Svakodnevno svjedočimo da je u Hrvatskoj sve više stranih radnika – od konobara, kuhara, građevinskih radnika pa do vozača taksija ili dostavljača hrane. Rade uglavnom slabe plaćene poslove za koje Hrvati nisu zainteresirani. Osim državljana susjednih zemalja sve ih više stiže iz Azije, a tu prednjače Nepal i Filipini.

Filipinka Meira je prije četiri godine stigla u Split kako bi sebi i svojoj obitelji omogućila bolji život. Mjesečno im šalje 300 eura.

“To je za njih, za njihove troškove tamo. Tako da meni ostane još džeparca, pa je u redu da im šaljem toliku svotu novca. Na Filipinima je plaća negdje oko 300 eura mjesečno, a ovdje je veća”, kaže Meira.

Veće su i brojke stranih radnika u Hrvatskoj. Prošle je godine izdano 120 tisuća radnih dozvola, što je 51 posto više nego 2021. godine. Najviše iz BiH, Srbije, Nepala, Sjeverne Makedonije i Kosova.

Da se broj zaposlene strane radne snage povećao, potvrđuju nam i u jednom hotelu – preko 50 posto radnika su stranci.

“Proces je dugotrajan, to bih na prvom mjestu spomenula. Radimo interno cijelu selekciju, akreditirani smo kao poslodavac i odabiremo stranu radnu snagu, pretežito iz Filipina za svaku nadolazeću turističku sezonu”, rekla je Doris Milić, direktorica hotela.

“Poslodavac mora platiti troškove dolaska, troškove smještaja radnika i kada se to sve uzme u kalkulaciju ukupan trošak rada stranog radnika je znatno skuplji od troška domaćeg radnika”, tvrdi Stjepan Jagodin, direktor tvrtke specijalizirane za zapošljavanje Filipinaca.

Nažalost, postoji i dio poslodavaca koji stranu radnu snagu iskorištavaju, upozoravaju u sindikatu. “Oduzmu im putne isprave da se ne mogu praktički niti maknut. Radnici kod njih rade po cijeli dan za minimalnu plaću, a pri tome ih smještaju u neodgovarajuće stambene objekte”, upozorava Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Naše su sugovornice zadovoljne onim što im je pruženo – od rada do uvjeta življenja. “Kakav je vaš smještaj? U savršenom redu. Izvrstan”, kaže Meira.

“Mjesto je samo za sebe lijepo. Jako je ugodno živjeti ovdje, a i ljudi su isto tako veoma dragi”, potvrđuje i njezina sunarodnjakinja Jade.

I tako se sve više mjesta ostavlja za stranu radnu snagu, jer domaći radnik bez obzira što prema zakonu ima prednost pri zapošljavanju, no i zbog niskih plaća odlazi van.

“Poslodavci u Hrvatskoj bili su i ostali inventivni da su našli način i rješenje, pa traže radnike za one poslove koji se nalaze na popisu deficitarnih zanimanja, za koje je unaprijed utvrđeno da u Hrvatskoj nema raspoložive radne snage pa tako izbjegavaju test tržišta rada”, kaže Sever.

Zbog toga bi se klasifikacija radnih mjesta trebala proširiti, smatraju poslodavci. “Pa da obuhvaća određeno područje, ne specifično radno mjesto”, smatra Jagodin.

“Mislim da klasifikacija jednostavno nije dovoljno široka za našu županiju i za ovisnost županije o mnogobrojnim turističkim pozicijama, tako da mislim da bi se trebala proširiti i na dodatna zanimanja pored postojećih, recimo konobara”, dodaje Milić.

Istraživanja su pokazala da su primanja zaposlenih u prosječnom hrvatskom kućanstvu između 20 i 50 posto manja nego u Sloveniji, a u Njemačkoj čak tri puta manja. Stoga ne čudi da nas je sve manje, a stranaca sve više.