Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije ujedno je i državni blagdan koji se danas tradicionalno obilježava diljem Hrvatske. Mnoštvo vjernika hodočastit će u marijanska svetišta.

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvu svog uskrsnulog sina Isusa Krista. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

Majku Božju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju, drugi je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, a u teškim vremenima i nevoljama narod ju je molio za pomoć. Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor, častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”. Kroz povijest su je zazivali i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata).

Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini, nego i oni kasnije raseljeni diljem svijeta pa ako danas, primjerice, nekome u Chicagu spomenete riječ “Hrvati”, prvo što će vam odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Ona je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.

Poznatija svetišta Majke Božje u svijetu su Svetište Majke Božje u Lourdesu (Francuska), u Fatimi (Portugal), u Czestochowi (Poljska), Loretu (Italija), Altötting (Njemačka) i u Guadalupeu (Meksiko).

Broj hodočasnika, koji posjećuju neka od tih svetišta svake godine vrlo je velik. Npr. Lourdes koji ima oko 15.000 stanovnika, prima oko pet milijuna hodočasnika svake godine. Godišnje više od milijun hodočasnika posjećuje i svetište Crne Madone u Kapeli milosti u Altöttingu u Njemačkoj, gdje se već više od 500 godina pripisuju čuda zagovorom Djevice Marije. Najveće poljsko hodočasničko mjesto samostan je Jasna Gora kod Czestochowa, u kojemu se nalazi čudotvorna milosna slika “Crne Majke Božje”, koju se tamo časti još od 1382. godine.

U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.

Među Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.