Snaga volje je poput snage mišića. Što je više trenirate, to je jača. Vanja Tokić istrenirala ju je do savršenstva, piše HRT. Kao samohrana majka kojoj je dozlogrdilo slušati razne “etikete”, s 38 godina, bez ikakva prethodnog iskustva, prepustila se sportu u kojem je u samo tri godine stigla do titule europske i svjetske prvakinje. Snagu volje pretvorila je u zlatne mišiće.

Vanja Tokić svako jutro ustaje u 4:30, sat vremena poslije je u teretani kako bi odradila svoj prvi trening u danu. Bilo joj je 38 godina kada se odlučila prvi put u životu baviti nekom fizičkom aktivnošću. Bez ikakvih velikih planova krenula je u teretanu i vrlo brzo potpuno uronila u svijet profesionalnog bodybuildinga.

– Dogodio se taj klik u glavi, jedna prekretnica kad sam odlučila da ću na taj način sebi pokušati učiniti život boljim. Zapravo, htjela sam zapravo sebi dokazati da nikad nije kasno ako se stvarno predaš u životu i odlučiš nešto postići, istaknula je Tokić za HTV.

Sve se to u Vanjinom slučaju odvijalo vrlo brzo – od prvog ulaska u teretanu pa do prvog natjecanja prošla su samo dva mjeseca, a ostalo je povijest. Danas, tri i pol godine poslije, ponosna je vlasnica titule europske prvakinje i četverostruke pro šampionke svijeta i Europe. To joj, priznaje, ne bi pošlo za rukom da nije bilo jedne važne figure u njezinu životu.

– Tata mi je isto bodybuilder, tako da me nagovarao da i ja zapravo krenem u teretanu i pokušao me preobratiti na taj zdrav način života i ranije. Međutim ja se nisam nikako dala, nije me zanimala apsolutno nikakva fizička aktivnost, nikakvo bavljenje sportom, a kamoli doručak ujutro i tako neke stvari. Mislila sam da ja nemam vremena u svom danu za to. Kad sam odlučila, on je to jedva dočekao i počeo me trenirati. Spremio me za moje prvo natjecanje, i tako je zapravo krenulo sve dalje, objasnila je Tokić.

Treninzi su intenzivni i naporni, a život profesionalnih bodybuildera nerijetko izgleda poprilično spartanski.

– Imamo nekoliko mjeseci kad je van sezone i gdje se možemo malo opustiti, ne moramo biti toliko striktni što se tiče prehrane i treninga. Ali ako to nije 365 dana u godini onda je teško održati takvu formu. Pred same pripreme onda se izbacuje višak masti, ako ga ima, i radi se izbacivanje vode. Radi se blaži oblik dehidracije da bi na taj dan na bini mi izgledali tako kako izgledamo, zapravo da bi se svi mišići ocrtavali, ispričala je Tokić.

– Moja kategorija profesionalnog top modela nema tu komponentu da se ide toliko na naglašenost mišićavosti i na razvoj same mišićne mase, tako da je moja kategorija ženstvena i ja mislim da sam samo još više ženstvenija nego što sam bila prije bavljenja ovim sportom, smatra.

– Osjećaj kad stojite na bini i kad znate da vas ocjenjuju i da ocjenjuje sve ono za što ste se trudili, radili, odricali i trenirali. I kad od najboljih prozovu vaše ime i kad ste od najboljih najbolja to je nešto što je neopisivo. Doživjela sam to nekoliko puta i svaki put sam imala osjećaj da ću se doslovno od sreće srušiti. Volim reći da je svaki pehar koji je osvojen zapravo osvojen za jednu životnu bitku i da je samo jedan dokaz da se svaka ta bitka može u životu pobijediti, uvjerena je Tokić.

A bilo je tih bitaka u životu, jer izvan teretane ipak igra svoju najvažniju ulogu – onu samohrane majke.

Više pogledajte OVDJE.