Župna svetkovina Gospe Karmelske kojoj je posvećena župa Turanj, proslavljena je u nedjelju, 16. srpnja. Svečano misno slavlje ispred župne crkve Gospe Karmelske predvodio je o. Jeronim Marin, OSB, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i opat predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta.

„Ako je Bog svoga Sina povjerio Majci, što stoji na putu da mi sve što imamo u svom srcu i svom životu, predamo Mariji – bez sumnje i bez straha? Bog je to učinio! Možemo i mi. Nemojmo imati pred Marijom nikakve zadrške, nemojmo sebi postavljati granice i misliti da tražimo previše“ potaknuo je o. Jeronim.   

Promatrajući primjer kojega nam Bog, Stvoritelj daje u svom odnosu prema jednoj ženi, Mariji, kojoj je povjerio svoga božanskog Sina, „mogli bismo otići korak dalje, pa i mi predati, povjeriti drugima toliko toga u našem životu. Često nemamo vremena za stati, za molitvu, za trenutak tišine u kojoj promatramo svoj život, svoje bližnje, jer moramo učiniti sve sami. Ako mi ne stavimo ruku na to mjesto, to neće biti dobro. I ne mogu to drugi tako dobro napraviti, kao mi“ opisao je propovjednik kako su ljudi skloni razmišljati i postupati.

„Gledajte nas Crkvu, gledajte nas svećenike. Nama je Isus povjerio sebe da ga donesemo vama. Isus u tako krhkim posudama dolazi vama. To nam treba biti škola da ne tražimo savršenstvo u svom životu i da sve mora ispasti tip top. Puno više predstavlja kad uključimo ljude, kad im povjerimo nešto da učine, kad podijelimo s njima svoju stvarnost. To što smo zajedno nešto učinili, vrijedi puno više nego da smo to napravili mi sami, savršeno“ poručio je o. Jeronim.

Opat je govorio i o Marijinoj šutnji stvaranja i slave na Karmelu, o radosnoj Mariji koja iz te šutnje odlazi ususret svojoj rođakinji i s njom dijeli sreću svoje sudbine te o Mariji u žalosnim otajstvima njenog života.  

„Marija se uspela na još jedno brdo, najveće i najviše brdo u Marijinom životu. To je brdo Kalvarija, Golgota – mjesto na kojem je razapet njen Sin. Sve što evanđelja imaju reći za Mariju u tom trenutku stane u riječi: ‘Marija stajaše uz križ’. U riječi ‘stajaše uz križ’ stane sve što bismo mogli, htjeli ili trebali reći o Mariji pod križem.

Jer Marija ne odlazi, ne bježi! Ona stoji licem u lice s boli svoga Sina, s njegovom patnjom. Marija se ne ruši pod tom boli, ona stoji! Sve što želimo reći o Marijinoj hrabrosti, snazi, ljubavi te žene stoji u tom trenutku i u riječima – stoji uz križ!

I tu možemo učiti od Marije – tu šutnju Golgote! Stajati uz druge, biti uz njih kad je teško i kad smo bespomoćni; kad se riječi čine promašene, suvišne i možda nepotrebne. Jednostavno, biti uz ljude koji trpe, a koji više od toga i ne trebaju, nego da smo uz njih. I to im je najdragocjenije što im možemo dati – našu ruku koja ih drži za njihovu ruku. Ništa više od toga“ poručio je o. Jeronim.

Na svim tim brdima, Marija dijeli s nama naša otajstva, slavna, radosna i žalosna. „Ali, ako nam je teško kroz tjedan ili kroz dan naći vremena, pa s Marijom po zrncima krunice prolaziti njenim i našim otajstvima, radosnim, žalosnim i slavnim, onda barem recimo onu najljepšu Marijinu molitvu, ‘Neka mi bude’. Neka mi bude život koji Bog želi za mene’“ potaknuo je opat Marin.

Nakon mise, o. Jeronim predvodio je svečanu procesiju kroz mjesto Turanj s kipom Gospe Karmelske.

Ines Grbić