Zakon o turizmu koji je u procesu usvajanja prvi put ističe problem nekontrolirane gradnje za turistički najam u niskoj kategoriji i izvan organiziranog smještaja, a lokalnim jedinicama daje alat za zaustavljanje prekomjernog turizma i održivi razvoj, no može li potaknuti investicije, pita glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Možemo li se uz taj zakon nadati strukturnom poboljšanju kvalitete smještaja te slijede li i investicije u kvalitetniji i održivi turizam, pita Stojić u HUP-ovu prilogu Fokus tjedna.

Potencijalno ograničenje gradnje za turistički najam i problem prekomjernog turizma
Lokalnim jedinicama alat za zaustavljanje prekomjernog turizma i održivi razvoj zakon daje u obliku obveze izrade studije održivog razvoja turizma, pri čemu Stojić ističe da su do sada takav turizam “poticali neselektivni prostorni planovi u tandemu s neadekvatnim poreznim tretmanom privatnog turističkog najma”.

Time se “prvi put razmatra potencijalno ograničenje gradnje nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma relativno niske dodane vrijednosti i prvi put adresira problem prekomjernog turizma”, za koji tvrdi i da zahvaća sve više priobalnih jedinica lokalne samouprave.

Iznosi i podatke o poreznom tretmanu privatnog turističkog najma – oporezovan je s oko 100 eura po krevetu ili, kako dodaje, efektivno jedva 1.5 posto po krevetu (godišnje) u odnosu na gotovo 30 posto u slučaju apartmana u sklopu organiziranih turističkih biznisa poput hotela, kampova i sl.

“Hrvatska ima najlošiju struktura turističkog smještaja na Mediteranu”
To je, po njemu, dovelo do “eksplozije” ulaganja u nekretnine za kratkoročni turistički najam, najčešće registriranih kao obiteljski smještaj, a nalaze se u uskom obalnom pojasu, s popunjenošću od 60-ak dana godišnje, čime ne pridonose razvitku lokalnih zajednica.

“Samo 2022. godine na tržištu se pojavilo 60.000 novih kreveta, a od 2017. do danas, i komercijalnih i nekomercijalnih kreveta, oko 300 tisuća. Zbog toga Hrvatska ima najlošiju strukturu turističkog smještaja na Mediteranu sa svega 15 posto kreveta u hotelima”, iznosi Stojić navodeći da je u Grčkoj u hotelima 71 posto kapaciteta, Italiji 43 posto, a u Španjolskoj 53 posto.

Stoga je i prosječna turistička potrošnja po danu od oko 150 eura otprilike dva do čak četiri puta niža nego u mediteranskim konkurentima, jer je, navodi, u Italiji i Španjolskoj ta potrošnja oko 250 eura po danu, a u Francuskoj više od 550 eura.

No udio turizma u BDP-u je ipak blago porastao – s gotovo 11 posto u 2016., na 11.4 posto u 2019., što je i znatno iznad prosjeka EU, a i za ovu godinu se očekuje slična razina tog udjela.

“Dobra vijest su poticaji za investicije u formi oslobođenja od poreza na dobit”
Ključnom odredbom u novom Zakonu o turizmu glavni HUP-ov ekonomist smatra dodatne poticaje za investicije, u sklopu kojih se poticaji za investicije u turizmu u formi oslobođenja od poreza na dobit na razini od 150 milijuna eura godišnje prebacuju pod ingerenciju Ministarstva turizma, čime Hrvatska nadoknađuje zaostatak za južnim članicama EU, koje su izdašnije posezale za poticajima u korist pandemijom pogođenog turizma.

“Potpuno nova ‘omotnica’ poticaja dolazi povrh postojeće u sklopu općeg Zakona o poticanju investicija, također vrijedna 150 milijuna eura, gdje su do sada investitori u turizam koristili više od trećine ovih poticaja, a i u budućnosti također mogu biti njeni korisnici. To je dobra vijest za turizam jer će hotelske kompanije tek u 2023. pokriti pandemijom izazvan gubitak prije oporezivanja od 1.55 milijardi kuna iz 2020.”, ocjenjuje Stojić.

Kaže da zato nije iznenađenje što su u turizmu u posljednje tri godine smanjene investicije u novu dugotrajnu imovinu za prosječnih 24 posto u odnosu na prethodne tri godine.