ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Misa u katedrali i procesija Zadrom na blagdan Tijelova
Na svetkovinu Tijelova, u četvrtak, 8. lipnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
„O našoj participaciji na djelu spasenja Isus nam govori u terminima kruha, hrane, pića i blagovanja. Neizmjerni dar koji je Bog darovao čovječanstvu u Isusu Kristu i euharistiji izriče se u materijalnim, tjelesnim terminima.
Kad govorimo o Isusu, riječ je o stvarnom Isusovom tijelu od kosti, mesa i krvi koje Bog daruje čovječanstvu; tijelu koje trpi, krvari, koje se prolijeva i umiranju u koje Isus ulazi. To izmučeno, raspeto, mrtvo Isusovo tijelo je isto ono tijelo koje je Bog svojim Duhom Svetim slavno uskrsnuo na novi, drugačiji, uskrsli i proslavljeni vječni život zajedništva osoba Presvetog Trojstva. To su proslavljeno i uskrslo Isusovo Tijelo apostoli vidjeli i dodirivali“ rekao je mons. Zgablić, podsjetivši na Tominu riječ u susretu s Uskrslim: „Gospodin moj i Bog moj!“.
Nadbiskup je rekao da su „prvi kršćani euharistiju i Kristovo shrvano i izmučeno tijelo uspoređivali sa smljevenim pšeničnim zrnom pretvorenim u brašno, koje je pomiješano s vodom života i vatrom Duha nama postalo hrana života vječnoga. Duhovni kruh sačinjen od pšeničnog zrnja i duhovno piće koji su dozrli na polju Isusova života je zrnje koje je smljeveno u brašno i grožđe stiješnjeno u vino, da bi postali naša hrana i piće duha, naša „istinska hrana i istinsko piće“, o čemu govori Isus i koje nam omogućuje da u Kristu ostajemo i on u nama“ rekao je mons. Zgrablić. U tom kontekstu je i Isusova riječ učenicima: „Tko blaguje Tijelo moje i pije krv moju ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“ (Iv 6, 54).

„Samo Isus daje nam hranu, ‘kruh s neba’, koja ima nutritivne vrijednosti da u nama hrani milost života vječnoga. Onaj koji ne blaguje od tog kruha nema života u sebi“ rekao je nadbiskup, u duhu Ivanovog evanđelja: „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“.
Na svetkovinu Tijelova „u središtu slavlja je sakrament euharistije kojeg nam je Isus darovao kao stvarni i djelotvorni način svoje prisutnosti po kojem participiramo u njegovoj žrtvi na križu, slavnom uskrsnuću i time životu vječnomu“ rekao je nadbiskup, istaknuvši: Svaka euharistija je „uprisutnjenje, posadašnjenje Isusove muke, smrti i uskrsnuća u kojem i mi sudjelujemo na sakramentalan način, a napose po materiji kruha i vina koja prenosi milost Božjeg života“.
Istaknuvši da se „Isus ne zaustavlja na svojoj slavnoj osobnoj pobjedi, nego, njegova veličanstvena pobjeda života je radi nas“ nadbiskup je rekao da po euharistiji ulazimo sve dublje u zajedništvo s Kristom, čiji je početak krštenje.
„Po sakramentima postajemo Tijelo uskrsloga Krista, postajemo Crkva. Krist je glava toga tijela, a mi smo njegovu udovi. Po euharistiji dublje srastamo s Kristom proslavljenim, s novim, uskrsnim, vječnim životom. Hrana našem vječnom životu je euharistija. Ne samo budućem životu koji slijedi nakon smrti, nego i u sadašnjem životu u kojem po euharistiji već participiramo na vječnom životu“ poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Augustin „govori o sličnosti djelovanja u kojoj blagujemo materijalnu hranu, koja, kad je uzimamo, postaje naše tkivo. A blagujući euharistiju događa se suprotno – blagujući posvećeni euharistijski kruh, Tijelo Kristovo, mi srastamo s Tijelom Kristovim, postajemo Tijelo Kristovo“ naglasio je nadbiskup Augustinovu misao.

„Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove na javan način slavimo stvarnu, materijalnu, uskrsnu nazočnost Isusa među nama i u nama. Isus po euharistijskom Presvetom Tijelu i Krvi nije samo simbolični i kao uspomena prisutan među nama. Po Isusu u euharistiji u zajedništvu smo života s našim Bogom. Tu činjenicu javno ispovijedamo i procesijom u kojoj nosimo Presveti sakrament ulicama te drugima svjedočimo naše najdublje zajedništvo s Bogom i njegovim Uskrslim tijelom koje je njegova Crkva“ rekao je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je podsjetio na misli pape Benedikta XVI. koji je o Tijelovu govorio kao o Ljubavi koja nas preobražava: „Tijelovo je u konačnici priznavanje Boga i priznavanje ljubavi, priznavanje toga da je Bog ljubav. Sve što se na Tijelovo govori i čini zapravo je varijacija ove teme, onoga što ljubav jest i što čini. Sv. Toma Akvinski to je lijepo izrazio u jednoj od svojih pjesama posvećenih Tijelovu: ljubav ne konzumira, nego daruje i u darivanju prima. U darivanju se ona ne troši, nego obnavlja. Budući da je Tijelovo priznavanje ljubavi, u središtu ovoga dana s punim pravom stoji tajna preobrazbe. Ljubav je preobrazba. Tijelovo nam kaže: da, postoji ljubav i budući da ona postoji, postoji i preobrazba i stoga se smijemo nadati. A nada nam daje snagu da živimo, da pobjeđujemo svijet“.
Nadbiskup je poželio da nam svetkovina Tijelova bude zalog preobrazbe života i poticaj „da dublje srastamo s Kristom u proslavljenom životu. Srastanje s Kristom utjelovljenim u euharistiji neka u nama budi svijest potrebe srastanja u ljubavi s braćom koja su ‘udovi Tijela Kristova’“.

Poput Marije koja je u sebi utjelovila Isusa te postala ‘živi tabernakul’ i ‘živa pokaznica’ Tijela Kristova, „neka i naš život bude ‘živi tabernakul’ i ‘živa pokaznica’ Božje prisutnosti i djelovanja u Crkvi i svijetu“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je rekao da je Tijelovo u Zadru proslavljeno između „dva važna i velika događaja u Zadarskoj Crkvi: dan prije 20. godišnjice veličanstvenog pastoralnog pohoda sv. Ivana Pavla II. Zadru. Bogu zahvaljujemo za taj događaj i veliku gestu ljubavi koju je Papa, nasljednik sv. Petra, pokazao prema, kako je on rekao, ‘ljubljenoj zemlji Hrvatskoj’ i ovoj mjesnoj Crkvi. Dva dana poslije Tijelova, u katedrali sv. Stošije će biti svećeničko ređenje dvojice đakona, don Mladena i don Maria. Bogu zahvaljujemo za tako veliki dar, jer svaki svećenik po Isusovom Srcu je najveći dar Božjega milosrđa Crkvi“ rekao je mons. Zgrablić.
Nakon mise u katedrali, nadbiskup je predvodio tijelovsku procesiju središtem Zadra od katedrale do crkve sv. Šime, gdje je vjernicima podijelio blagoslov s Presvetim sakramentom kojega je nosio tijekom procesije. U proslavi Tijelova u katedrali tradicionalno su sudjelovali svećenici i puk iz zadarskih gradskih župa.
I.G.











































































ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA7 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




