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje tijela Kristova’“, rekao je fra Bojan. Istaknuo je kako je važno da se osoba po primljenim darovima potpuno razdaje, da se oslobodi sebe, da živi za druge, kako bismo služili jedni drugima.

„Najvažnije je spoznati sebe u Kristu, tko sam ja za Isusa Krista. Zato je vrhunac samoostvarenja izgubiti svoj život. Krist to jasno kaže: ‘Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, taj će ga spasiti’. A mi mislimo da ćemo se ostvariti ako se nas uvijek pita za mišljenje, ako od nas svatko traži savjet, želimo urediti tuđi život, a naš je u ruševini – mislimo da je to samoostvarenje. To je put u propast“, upozorio je fra Bojan.

Onima koji su znali umnožiti svoje talente, Krist odgovara: „Valjaš, slugo dobri. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti“.

„Vjernost u malome je važna, jer ona se izgrađuje u svakodnevici. Bog od nas ne traži vjernost u spektakularnim činima, nego traži našu vjernost u malenosti. Biti predan i redovit u svom radu. Kao što poslodavac može potkradati jer ne daje pravednu plaću, i zaposlenik može potkradati poslodavca ako ne radi kako treba. Mjerilo svih naših Bogo-iskustava je naša svakodnevica! Ne kako je nama lijepo na misi ili duhovnoj obnovi, kako se tada lijepo osjećamo. Nego, naše ponašanje u svakodnevici. Kad dijete plače po noći, a ti moraš ustati – tu pokazujemo stvarnost naše vjere i predanja. A ne kad mi se ne dolazi na posao, da otvorim bolovanje“, upozorio je fra Bojan, istaknuvši: „Ljudi koji žive vjernost su ponizni, jer su vjerni u malenome i to te čini malenim u velikome“.

Isus Krist vjernost povezuje s radošću – ‘Pričešćivati’ jedni druge radošću

Rizvan je naglasio i važnost razlikovanja vjernosti i ustrajnosti, rekavši da čovjek može biti ustrajan, a da pritom nije vjeran. Osoba možeš biti ustrajna u braku, živi sa supružnikom, a da mu nije vjerna. Čovjek može biti ustrajan u svećeništvu, ali ne biti vjeran u svom svećeničkom pozivu.

„Vjernost je dublja, zahtjeva naše srce i otvorenost Duhu u svakodnevnim nadahnućima. Neki se nisu vratili u Egipat samo zato što se Crveno more zatvorilo, nego zato što su bili Bogu vjerni. Krist naglašava vjernost u malenosti; u jednostavnim stvarima, u svakodnevnim odlukama. Zato Krist vjernost veže uz radost. Kaže, ‘Uđi u radost Gospodara svoga’. Samo vjeran život može donijeti plod radosti. Radost i vjernost su plod Duha Svetoga“, naglasio je fra Bojan. Citirao je pritom zbornu molitvu: „Daj da naša vjernost tebi bude i naša radost. Jer, duboka je i trajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra“.

Rekavši da je važno smijati se u životu, Rizvan je istaknuo: „Stupanj naše slobode mjeri se iskrenošću našeg osmijeha. Zdravi kolektiv treba biti radostan. Tako pričešćujemo jedni druge. Kad je Elizabeti došla Marija, Evanđelje kaže da joj od radosti zaigra čedo u utrobi. Marija je Elizabeti donijela radost, pričestila ju je radošću. Moramo pričešćivati jedni druge radošću. Radošću svjedočimo ljepotu Neba“, poručio je fra Bojan.

Rizvan je pojasnio i čin nevjernog sluge koji nije umnožio svoj talent, nego ga je zakopao. „Mi nekad mislimo da Boga znamo. Znanje i naša slika Boga može biti prijetnja našem posvećenju, da me kriva slika Boga dovede do krivog odnosa s njim. Kad kažem, ‘Čovjek si strog’, Boga promatram kao nekog strogog čovjeka koji će me svaki čas kazniti. To nije ljepota življenja po Evanđelju. Bog želi da upoznamo njegovu ljubav, a ne njegovu strogost.

Strah od Boga kao strašnog sudca dovodi nas do izbjegavanja suradništva s njim. Zato što me Boga strah, ne želim surađivati s njim. Pa tko bi radio pod pritiskom? Danas se to zove mobing. Život vjere nije mobing – da bih iz mobinga morao biti dobar, ljubazan, nasmijan, jer me netko tlači i to od mene traži. To nije život vjere“, upozorio je fra Bojan. Bolno je čuti riječ sluge koji je zakopao svoje talente, kada darovatelju talenta kaže: ‘Evo ti tvoje’.

„Zamislite! Nekome date neki dar, daš dar osobi koju voliš – i u tom daru stvarno daš sebe, kao što je Bog nama dao sebe u našim talentima koje imamo. A mi kažemo, ‘Eto ti tvoje’. Neka tebe tamo, pusti ti mene na miru. Imam ja svoj život i probleme, još da bih se s tobom bavio. Često naš život vjere odražava takav stav. Često guramo Boga iz naše sredine. Time postajemo nezahvalni za primljeni dar. Nezahvalnost uvijek rađa tvrdim srcem koje gleda samo sebe. Nezahvalnost čini osobu zatvorenom za sve druge. Misliš, tko je kao ja?“, upozorio je Rizvan.

Zlo znači i ništa ne činiti – Za svetost se treba itekako boriti

Kad osoba zakopa svoje talente, da ih se ne vidi ili ih koristi samo za sebe, to znači da ih može iskoristiti samo za zemlju, a ne za nebo. „Mi trebamo svoj talent uložiti za nebo, a ne za zemlju. Krist tom sluzi kaže ‘Slugo zli i lijeni’. To je zanimljivo! Jer, mi ne bismo za čovjeka koji ništa ne radi rekli da je zao. Mi mislimo da raditi zlo znači samo nešto loše činiti. A tu Krist kaže da činiti zlo znači ponekad i ništa ne činiti. To što ništa ne radiš, znači da si učinio zlo.

Lijenost je ozbiljan grijeh koji se lako uvuče u naš život. Sv. Franjo je rekao da je nerad najveći neprijatelj duše. ‘Ako čovjek ništa ne radi, Đavao će ga zaposliti’, govorili su crkveni oci. Pa i na radnom mjestu. Može se biti na radnom mjestu i ništa ne raditi. I tu pokazati svoju lijenost. Zloća nije samo nešto loše činiti, nego to je ponekad i ništa ne činiti“, upozorio je fra Bojan, rekavši pritom da je lijena osoba i osjetljiva za prigovor. Lijenost sprječava razvoj dobrih, kvalitetnih odnosa; onda zavlada šutnja, nema komunikacije, osjeti se napetost. Zapusti se neki odnos i darivanje.

„Krist kaže da je takav zli, lijeni sluga bio istjeran u tamu. Život s Kristom je život u svjetlu. Krist je svjetlost. Nema gore nego ako živimo u tami. Svjetlost nam daje vedrinu. Neka nam Gospodin po svojoj svjetlosti vrati vedrinu u naša srca i duše, pa ćemo biti vedri unatoč oblačnom vremenu. Važno je živjeti krotkost, to je zapravo askeza, vježbati se u tome. Askeza je boriti se da bude više Boga u mom životu. Svetost je najpotrebnija borilačka vještina. Za svetost se treba itekako boriti. To nam je najpotrebnije“, poručio je fra Bojan, naglasivši: „Kršćani ne žive postignutu svetost, nego darovanu svetost. I svetost nam je darovana. Svetost nije punina koju daješ svom životu vlastitim djelima, nego praznina koju Bog ispunjava svojom prisutnošću, da u našem životu bude vidljiv sveti Bog“.

Fra Bojan je podsjetio kako je sveta misa prije završavala riječima: ‘Idite, misa je’. Dakle, misa zapravo počinje kad završi obred, odlaskom iz crkve. „Naša misa počinje zapravo kad prekoračimo prag crkve. Čovjek izađe vani i počne živjeti svoju misu, koju je neposredno prije slavio. Pozvani smo staviti svoje talente u službu Isusa Krista, u službu drugih i onda ćemo učiniti što je najvažnije za naš život – a to je naše posvećenje. Da naš život bude prinos. Da naš život postaje bogoslužje, liturgija – moj život, moji svakodnevni odnosi, moje služenje Crkvi, u Ordinarijatu, Kristu u kolegici koja je naporna i teška, u problemu koji mi dolazi – da tu pokažem ljepotu služenja Kristu i tako očitujem svoje bogoslužje“, poručio je fra Bojan Rizvan.

Prisutnima se obratio i mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

„Hvala fra Bojanu za snažne i ohrabrujuće poticaje. Smisao duhovnih obnova je da zastanemo, da se osvježimo, da se zaustavimo; u nečemu da nas se i šokira, da osnažimo naše duhovne mišiće“, rekao je mons. Sorić, naglasivši da je taj susret djelatnika Nadbiskupije i izraz zajedništva.

„Svi vi godinama, neki i desetljećima, činite, trudite se, radite za Zadarsku nadbiskupiju. Vi ste pozitivna, tiha sjena koja nosi Zadarsku nadbiskupiju u segmentu kojega izvršavate i pozivu u kojem radite. Ovakvi susreti duhovne obnove prilika su da vam Zadarska nadbiskupija izrazi svoju zahvalnost za sve što ste činili, što činite i što ćete činiti u budućnosti“, poručio je vikar Sorić djelatnicima Zadarske nadbiskupije.

Nakon duhovnog nagovora, sudionici susreta posjetili su Stalnu izložbu crkvene umjetnosti Zadar. Potom je za sudionike priređen ručak u sjemeništu ‘Zmajević’ kojemu se pridružio i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić te je djelatnicima ustanova Nadbiskupije udijelio pastirski blagoslov.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Proslava s relikvijom bl. Jakova Zadranina – Početak snažnije povezanosti s Bitettom i većeg čašćenja bl. Jakova u Zadru

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Crkvena proslava dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina u njegov rodni Zadar iz Italije, prvi put u šest stoljeća dugoj povijesti od smrti toga franjevca na glasu svetosti, u nedjelju, 5. svibnja, bila je znak početka nove povezanosti između Zadra i hrvatskog blaženika zadarskog roda čiji svetački primjer nije dovoljno poznat i prisutan u Hrvatskoj i u njegovom rodnom Zadru.

Fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu gdje je bl. Jakov djelovao i Tonino Giordano, pripadnik Trećeg franjevačkog svjetovnog reda, donijeli su u Zadar 4. svibnja relikviju bl. Jakova Zadranina – prst franjevca, koji se nosi svake godine u procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja, na proslavi koja okupi i 100 000 hodočasnika.

Proslava bl. Jakova s njegovom relikvijom u Zadru 5. svibnja sastojala se od mise u crkvi sv. Frane koju je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić i potom procesije središtem Zadra s relikvijom bl. Jakova, prvi put u povijesti Zadra, koju je također predvodio mons. Zgrablić.

Na kraju proslave koja je završila u katedrali sv. Stošije, gvardijan Dituri pozvao je nadbiskupa Zgrablića da sljedeće godine mons. Zgrablić u Bitettu predvodi misu i procesiju na blagdan bl. Jakova, 27. travnja. Bl. Jakov u Bitettu toliko je prisutan i osvjedočeni su u uslišanja po njegovom zagovoru, da ga nazivaju LjubljeniSveti i Naš otac. Bitetto je udaljen 25 km južno od Barija. Bl. Jakov je iz Zadra bio pratio poglavara na Kapitul Franjevačkog reda u Italiju, a onda je poslan u Apuliju gdje su franjevci imali nekoliko samostana i gdje su dolazili bosanski bjegunci pred Turcima. Tako je bl. Jakov godinama, do svoje smrti 1496. g.,  djelovao u Bitettu.

Na kraju proslave, prigodne riječi u katedrali sv. Stošije uputili su fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Vincenzo, gvardijan samostana iz Bitetta. Provincijal Šanko najavio je vjernicima ideju da ubuduće svake godine Zadrani koji žele hodočaste u Bitetto na Jakovljev blagdan i sudjeluju u proslavi 26. i 27. travnja, a da franjevci iz Bitetta i njihova grupa hodočasnika ubuduće svake godine u svibnju dođu u Zadar s relikvijom bl. Jakova – da to postane tradicija u čašćenju bl. Jakova u Zadru.

„Samo treba biti otvorenog srca i malo dobre volje. Blaženik se vratio kući i nadam se da ovo neće biti zadnji put. Da se gradovi Zadar i Bitetto povežu, možda i pobratime. To bi bilo jako lijepo, stvarati mostove i zajedništvo“, poručio je provincijal Šanko u katedrali sv. Stošije.

Fra Tomislav je podsjetio na hodočašće pedeset vjernika iz Zadra 2023. g. koje je on predvodio na proslavu bl. Jakova u Bitettu. Tada su tamošnji franjevci zadarskim hodočasnicima pružili veliko gostoprimstvo. Za vrijeme blagovanja s franjevcima nakon procesije, pojavila se ideja da franjevci iz Bitetta donesu relikviju bl. Jakova u Zadar.

„Tada je to bio samo lijepi san, a postao je stvarnost i premašio je sva očekivanja. Hvala Bogu, doživjeli smo nešto što grad Zadar nikad nije doživio. Hvala gvardijanu fra Vincenzu i gospodinu Toninu iz Bitetta za sve što su učinili u donošenju relikvije. Blaženik je spojio dvije obale Jadrana. To je prvo čudo, gledajući vas kako pjevate i molite, mislim da se može reći da se radi o malom čudu“, rekao je provincijal Šanko u obraćanju vjernicima u katedrali, istaknuvši da je bl. Jakov bio čovjek koji je spajao, povezivao ljude.

„Mislim da ljudski život vrijedi upravo po tome – koliko si ljudi spojio, koliko stvaraš zajedništvo, koliko uživaš kad je ljudima oko tebe lijepo, dobro. Kad se malo makneš u stranu i daš drugima da imaju mjesta. I onda ti bude drago. Bl. Jakov je znao staviti druge ljude ispred sebe. Nije bio zaokupljen sobom. Gledao je u Boga i iz pogleda u Boga znao je potaknuti lijepo u ljudima i utješiti ljude. Na kraju ostane ono što predaš drugima. Ostaje susret, dubina i ljepota susreta kojeg smo znali prenijeti. Neka po njegovom zagovoru i nas učini takvima“, poručio je provincijal Šanko.

Potaknuo je da ne ostanemo samo na vanjskom izrazu vjere u čašćenju relikvije. „Nego da relikvija, odnosno duh našeg blaženika i nas potakne na malenost, jednostavnost, dobrotu, svetost. Ono što je bl. Jakov znao u svakidašnjici, zapaziti neobično, božansko u ljudskome. To je poruka, kao i poruka siromaštva koje treba druge. Jer to je poanta: da se povezujemo, da damo više mjesta drugima. To je veličina čovjeka po čemu ćemo biti i suđeni – koliko mjesta smo napravili drugima i koliko smo znali ostvariti zajedništvo“, rekao je fra Tomislav.

Šanko je zahvalio nadbiskupu Zgrabliću što je predvodio misu i procesiju i fra Stipi Nosiću, gvardijanu samostana sv. Frane u Zadru. „Fra Stipe je imao viziju  proslave s relikvijom i procesijskim križem. Možda je bilo malo i nepovjerenja da se sve ovo ostvari, ali učinjen je pun pogodak. Grad je živnuo, Zadar je doživio nešto što je dugo čekao“, poručio je fra Tomislav.

„Neraspadnuto tijelo bl. Jakova je poruka neraspadljivosti života“

U svom obraćanju u katedrali, fra Vincenzo, gvardijan iz Bitetta, zahvalio je u ime Provincije sv. Mihaela arkanđela iz Puglie na doživljenome, rekavši da je događaj s relikvijom bl. Jakova dostojanstveno proslavljen u čast uzornog sina vjernoga Zadra, kako i zaslužuje bl. Jakov da mu odgovore vjernici Zadra, u posvećenosti njemu. Pozvao je zadarske vjernike da dođu u Bitetto gdje se već šest stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo bl. Jakova, da mu se puk moli. Brojni dolaze vidjeti tijelo blaženika i ostavljaju zahvale za uslišane molitve. Tijekom ovogodišnje devetnice ususret proslavi blagdana bl. Jakova, fra Vincenzo je s relikvijom koju je donio i u Zadar, prstom blaženika, išao u pohode bolesnima u njihove kuće. Dolazak relikvije u svoj dom ljudi su doživjeli kao milost i to im je puno značilo.

„Velika je posvećenost i pobožnost ljudi prema bl. Jakovu u Bitettu. Mole mu se u različitim potrebama i zahvaljuju za uslišane milosti. Brojna su svjedočanstva kako je bl. Jakov pomogao ljudima u bolesti, ozdravljenju djece. Za Bitetto, bl. Jakov je znak svetosti, znak blizine i nade u raznim situacijama i potrebama, u suočavanju s bolestima. Ušao je u sve sfere života, ne samo u Bitettu, nego i okolici, na jugu Italije. I trgovine, restorani se zovu bl. Jakov, jer postoji duboka veza između blaženika i ljudi. To je jako lijepo, nisu s njim povezani zbog materijalne dobiti, nego mu se baš utječu i od njega traže milosti.

Bl. Jakov je primjer za nasljedovanje i znak i hrvatske zemlje i grada Zadra u kojem ga je njegova obitelj poučila vjeri u Krista, predala mu zalog vjere i on je to nosio sa sobom. Njegova svetost upisana je u srca brojnih ljudi. Po primjeru Krista postao je blizak ljudima, postao je svjedok božanske ljudskosti koju je mogao nositi drugima“, istaknuo je fra Vincenzo. Biti u gradu rođenja bl. Jakova, vidjeti mjesto gdje je rođen i rastao, potaknuli su u gvardijanu Dituriju snažnu emociju. Donijeti relikviju bl. Jakova je poticaj da se veza između Bitetta i Zadra još više učvrsti. „Neka bl. Jakov svojim dolaskom daruje čudo hrvatskoj zemlji i narodu, neka produbi veze između vas i nas. Neraspadnuto tijelo bl. Jakova je poruka Božje svetosti, neraspadljivosti života. Kad živimo s Bogom, to nije podložno raspadljivosti, nego traje. Kao što je procesijski križ bio znak mira, neka i Božji blagoslov po zagovoru bl. Jakova isprosi mir zemlji i svijetu “, poručio je fra Vincenzo.

Tonino Giordano, član Trećeg svjetovnog franjevačkog reda, rekao je da je u Zadru doživio ljepotu grada, ali i ljudi. Dolazeći u Zadar, na trajektu je susreo zadarske hodočasnike iz župe Voštarnica na povratku s njihovog hodočašća u Bitetto te je rekao da je pjevao s njima pjesme, iako ih nije razumio. „Kod vas postoji potencijal da se razvije pobožnost bl. Jakovu. Ako se još više povežu Bitetto i Zadar i pobožnost bl. Jakovu će biti još žarča. Za nas je bl. Jakov kao otac. On je za nas naš otac. Ali ne samo za Bitetto, nego za cijelo okolno područje. Spasio je ljude Bitetta od kuge i spasio je mnoga srca koja su molila pred njim. Izliječio je srca mnogih, posredujući ne samo tjelesno zdravlje ljudi“, naglasio je Giordano. Darom bl. Jakova smatra i svoju ženu koja je predsjednica Trećeg svjetovnog reda. Vjenčali su se u svetištu bl. Jakova. Njegovo srce pripada franjevcima i puno radi za njih, uvijek im je na raspolaganju i usluzi.

„Nakon više od šest stoljeća, bl. Jakov simbolički je opet u svom rodnom gradu“

Proslava s relikvijom bl. Jakova u Zadru u kojoj su sudjelovali vjernici iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, iz grada Zadra, zaleđa, Ravnih kotara i Bukovice i s otoka, počela je svečanim misnim slavljem u crkvi sv. Frane koja se nalazi u sklopu samostana sv. Frane u kojem je bl. Jakov počeo redovništvo, u koji je ušao u dvadesetoj godini života. Misa je počela ulaznom procesijom nadbiskupa Zgrablića i koncelebranata kroz klaustar samostana u crkvu sv. Frane. Prije početka mise, provincijal Šanko je relikviju bl. Jakova u zlatnom relikvijaru donio do mjesta gdje se nalazi slika bl. Jakova Zadranina na zidu crkve koju su 1989. darovali franjevci iz Bitetta i postavio relikviju na postolje podno te slike, ukrašeno cvijećem i svijećama. Među cvijećem su dominirali bijeli ljiljani, boja i znak svetosti i čistoće koju je i kao svoj redovnički zavjet oživotvorio bl. Jakov. Kod te slike 2023. g. postavljen je i brončani relikvijar s prahom stabla koje je izraslo iz štapa bl. Jakova u samostanskom vrtu u Bitettu.

Na sredini prednje strane oltara, tijekom mise nalazio se procesijski križ iz 14. st. iza kojeg je u procesiji Zadrom u 15. st. hodio i bl. Jakov. Na početku mise u crkvi sv. Frane, pozdravnu riječ uputio je gvardijan Nosić. Rekao je da je to važan događaj za samostan sv. Frane i Zadar. „Nakon više od šest stoljeća, bl. Jakov simbolički je opet u svom rodnom gradu. Čovjek sveta života, kojeg je Crkva još 1700. g. proglasila blaženim. Razlog radosti je i procesijski križ, simbol mira, kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane u čijoj je sakristiji potpisan Zadarski mir 18. veljače 1358. godine. Kroz 50 godina dok je trajao taj mir, na godišnjicu potpisivanja toga sporazuma, s tim križem održavale su se procesije ulicama Zadra, u zahvalnom spomenu na postignuti mir. Kad je 1409. g. Zadar opet pao pod Veneciju, Mlečani su tu procesiju bili zabranili.

Križ je bio ukraden baš na blagdan bl. Jakova Zadranina, u noći 26. / 27. travnja 1974. g., a vraćen je 4. kolovoza 2023. godine. Ne mogu se oteti dojmu kako je u povratu toga procesijskog križa svoj prst imao baš bl. Jakov i Providnost je njegovu relikviju – prst bl. Jakova, donijela u Zadar. Jakov je kao dječak sigurno hodio za tim križem u procesiji, a dok je živio u samostanu sv. Frane u Zadru, o njemu je vodio brigu. Procesijski križ ostaje u Jakovljevom gradu Zadru“, rekao je gvardijan Nosić.

Zaustavljanje procesije kod nekadašnje crkve Marije Velike u kojoj je bl. Jakov kršten

Proslava je bila u znaku pučke povijesne memorije na vrijeme u kojem je živio bl. Jakov. Pokazalo se to i pjevanjem na misi na kojoj je pučke pjevače predvodio Ivica Dundović, angažirani vjernik laik iz Radovina, voditelj više KUD-ova i promicatelj napjeva glagoljaške crkvene baštine.

„Prikazali smo baštinu Radovina, Ražanca, Rtine i Privlake. Na misi i u procesiji KUD-ovi iz tih mjesta pjevali su glagoljaške napjeve želeći predstaviti starohrvatsko pučko pjevanje, u sjećanju kako se u prošlim vremenima pjevalo u Zadru, na hrvatskom jeziku. To je prilika da ljudi i kroz pjesmu osjete zajedništvo i kako je lijepo kad cijela crkva zajedno pjeva. Lijepo je da su se i folklorne skupine okupile oko blaženika. Bl. Jakov okupljao je ljude oko sebe i kroz povijest, a okuplja ih i danas po svom zagovoru. Lijepo je da se i mi Zadrani pomalo budimo, da se vratimo bl. Jakovu i da mu damo časno mjesto koje mu pripada u njegovom rodnom Zadru“, rekao je Ivica Dundović.

U proslavi su sudjelovali članovi približno pedeset folklornih skupina, od djece do odraslih, odjeveni u narodne nošnje svoga kraja i s barjacima, među kojima su bili i vjernici iz nekoliko župa Šibenske biskupije. Folklorne skupine je pozivom angažirala Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova. „Ovo je veliki dan u našem gradu Zadru. Tu je naš dragi bl. Jakov Zadranin, nakon toliko godina mnogi su ga dočekali. Sretni smo jer imamo priliku bolje upoznati i više častiti našeg blaženika. Činimo dobra djela. Naše možda i malo djelo ljudima može njihove živote promijeniti na bolje“, potaknula je Miljanović.

Poslije mise, procesija s moćima blaženika išla je od Trga sv. Frane ispred crkve sv. Frane, ulicama Zadarskog mira 1358., Božidara Petranovića, zatim Bedemima zadarskih pobuna, ulicom obitelji Stratico, Trgom Petra Zoranića, Poljanom Šime Budinića pokraj crkve sv. Šime, ulicom Elizabete Kotromanić te Širokom ulicom (Kalalergom) do katedrale sv. Stošije.

Te ulice su lokacije na kojima je odrastao bl. Jakov kao dijete i mladić i u svom imenu povezane su i s franjevačkim samostanom sv. Frane u Zadru u kojem je počelo Jakovljevo redovništvo. Ulica Zadarskog mira, u spomen na mirovni sporazum Zadarski mir koji je bio potpisan u sakristiji crkve sv. Frane; Bedemi su okruživali crkvu Marije Velike u kojoj je bl. Jakov kršten, a nalazila se na mjestu sadašnje tržnice u središtu grada na Poluotoku; prolaz procesije pokraj crkve sv. Šime čije se tijelo najprije nalazilo u crkvi Marije Velike, gdje je bl. Jakov kršten, a 16. svibnja 1632. je preneseno u sadašnju crkvu sv. Šime čiji je naslovnik do  dolaska tijela bio Stjepan prvomučenik; procesija ulicom Elizabete Kotromanić, kraljice koja je dala izraditi škrinju sv. Šime i bila je povezana s franjevcima sv. Frane te je samostanu sv. Frane u 14. st. darovala procesijski križ.

Nakon više od 600 godina, taj procesijski križ iz 14. st. opet je pronesen ulicama Zadra u procesiji. Na početku duge procesije brojnih vjernika, bila je velika slika bl. Jakova Zadranina, sklopljenih ruku i s pogledom prema nebu koju su u procesiji nosila bogoslovi fra Benjamin Milković iz Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Ante Dodig iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. U misi su sudjelovala dvojica bogoslova Franjevačke provincije sv. Jeronima i petorica bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Iza te slike, vjernici su nosili povijesne barjake nekadašnjih bratovština samostana sv. Frane te barjake drugih povijesnih postrojbi. Dječak i djevojčica nosili su zastavu s grbom Grada Zadra. U procesiji su bili predstavnici grada Zadra i Zadarske županije sa županom Božidarom Longinom te Miljenko i Desa Dujela, promicatelji života i glasa svetosti bl. Jakova još godinama prije, kada se o bl. Jakovu nije govorilo u široj javnosti; o njegovom čašćenju u Italiji Miljenko Dujela snimio je i dokumentarni film.

Procesijski križ iz 14. st. u procesiji je nosio gvardijan fra Stipe Nosić. Nakon njega su bili svećenici, potom relikvija bl. Jakova koju je nosio nadbiskup Zgrablić. U pratnji nadbiskupa tijekom procesije bili su provincijal Šanko i gvardijan fra Vincenzo. Puk je u procesiji pjevao pučke crkvene pjesme i molio krunicu. Procesija se zaustavila jedanput, na bedemima, kod nekadašnje crkve Marije Velike u gradskoj luci gdje bio kršten bl. Jakov, iznad glavnih gradskih vrata kroz koja se ulazi u središte Poluotoka. Na tom je mjestu navješteno evanđelje o Blaženstvima koje se uvijek čita na franjevačkim proslavama. Blaženstva opisuju redovnički život i njih je bl. Jakov ostvario u životu. Od toga mjesta na bedemima, u nastavku procesije relikviju bl. Jakova nosio je provincijal Šanko, u pratnji mons. Zgrablića i gvardijana Diturija. Dok se procesija Kalelargom približavala prvostolnici, zvonila su zvona katedrale sv. Stošije. Na kraju proslave u katedrali puk je pjevao ‘Kraljice neba, raduj se’, a bl. Jakov je bio osobito pobožan Majci Božjoj.

Molitve na čast i za proglašenje svetim bl. Jakova Zadranina

Relikvija bl. Jakova bila je postavljena u središte prezbiterija u katedrali, a ispred glavnog oltara u prezbiteriju katedrale gvardijan Nosić držao je u rukama procesijski križ iz 14. stoljeća.

Po dolasku u katedralu, nadbiskup Zgrablić je za klecalom pročitao molitvu na čast bl. Jakova Zadranina koja glasi: „Oče naš nebeski, zahvaljujemo ti što si izabrao jednog građanina naše domovine i našeg grada da te proslavi svojim životom i da svima nama bude svjedokom na našem životnom putu. On je izabrao ideale sv. Franje i išao putem poniznosti i siromaštva, putem Isusa Krista. Zato si ga obdario darom ozdravljenja i proroštva, a tvoja ga je Crkva proglasila blaženim. Mi te molimo da ga još više proslaviš u svojoj Crkvi i da nam po njegovom zagovoru udijeliš dar vjere i ljubavi da sigurnim putem idemo tebi, našem vječnom cilju. Blaženi Jakove, miljeniče Božji, koji si izabrao ideal asiškog sveca, put poniznosti i siromaštva, koji si svoj život posvetio Bogu i bližnjemu. Ti koji si stupao ulicama našeg grada, budi naš zagovornik kod Boga. Pomozi svima nama da budemo vjerni Bogu. Molimo te da nas zagovaraš kod Boga u svim našim potrebama. Amen“.

Puk je potom izmolio Oče naš, a mons. Zgrablić je onda pročitao i molitvu za proglašenje svetim bl. Jakova koja glasi. „Svemogući, milosrdni Bože, koji uzvisuješ ponizne i po njima činiš velika djela. Molimo te, proslavi svoga poniznog i vjernog slugu, bl. Jakova, kako bi u tvojoj Crkvi, općem sakramentu spasenja, imali još jedan svijetli uzor koji nas uči i potiče tebe sve više prepoznavati i ljubiti u svojoj braći. Po njegovom zagovoru, povjeravamo ti naše potrebe, sigurni da ćeš nas uslišiti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen“.

Na kraju proslave u katedrali, nadbiskup Zgrablić blagoslovio je puk s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je zatim bila izložena puku na čašćenje. Ceremonijar proslave bio je fra Pavle Ivić, župni vikar župe Srca Isusova na Voštarnici u Zadru.

U misi u crkvi sv. Frane sudjelovala je i Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija RH čiji su suradnici doprinijeli da se procesijski križ nakon 50 godina vrati u samostan sv. Frane u Zadar. Taj križ je jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Zadra i Hrvatske koje je, prethodno ukradeno, uspješno vraćeno u Hrvatsku.

Gvardijan Vincenzo Dituri i franjevački trećoredac Tonino Giordano boravili su u Zadru od subote, 4. svibnja do ponedjeljka, 6. svibnja. Po povratku u Italiju, fra Vincenzo i Tonino pohodili su i samostane provincije sv. Jeronima u Splitu i Hvaru.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

7-DNEVNA PROGNOZA / Vikend u znaku sunca i bure. Od ponedjeljka južina

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Danas će prevladavati sunčano, mjestimice uz umjerenu naoblaku. Uz jači razvoj oblaka poneki lokalni pljusak moguć je ponajprije na jugu i istoku zemlje u poslijepodnevnim satima. Vjetar slab do umjeren sjeveroistočni i istočni. Na Jadranu će puhati umjerena, uglavnom podno Velebita i jaka bura s olujnim udarima, poslijepodne i sjeverozapadni vjetar. Najviša dnevna temperatura većinom od 21 do 26 °C.

U subotu pretežno sunčano, povremeno uz umjerenu naoblaku. Poslijepodne postoji mogućnost za pokoji lokalni pljusak uglavnom na istoku zemlje. Vjetar slab, mjestimice do umjeren sjeveroistočni. Na Jadranu umjerena, podno Velebita jaka bura u slabljenju i okretanju na sjeverozapadnjak, uz obalu i jugozapadnjak. Najniža temperatura zraka od 6 do 11, na Jadranu od 14 do 19, a najviša većinom između 21 i 26 °C.

IZGLEDI VREMENA:

Djelomice, za vikend i pretežno sunčano, osobito na Jadranu. Neće biti posve stabilno pa su uz jači razvoj oblaka vjerojatni lokalni pljuskovi, moguće i s grmljavinom, osobito u unutrašnjosti. Vjetar na kopnu većinom slab. Na Jadranu umjerena, podno Velebita i jaka bura u subotu u okretanju na sjeverozapadni, uz obalu jugozapadni vjetar. U ponedjeljak će zapuhati jugo. Temperatura zraka bez veće promjene.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Državno natjecanje iz biologije okupilo mlade znanstvenike iz cijele Hrvatske u Zadru

Objavljeno

-

By

Foto: Lucijan Madunić/ Zadar TV

  Od 5. do 8. svibnja, Osnovna škola Zadarski otoci bila je domaćin državnog natjecanja iz biologije, koje je privuklo učenike iz cijele Hrvatske. Natjecanje je bilo podijeljeno u dvije kategorije: Istraživački projekti i Natjecanje u znanju, s ciljem poticanja izvrsnosti i inovativnosti među mladim biolozima.

Prije početka službene ceremonije, prisutni su uživali u zabavnom programu u kojem je sudjelovala i Plesna škola Lux sa svoje dvije očaravajuće plesne točke, dodajući svečanu atmosferu ovom znanstvenom skupu.

Učenici sedmih i osmih razreda osnovnih škola te srednjoškolci od prvog do četvrtog razreda imali su priliku demonstrirati svoje znanje i istraživačke sposobnosti. Natjecanje je bilo živo s mnoštvom prezentacija i obrana projekata, dok su sudionici pokazivali impresivnu razinu razumijevanja složenih bioloških koncepta.

Istraživački projekti – Osnovne škole

7. i 8. razred: Prvo mjesto osvojili su Luka i Filip Kovačić s projektom “Bila boja je boja”, pod mentorstvom Tamare Banović, OŠ Josip Pupačić, Omiš.

Istraživački projekti – Srednje škole

1. i 2. razred: Leona Hajrizi iz V. gimnazije Zagreb, pod mentorstvom Romane Halapir Franković, zauzela je prvo mjesto s projektom “Usporedba enzimske oksidacije u voću i povrću”.

3. i 4. razred: Luka Čus iz SŠ Vrbovec, s mentoricom Sanjom Lugarić, osvojio je prvo mjesto s projektom “Ishrana sivog ćuka (Athene noctua Scopoli, 1769.)”.

Natjecanje u znanju – Srednje škole

1. razred: Irena Ferić, XV. gimnazija, Zagreb, mentor Emil Gaal.

2. razred: Vedrana Landek, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, Zagreb, mentor Karlo Horvatin.

3. razred: Karlo Domijan, Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, mentor Melba Blažić Grubelić; Nina Grubišić, Prirodoslovna škola Split, mentor Romeo Lakoš; Borna Kovačević, III. gimnazija Osijek, mentor Renata Banjan; Nereo Rundić, Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, mentor Tvrtko Buger.

4. razred: Karla Hajdarović, Srednja škola Čakovec, mentor Denis Horvat.

Natjecanje u znanju – Osnovne škole

7. razred: Marija Gaši, Osnovna škola Savski Gaj, mentorica Kristina Pavlović.

8. razred: Ana Piroš, Osnovna škola Vladimir Nazor Čepin, mentorica Monika Pavić.

Ovogodišnje natjecanje posebno je bilo značajno zbog širokog spektra tema koje su obuhvaćale sve od ekologije i očuvanja okoliša do genetike i molekularne biologije. Učenici su se natjecali ne samo u znanju već i u sposobnosti da svoje ideje pretoče u praktične istraživačke projekte koji mogu imati stvaran utjecaj na naš svijet.

Rezultati natjecanja, koji su objavljeni na službenoj web stranici škole, pokazuju da je budućnost bioloških znanosti u Hrvatskoj svijetla, s mladim umovima koji su spremni suočiti se s izazovima i pridonijeti globalnoj znanstvenoj zajednici.

Izvor: zadar.tv

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu