U povodu primopredaje procesijskog raspela iz 14. stoljeća koje je 1974. godine otuđeno iz Samostana sv. Frane u Zadru te je 2009. identificirano u Italiji, u četvrtak 27. srpnja 2023. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održana je konferencija za medije.

Srebrno emajlirano ophodno raspelo, jedinstveno djelo hrvatskog gotičkog zlatarstva, ukradeno je u noći s 26. na 27. travnja 1974. iz franjevačkog samostana u Zadru. Policija koja je idućeg dana bila obaviještena o krađi, zajedno s Interpolom nije uspjela ući u trag otuđenim umjetninama.

Raspelo je prepoznao prof. Donal Cooper sa Sveučilišta Cambridge, koji se bavio zadarskim zbirkama umjetnina, u Gradskom muzeju „Amedeo Lia“ u talijanskom gradu La Speziji 2009. godine. Profesor je utvrdio da je raspelo ni godinu dana nakon krađe, 1975. godine, na aukciji umjetnina Sothesby’s u Londonu kupio kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina Amedeo Lia. Prilikom kupnje Lia je o porijeklu križa znao tek da je pripadao jednom gospodinu, kako je bilo navedeno u katalogu aukcijske kuće. Godinama ga je čuvao u svojoj kući u Italiji, a 1996. darovao ga je gradskom muzeju u La Speziji, koji nosi njegovo ime.

Prof. Cooper je o svojem otkriću krajem 2010. godine izvijestio Sveučilište u Zadru. Sveučilište je informaciju proslijedilo Ministarstvu kulture, koje je obavijestilo Ministarstvo unutarnjih poslova. MUP je početkom 2011. godine stupio u kontakt s Interpolom Italije radi utvrđivanja činjenica i provjere točnosti dobivenih podataka, objavila je KTA.

Raspelo su Hrvatskoj vratili nasljednici Amedea Lie. Nakon procesa restitucije, koji je intenziviran u posljednjih godinu dana, ministrici kulture i medija dr. sc. Nini Obuljen Koržinek ga je predao veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici Jasen Mesić koji je sudjelovao u procesu restitucije, u prisustvu ministra vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordana Grlića Radmana i talijanskog veleposlanika u RH Pierfrancesca Sacca.

Kako je ministrica istaknula na konferenciji, primopredaja tog iznimnog umjetničkog blaga, srebrnog emajliranog i pozlaćenog ophodnog križa, jedan je od najvećih primjera restitucije kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj. Pri dugotrajnom i zahtjevnom procesu restitucije, posebne napore uložili su konzervatori Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela u Zadru, te pravne službe Ministarstva kulture i medija, u kontinuiranoj suradnji sa Službom organiziranog kriminaliteta MUP-a.

Dr. sc. Obuljen Koržinek istaknula je da je dogovor postignut diplomatskim putem, bez vođenja sudskog procesa, „pravednom, pravičnom i ispravnom gestom“ obitelji Lia. Raspelo će, kako je rekla, proći uobičajenu proceduru (dokumentiranje, analiziranje, preventivno konzerviranje i čišćenje) u Hrvatskom restauratorskom zavodu.

Gvardijan Samostana sv. Frane fra Stipe Nosić, koji se za Hrvatsku katoličku mrežu javio iz Zadra, rekao je da će raspelo biti vraćeno gdje se i nalazilo, u samostansku Riznicu koja je osigurana suvremenim sustavom zaštite. Najavio je da će primopredaja umjetnine biti u petak 4. kolovoza u 18 sati.

Također je podsjetio da su s križem 1974. istovremeno ukradena dva srebrna pozlaćena kaleža, relikvijar, izrezani inicijali iz antifonara i drugi predmeti. Na novinarsko pitanje o tim umjetninama, ministrica je na konferenciji rekla da su, kao i sve ostale u takvim slučajevima, uvedene u Interpolove baze podataka, a za njihov pronalazak, kako je rekla, „treba imati i malo sreće“.

Odgovarajući na pitanje o počiniteljima krađe u zadarskom samostanu i njihovog procesuiranja na sudu, dr. sc. Obuljen Koržinek rekla je da znaju da zapravo ništa ne znaju. Ukradene umjetnine tajno prođu nekoliko ruku i nađu se na nekoj legalnoj aukciji, pojasnila je. Danas im je u takvim slučajevima lakše ući u trag jer je to područje digitalizirano i lakše pretraživo, dodala je.

Viša inspektorica u Upravi za zaštitu kulturne baštine Tamara Ganoci Frisch skrenula je pozornost na „pošast i kategoriju specifičnog organizirano kriminaliteta organiziranog trgovanja kulturnim dobrima čije su posljedice evidentne na društvenoj, kulturnoj, gospodarskoj i osobnoj razini“.

O raspelu

Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Tatjana Horvatić ustvrdila je da izrazita kvaliteta umjetninu svrstava među najvažnija među sličnim djelima u Dalmaciji i šire. Uz to, istaknula je ljepotu obrade, posebnost tehnike i posebnu ikonografiju. Zaključila je da je raspelo „jedan od najvrjednijih, ako ne i najvrjedniji pokretni artefakt anžuvinskog razdoblja srednjovjekovne Hrvatske“.

Raspelo je dimenzija 41 × 29 centimetara.

Izrađeno je u srebru i djelomično pozlaćeno. U dobrom je stanju, no, djelomično se vidi gubitak prozirnih emajla i tri obnovljene ploče iz novijeg doba s prikazom sv. Ljudevita Francuskog, sv. Pavla i sv. Antuna Opata, kako piše u opisu djela u mrežnom katalogu Muzeja „Amadeo Lia“ u La Speziji.

Da je raspelo bilo naručeno za franjevački samostanu u Zadru potvrđuje ikonografija koja osim franjevačkih svetaca, prikazuje i dvoje zaštitnika grada Zadra – sv. Krševana i sv. Anastaziju. Na drugoj strani, oko središnje pločice s prikazom raspeća, uz dvoje zaštitnika grada raspoređeni su razni sveci.

Među likovima se nalazi i jedna ženska osoba koju je doc. dr. Marijana Kovačević identificirala kao kraljicu Elizabetu Kotromanić, suprugu Ludovika I. Anžuvinca. Prikazana je na istovjetan način, raspuštene kose i bez pokrivala na glavi, kao na škrinji sv. Šimuna, što upućuje na to da je ona naručiteljica raspela. Prema tomu, autor raspela je vjerojatno zadarski zlatar Franjo iz Milana koji je izradio i škrinju.

Akademik Ivo Petricioli nastanak raspela, usporedivši ga s križem opatice Pave, zbog srodnih graviranih likova, smjestio je u razdoblje oko 1370. godine. (IKA)